Гледишта

razvoja, nivoa koji bi takvo njeno otvaranje u sadašnjem trenutku ili u bliskoj budućnosti izvesno ne približilo već značajno udaljilo.

II Ako na osnovu izloženog eliminišemo krajnosti isključivost nacionalnih kriterijuma proizvodne orijentacije i potpuno podvrgavanje intemacionalnim, problem uključivanja u međunarodnu podelu rada dobija, teorijski gledano, manje čiste ali zato, praktično gledano, realnije dimenzije. U tako shvaćenom pristupu ceo problem može se razložiti na tri osnovne komponente prvo, izbor osnovnih đelatnosti preko kojih se nacionalna privreda pretežno (dakle, ne isključivo niti u celini) uključuje u međunarodnu razmenu, drugo, izdradnja monetarnog i deviznog sistema kojim se unutrašnji privredni tokovi mogu funkcionalno povezati sa spoljnim i, treče, pitanje programa zaštite nacionalne privrede, kao mere za eliminisanje ili bar suzbijanje negativnih uticaja svetskog tržišta na nacionalnu privredu. 1. Što se tiče prvog pitanja, savremena teorija smatra da se problem može rešiti utvrđivanjem tzv. propulzivnih privrednih delatnosti ili grupacija i određivanjem relativnih mogućnosti angažovanja nacionalne privrede u svakoj od njih. Drugim rečima, rešenje se traži tako što se na osnovu izvesnih merila (najčešće stope rasta u toku poslednjib godina, učešću u spoljnoj trgovini pojedinih zemalja i svetskoj razmeni, širenju kapaciteta, rentabilnosti i drugim merihma) najpre određuju delatnosti koje aktualnim i potencijalnim tokovima međunarodne razmene daju osnovni impuls, da bi se posle toga, ne insistirajući na striktnoj primeni teorije komparativnih prednosti, na osnovu dostignutog nivoa privrednog razvoja, raspoloživih izvora i postojeće materijalne strukture, proizvodna orijentacija nacionalne privrede usmerila u pravcu onih delatnosti među njima za koje ona ima najpogodnije uslove. Ovakav postupak se, razumljivo, može osporiti iz niza razloga, teorijskih i praktičnih. Tako se, aa primer, može osporavati da su navedena merila stvamo pouzdani indikatori propulzivnosti. Može se, isto tako, postaviti i pitanje da h nespoma propulzivnost u međunarodnim razmerama budući da je izvedena iz trendova najrazvijenijih zemalja, čija merila i dominiraju na svetskom tržištu uopšte može poslužiti kao osnova za određivanje proizvodne orijentacije nerazvijenih ih srednje razvijenih zemalja. Može se, najzad, dovesti u pitanje i ceo metodološki postupak, budući da se ocena o propulzivnosti, koja se odnosi na budućnost, donosi na osnovu pokazatelja koji se odnose na prošlost ih bar postojeće stanje itd. I pored svega, međutim, ovakav ili neki shčan postupak se, u ovoj ih onoj meri i u ovoj ih onoj varijanti, mora primenjivati pošto, ukohko se i on odbaci, kao jedina solucija ostaju kriterijumi nacionalne privređe i izvoz viškova koje

1158

DR ALEKSANDAR VACIC