Гледишта

rešavaju svoje probleme, da razvijaju revoluciju i grade novi život, potpunom eksproprijacijom i samoupravljanjem radnika. Upravo zbog toga ova rasprava se može okarakterisati kao jedan od dosada najznačajnijih doprinosa rasvetljavanju stvamog mesta i uloge ruskog anarhosinddkalističkog pokreta. Od posebnog značaja je studija dr Dušana Lukača, posvećena Lenjmovim koncepcijama u rešavanju nacionalnog pitanja u socijalizmu, u kojoj je autor uspeo da pokaže koliko većina Lenjinovih stavova prema nacionalnom pitanju i danas odiše svežinom i aktuelnošću. Polazeoi od toga da je nacija kao društveno-e--konomska i kulturno-politioka pojava nastala na određenom stepenu istorijskog razvitka društva, za koji je, pored ostalog, karakterističan visok stepen produktivnosti i društvene podele rada, i da nacija nije samo refleksija ili odraz ekonomskih, proizvodnih, društvenih i drugih odnosa toga sisitema, već i sastavnd deo svih delova bitisanja toga drušitva, Lenjin je, ističe Dušan Lukač, definitivnom rešavanju nacioncdnog, kolonijalnog pa i međudržavnog pitanja u svetskirn razmerama pretpostavljao uništavanje baze na kojoj je nacija nastala i uspostavljanije novih dmštvenih odnosa sa dnugim proizvodnim, ekonoms'kim, kultumim i političkim osnovama, tj. socijalizma. Za Lenjina osnovni preduslovi rešavanja nacionalnog pitanja, koje rađnička klasa treba da ostvari u saveznišDu sa seljaštvom i svim dmgim slojevima progresivnog nacionalnorevolucionamog pokreta, tek u sistemu gde vlast ima narod pobedom socijalističke revolucije. U toku revolucije proces nacionalnog i socijalnog oslobođenja su najuže vezani i uslovljavaju rezultate te revolucije. Lenjin je više puta isti:ao značaj pmžanja repspektive oslobođenja ugnjetenim lacijama za uspeh 'socdjalistićke revolucije. Upravo zbog toga Lenjin je kao osnovni udov i osnovno načelo u reša/anju nacionalnog pitanja is:akao pravo svake nacije na

samoopredeljenje, uključujući i ipravo na otcepljenje. Dosledno ostvarenje ovog načela u ipratosi otvara proces rešavanja nacionednog pitanja, ali ujedno nameće nove probleme i zahteva iznalaženje novih puteva za njihovo rešavanje. Jedan od ikljuonih problema, kome je najveću paznju posvetio i Lenjin u svojim radovima, bilo je i pitanje uređenja centralnih institucija mehanizma u mnogonacionalnoj državi. Lenjin nije po'kušavao da odredi jedan obrazac višenacionalne 'državne zajednice za sve nacrje i sva vremena. Držeći se načela da rešavanju nacionalnog problema treba pristupati u 'Sidadu sa konkretnom situaci jom i konkretnim uslovima, Lenjin je u nim članaka bio za formiranje federacije baikanskih država, dok je u isto vreme smaftrao da federativni obli'k ne odgovara u uslovima carske Rusije. Kasnije, međutim, Lenjin je izmenio svoj stav, i uoči revolucije 1917. pisao je da obliik federativne socijallstičke republike može da posluži kao prelazni period ka ptmom jedinstvu radnih Ijudi cele državne zajednice. Prema Lenjinu, ističe Dušan Lukač, federacija nije sama sebi cilj niti nešto okamenjeno za vekove, već je ona samo faza ili samo najpodesniji oblik ravnopravne koordinacije nacija u mnogonacionalnoj zajednici u procesu odumiranja nacija; federacija je prelaz ka dobrovoljnom spajanju naoija. Iscrpno argumentujući mnogim citatima iz raznih članaka, govora i rasprava promenu Lenjinovog stava prema pitanju federacije u Rusiji, autor je, međutim ; propustio da čitaocu pruži stvarne i übedljive razloge za tu promenu. Pobedom socijaldstičke revolucije, ostvarenjera prava na samoopredeljenje, izborom oblika sociialističke države, oatvarenjem svestrane ravnopravnosti nacija i narodnosti, do kraja je dovedeno samo uništenje političkog ugnjetavanja, rešeno je nacionalno pitanje samo s političkog as-

1409