Гледишта

veća na primjer od vlasti sekretara za unutrašnje poslove ili javnog tužilaštva. Sve su to oblici vršenja vlasti van okvira radne organizacije koja se nekontrolisano množi, sve više pritiskuje radne Ijude i sužava podmčje njihove samoupravne djelatnosti. A mi smo u uvodnom dijelu Ustava SFRJ utvrdili da se .Junkcije vlasti utvrđene Ustavom povjeravaju predstavničkim tijelima draštveno-ipolitičkih zajednica kao teritorijainim organima društvenog samoupravljanja”. Ako bi svako vršio vlast to bi dovelo do pravne nesigumosti i pasivne rezistencije građana kad je riječ o njihovoj dmštvenoj i samoupravnoj aktivnosti. Radne organizacije koje vrše javnu službu mogu donositi svoje autonomne propise, ali tim propisima mogu samo utvrđivati svoje unutrašnje odnose, a ne mogu arbitremo propisivati i nametati građanima odnose koji njima ne odgovaraju. U najmanju mku, takvi propisi bi morali biti sankoionirani od organa odgovarajuće skupštine dmštveno-političke zajednice i tako inkorporirani u pravni sistem. Inače ćemo imati pojavu „anarhije vlasti”, prema kojoj će građani sve više biti nemoćni i pravno nesigumi. Tako se komuna sve više otuđuje od građanina umjesto da bude njegova organizacija, da mu služi, u kojoj bi trebalo da se on osjeća kao ličnost. Komunalno uređenje je nemoguće razviti ako dmštvo ne ga■rantuje da niko ne može na račun dmgog ostvarivati svoju samostalnost i samoupravIjanje. Ali ni dmštveni nadzor se ne može i ne smije pretvoriti u samosfalnu snagu. Mi decentralizacijom nismo samo stvarali i rtizvijali samoupravu, već smo dobili i jx>javu koncentracije vlasti u radnim organizacijama, i to tamo gdje ona nije potrebna. Ona se formira oko određenih grttpa u radnim organizacijama koje se postavljaju kao vlast i prema radnim Ijudima u radnoj organizaciji i prema komuni. Te gmpe radnim Ijudima govore da ih one jedino štite od dmštva koje

„navaljiije” na radnu organizaciju, i da nije njih ovo društvo bi maltene progutalo radnu organizaciju. A prema društvu se okreću i kažu da su za „ćistu” samoupravu i da svaki prigovor i prijedlog Sooijaiističkog saveza i SKJ predstavlja miješanje u samoupravu. U tom ambijentu ove grupe faktički vrše vlast. Mi nemamo nijedne efikasne mjere danas protiv toga „decentraliziranog birokratizma”, u radnoj organizaciji i na drugim područj:ima gdje se on javlja. Mada je uloga SSRN u društvu sasvim jasno određena u us'tavnim dokumentima, ona je predmet nesporazuma i otpora. Pojedinci i grupe pružaju žestok otpor inicijativama i kritici koje dolaze iz Socijalističkog saveza, bez obzira na njihovu konstmktivnost. Ustav nedvosmisleno utvrđuje pravo građana da u SSRN „raspravljaju društveno-politička pitanja iz svih oblasti dništvenog života”, da iznose svoja mišljenja i o radu „organa dmštvenog samoupravljanja”. Ali, otpor koji se daje ima uglavnom pozadinu birokratskog i monopolističkog odlučivanja, jer se, koliko je poznato, nije dogodio nijedan slučaj da su radni Ijudi primjedbe i prijedloge SSRN nazivali „miješanjem”, već su to u ime njih ćinile birokratizirane grupe koje tamo drže vlast, a to je danas jedan od punktova koji dezintegraciono djeluje na sistem. Ta vlast se osjeća i na drugim podmčjima, na primjer u zapošljavanju i raspisivanju konkursa. Ono što se ponegdje u vezi s tim dešava predstavlja dmštvenu sramotu. Ima radnih organizacija koje raspisuju konkurse samo formalno jer je sve unaprijed riješeno. Na svaki takav konkurs javljaju se stračniaci koji često bivaju jzigrani, a društvo je nemoćno ida zaštiti interes poiedinca i opšti interes. To onda revoltira stotine i hiljade Ijudi, što nam nanosi ogromne politioke štete. Prema intelektualnom, obrazovnom i moralnom nivou pojedinih Ijudi i grupa u radnim organizacijama koncipira se poiitika cijeie radne

1442