Гледишта

ZIGMUNT BAUMANN

1214

dele Ijudi na više i niže, i iščezavanje podele kulturnih vrednosti na više i niže. Kao i prva, tako je i druga podela, kao što je Marx imao običaj da kaže, deo preistorije Ijudskog roda. Treba je se osloboditi upravo kao što nastojimo da se oslobodimo prve podele ako želimo da počnemo da gradimo istoriju ijudskog roda. Utoliko više, od dva politička sistema koja su poznata u industrijskom društvu velikih organizacija kapitalističkog i socijalističkog naše, socijalističko društvo može da podstakne mnogo više te procese u društvenoj osnovi, ali isto tako i procese u razvijanju takve kulture u kojoj će primena termina „viši" i „niži” izgubiti svaki smisao. Takvu kulturu u kojoj će Redfieldova podela na „velike" i „male” kulturne tradicije iščeznuti. Ovo je, međutim, pola istine. Pokušajmo da se uverimo da li je diskusija o superiomosti i inferiornosti kultumih vrednosti takav problem koji ne sme biti zanemaren. Cini se da takav problem postoji i da nije nevažan. U stvari, sociološki uslovljena „superiomost” i „inferiomost” sačinjavala je u toku nekoliko hiljada prošlih godina Ijudske istorije samo institucionalni okvir ili mehanizam pomoću koga se razvijala kultura i uvodile i univerzalizovale nove vrednosti u kulturni sistem. Sociološka uslovljenost superiomosti i inferiornosti polako se povlačila u prošlost, ali je u Ijudskoj svesti još snažno zadržana. Da li to, možda, ne pretpostavlja uništavanje institucija koje služe razvitku kulture? Da li to ne podrazumeva pretnju kulturnom stagnacijom, prepreke nastajanju novih vrednosti? Cini se da je moguće razlikovati u tradicionalnim institucijama koje su služile razvitku kulture permanentne elemente, one koji su neophodni i one koji su istorijski uslovljeni i promenljivi. Kapitalistička industrijalizacija sadrži i element privatne svojine, koji, u stvari, predstavlja istorijski oblik, ali koji ne mora neophodno da prati industrijalizaciju, kao i element organizacije kompleksne kooperacije, bez koga industrijalizacija ne bi mogla opstati. Slično razlikovanje se može napraviti u slučaju ku!turnog razvitka. Mi možemo, dakle, pretpostaviti sociološki pojačanu superiomost i inferiomost kod prelaznih elemenata, koji su promenljivi i u izvesnim okolnostima nefunkcionalni, ali ne i kod svakog pojedinačnog slučaja kultumog razvitka. S dmge strane, jedan neophodni element, koji se ne ograničava samo na jednu epohu, bez obzira na to koliko je duga, predstavlja postojanje koncentracije i centre koji slobodno stvaraju i propagiraju nove vrednosti, iako još nisu prihvaćene i univerzalne. U interesu logike argumentacije ja sam do sada naglašavao, naročito u prvoj belešci, „poraraavajući” aspekt masovne kulture. Ali ono što je bilo rečeno mora se sada precizirati. Znači, masovna kultura je „univer-