Гледишта

bi, međutim, one bile opravdane, potrebno je da se na duži rok pojavljuje ili bar nazire mogućnost da se na osnovu übrzanog privrednog razvoja, na jednoj strani, povećavaju normalne mogućnosti zemlje za dalji privredni razvoj i da, na drugoj, povećanje prodzvodnje prati povećanje izvoza i smanjenje uvoza, odnosno brži porast izvoza od uvoza. Time bi se pasiva u trgovinskom i platnom bilansu ako ne ukinula (što je, u stvari, gotovo nedostižan cilj), odnosno smanjila, a ono zadržala na postignutom apsolutnom nivou ili bar sporije povećavala, tako da se relativno opterećenje privrede smanjuje. Pretpostavka za ovo drugo je da proizvodna orijentacija zemlje, uza sve poštovanje želje za formiranjem nacionalne samostalne privrede, pruža mogućnosti za sistematsko uključivanje u međunarodnu razmenu. Pored mnogih mogućih ograničenja težine takve konstatacije, činjenica je da dosadašnji razvoj Jugoslavije nije pružao takve mogućnosti. U određivanju orijentacije privrednog razvoja zemlje, naime, u celom posleratnom periodu dominirali su kriterijumi nacionalne privrede. Veza sa privredama drugih zemalja i međunarodnim tržištem tretirala se samo kao nužno zlo, komplementaran, ograničen i striktno regulisan tok. U skladu s tim; ~Da bi se obezbedio primat nacionalnog nad intemacionalnim kriterijima, izgrađen je sistem rigorozne kontrole nad to'kovima, koji su iz inostranstva ulazili u zemlju ili iz jugoslovenske privrede izlazili preko granice. Isto tako stvorio se dvostrak sistem cena: unutrašnji i spoljnotrgovinski. Država je povećanje jednog i dragog sektora ostvarila posredstvom budžeta (u ranijim godinama preko Fonda za egalizaciju cena). Svi uticaji iz inostranstva prolazili su kroz nacionalni filter.” 4) lako se ovakav kurs može i shvatiti i opravdavati postavljenim ciljem brzog tempa privrednog rasta i što potpunijeg aktiviranja nacionalnih resursa izvesno je da takva orijentacija ne može trajati neograničeno. Budući da je njen jedini cilj na međunai'odnom planu pokrivanje neophodnog uvoza izvozom uz praktičnu izolaciju unutrašnjih privrednih tokova od međunarodnih takva koncepcija je, u stvari, samo nešto üblažena varijanta autarhične privrede. A i taj cilj, uostalom, nije mogao biti ostvaren, pošto je pretpostavka za njegovu realizaciju mogućnost da se nacionalni kriterijumi nametnu međunarodnim, što je nedostižno ne samo za Jugoslaviju već i za mnogo razvijenije privrede, u stvari, za sve sem za one najveće, pa i za njih samo parcijalno. Stoga su praktične posledice; takve politike razvoja bile ogromne teškoće u plasmanu domaćih proizvoda na strani. S obzirom na to da je pohtika visoke stope rasta po svaku cenu zakonito upućivala na ekstenzivan razvoj, a ovaj donosio nisku proizvodnost rada i visoke troškove po jedinici proizvoda, svaki izlazak na međunarodno tržište bio je skopčan sa gubi--

4 ) P. Mihailović, Proizvodna orijentacija Jugoslavije i međunarođna podclr rada, „Ekonomist”, br. 1, 1968. str. 7.

1156

DR ALEKSANDAR VACIC