Гледишта

ZIGMUNT BAUMANN

1212

ali koja najpre treba da bude razgraničena od drugih upotreba da bi se izbeglo ekstrapoliranje o onome što ću reći o „višoj" i „nižoj” kulturi. Ovde će biti reči o upotrebi termina „viši" i „niži" da se kvalifikuju različiti elementi kulture koji pripadaju istoj kulturnoj sferi i koji su uzajamno razmenljvi u zadovoljavanju istih potreba. Na primer, svako jede, ali jesti rakove je kulturno „viši” akt nego jesti sir. Svako jede ribu, ali jesti ribu dvema viljuškama je kulturno superiornije nego kada se to radi nožem i viljuškom. Svako sluša muziku sa uživanjem, ali odati se uživanju uz pomoć Bahove Toccate je simptom „više” kulture od one koja prihvata Johnny Hollidaya kao posrednika. Svako čita knjige, ali je čitanje Camusa akt više kultume vrednosti nego čitanje knjiga Maze de la Rochea. Mishm da čitalac koji je dovde dospeo može lako videti u čemu se sastoji moje tumačenje ovakve upotrebe termina „viši” i „niži”. U stvari, ono se sastoji u sledećem: superiornost dve viljuške u odnosu na nož i viljušku, Camusa u odnosu na Maze de la Rochea nije imanetna supericmost. Ako tvrdnja o superiomosti ima ikakav objektivni smisao, on se mora tražiti ne u strukturi kultumih dobara i njihovoj klasifikaciji, i ne čak u kulturi, već u društvenoj osnovi. Svako tvrđenje o superiornosti, u verziji koja može biti za nas interesantna, može imati samo sociološki smisao: da Ijudi koji slušaju Baha i upotrebljavaju dve viljuške kada jedu ribu zauzimaju u društvenoj strukturi viši položaj od onih koji slušaju Johnny Hollidaya i jedu ribu nožem i viljuškom. Kada me pitaju: „Da li je kultumo dobro X više od kulturnog dobra Y?” ja zauzvrat pitam; ~Da li je klasa A, za koju je X vrednost, viša u društvenoj stmkturi od klase B, za koju je Y vrednost?” Ako dobijem negativan odgovor, smatram da je daIje razmatranje o superiornosti dobra X nad dobrom Y besmisleno. Prirodno, neki Ijudi će reći: X je kulturno superiornije od Y, jer ja i ~mi” cenimo više X nego Y, a ~mi" sačinjava grupa A koja se nalazi više u društvenoj hijerarhiji nego grupa B, koja ceni Y više nego X. Obično se upotrebljava objektivnija formulacija da izrazi misao, koja ako znači nešto, onda znači upra-, vo ono što je objašnjeno. Poznate su nam mnoge forme takve objektivizacije. Od vremena genealoških determinanti sociološke superiomosti datira argument tipa „Kinderstube", o „urođenoj finoći duha koja se može steći samo putem tradicije koja se proteže na mnoge generacije", i o „stvarima koje vi ne možete naučiti i kupiti: jer treba biti rođen za njih”. To se događalo u periodu kada je važila formula: „više" je ono što „nije opšte ili prosto”, dmgim rečima, nešto što ne može svako da ima. Takve forme objektivizacije ne upotrebljavaju se više u