Гледишта

pekta. Ovim se samo sV'-araju povoljni uslovi za rešavanje nacionalnog pitanja u celini i organizovanog i svesnog prevazilaženja raizlika među nacijama prvenstveno materijalnih, koje čine suštinu nacionalnog pitanja. Glavni poduhvat u rešavanju nacionalnog pitanja čini otklanjanje privrednih razlika i nejednake razvijenosti nacija u zajedničkoj diržavi, čime se stvaraju povoljni uslovi i mogućnosti rešavanja razlika u svim vidovima društvene nadgradnje, prvenstveno u svesti Ijudi, kulturi, politici itd. Osnovna snaga u rešavanju ovog problema, kako ističe Dušan Lukač, je solidamost ekonomski razvijenih nacija i njihova spremnost da u interesu jačanja cele zajedndce dobrovoljno prihvate prelivanja i ulaganja svojih sredstava i bogatstava u zaostalija nacionalna podmčja. Upravo je Lenjin ukazivao da je u procesu rešavanja nacionalnog pitanja u socijalizmu ova proleterska solidamost najznačajniji vid prevazilaženja ne samo ekonomskih već d svih dmgih razlika među nacdjama. Boreći se za apsolutno poštovanje nadonainih osobenosti Lenjin je odlučno istupao protiv parole zatvaranja nacija u svoje uskonacionalne kultume okvire. „Svako suprotstavljanje u pitanjima koja se tiču proletarijata jedne nacionalne kulture u celini dmgoj, tobože, celoj nacionalnoj kulturi i slično, isticao je Lenjin, jeste buržoaski nacionalizam, protiv koga se obavezno mora voditi nemilosrdna borba”. Povezano s ovim, Lenjin se najodlučnije zalagao za punu slobodu i ravnopravnost nacionalnih jezdka, a protiv tumačenja o nužnosti jednog državnog jezika. Na kraju studije dr Dušan Lukač iznosi neka interesantna razmišljanja iz oblasti prafctične primene Lenjinove teorije o nacionalnom pitanju u jugosiovenskim uslovima. Razmatrajući pojam jugoslovenstva, Lukač ističe da se on javlja u dva raznorodna d specifična vida. Prvi, koji pretpostavlja preformira-

nje postojećih nacija u Jugoslaviji u jednu novu jugoslovensku nacionalnost, po mišIjenju Lukača, s pozicija marksističke teorije je nemoguć ~jer se od već formiranog ne može formirati isto, a u praksi prikriva i pothranjuje razne antisocijalističke tendencije. Protagonisti formiranja jugoslovenske nacije su, pre svega ; pristalice birokratsko-e--tatističkog centralizma koji u svojoj borbi protiv rađničke i društvene, a u tom sklopu, i nacionalne ravnopravnosti traže svoje oslonce i svoju bazu”. Drugi vid jugoslovenstva, koji izražava osećanje pripadnosti socijalistiokoj zajednici radnih Ijudi, nema ništa zajedničkog s prvim i predstavlja specifičan izraz dostignuća zajedničkih dvadesetogodišnjih napora radnih Ijudi svih nacija i narodnosti u Jugoslaviji da izgrade socijalizam. Kako ističe Lukač, najveći broj građana koji se izjašnjavaju za ovaj vid jugoslovenstva regrutuje se iz redova omladine, posebno iz onih krajeva gde žive pripadnici raznih nacionalnosti, zatim, iz redova porodica boraca NOR, iz mešovitih brakova i sl. I pored čistih pobuda i namera, ovi Ijudi su nailazili na osude i smetnje; na njihovo izbegavanje da u raznim upitnicima stave nacionalnu pripadnost, i da umesto toga samo izraze svoje pripadanje socijahstičkoj zajediiici, gledano je popreko i s nepoverenjem. Tako je, u stvari, sputavana sloboda nacionalnog opredeljenja ili izražavanje nacionalne nezainteresovanosti. O'dlučno se suprotstavljajući adeji stvaranja nove jugoslovenske nacionalnosti, Dušan Lukač se zalaže za drugi vid jugoslovenstva, tj. za priznavanje prava svakom građaninu da izražava svoja osećanja pripadanja socijalističkoj zajednici. Toma Milenković u svojoj studiji .Jileđunarodne veze i uticaj Mađarske Sovjetske Republike na radnički pokret Vojvodine” iznosi veoma interesantne i kod nas malo poznate podatke o vezama između mađarskih i naših ikomunista u Vojvodini u vreme kratkotrajnog postojanja Ma-

1410