Гледишта

ako ona nije vi'ednosno određena, podređena humanističkim principima. Da li je to do sada u istoriji uvek bio slučaj, i u kojoj meri, jasno je iz do sada rečenog. Odgovor je, naravno: nije. Ceo prošli vek u kome je počelo da klija ono što danas vrlo vidljivo buja, bio je u znaku pozitivizma, koji je kao svoju najveću vrednost isticao upravo nezainteresovanost za vrednosni aspekt znanja. Kako će se naučna oktrića koristiti, to kao da nije spadalo u domen interesovanja naučnika. Od njih je, po tim mišljenjima, dovoljno da otkriju kako jes te, a neko drugi neka se brine o onom drugom. Da je takvo rezonovanje odvelo dotle đa se nauke (ne samo prirodne već i društvene) često koriste u neljudske i naopake svrhe, to je danas više nego jasno, čak bolno jasno. Zato se i moramo u dobroj meri složiti sa Jasspersovom mižlju koja je navedena u početku. Treba, međutim, dodati još nešto. Ceo ovaj problera se ne može posmatrati izdvojeno iz totalnosti Ijudske situacije, Svetski procesi koji se dešavaju danas donose i elemente jednog novog sveta u kome će i uloga nauke i tehnike biti drukčija, oslobođena ovih protivrečnih i po Ijude pogubnih svojstava. Razume se, pretnja totalnim uništenjem je mračna senka nad tim procesom. Ipak, upo* redo s njira, unutar njega, kao jedna njegova dimenzijaj u svoj složenosti odnosa, kretanja i uticaja, biće moguća i nauka kao vrednosno određena moć koju daje čoveku, imajući, znači, pred sobom ideale humanizma. Jaspers je građanski mislilac i njegova misao potiče iz građanskog horizonta. Iz aspekla budućnosti, sa horizonta novog svetaj koji se rađa, socijalizma, modema misao mora tražiti, pored ostalog, boreći se za mir i razumnost, načine da se stvore uslovi u kojima će'nauka biti orađe za gradnju zaista slobodnog Ijudskog sveta, a tehnika služiti čoveku u bogatstvu njegovog života, ne izdižući se nad tim životomj Pa ako modema misao, budući da ima za sobom iskustvo proteklih vekova, ne može da izjednači poput Sokrata znanje sa vrlinom, takav apel ona može i mora da uputi. Novi svet> međutim, može postati realnost tek onda kada se taj apel, ta misao, poveže, tj. postane sastavni deo praktične akcije u svakom trenutku.

MOC I NEMOC NAUKE