Гледишта

noni, organizacioni medijum i neprestani društveni poticaj unutar samoupravne organizacije društvenog rada. Neposredna radnička demokratija može biti efikasna pmtivteža tendenciji političkog pluralizma građanskag tipa. Umes. to konkurencije i borbe političkih grupa, koje posreduju u ostvarivanju partikulardstičkih interesa, uspostavlja politićki mandat na bazi neposrednog izražavanja interesa i političkog opredeljivanja organizovancig radništva. Umesto grupnog monopola političkog predstavljanja i neodgovornosti nosilaca tog monopola, neposredna radnička demokratija osigurava verifikaciju političkih odluka i poverenja u političko predstavništvo, u sklopu neposrednog raspravr Ijanja interesa i zahteva među učesnicima društvenog rada. eza između političkog sistema i samoupravne organizacije društvenog rada i ne može se zamisliti drugačije sem kao neposredna radnička demokratija, tj. sudelovanje radnika organizovanih u samoupravne asocijacije u raspravljanju i odlučivanju svih za njihov društveni položaj i međusobne odnose bitno važnih političkih odluka. A takva đemokratija pretpostavlja razvijenu radničko-klasnu sadržinu. Ako radništvo nije politički i idejno konstituisano kao klasa, tj. ako nije sposobno da formira zasnanje o zajedniokim bitnim interesima i o mogućnosti njihove realizacije, da posebne interese podvede pod zajednički imcnitelj, i da u svakom segmentu političkog procesa sudeluje polazeći od tako izraženih ciljeva tad se i oblici neposredne demokratije pretvaraju u živopisne kulise birokratskog političkog monolitizma ili politiokog pluralizma građanskog tipa. ruštveno uređenje zasnovano na razvijenom samoupravljanju odgovara Marksovom pojmu zajednice revolucionarnih proletera „koji stavljaju pod svoju kontrolu uslove svog postojanja i postojanja svih članova društva” (Marks i Engels: „Nemačka ideologija”). Pred nama još nije zajednica slobodnih proizvođača, već društvd koje neposredno prethodi takvoj zajednici, u kojem se takva zajednica rađa. Ovo društveno uređenje počiva na udruženosti radndka koji ne prestaju biti i proleteri dokle god se potpuno ne oslobode najamnog rada, a težnja da se oslobode čini ih trajno revolucionamim u odnosu na sve prelazne protivrečne oblike društvenog stmkturisanja. Radnici se udružuju u revolucionarno j delatnosti, jer svi vidovi njihove društvene organizacije i akcije u toku nastajanja zajednice slobodnih proizvođača znače svesno preokretanje društvenih tokova prema ciljevima sopstvenog samooslobođenja. U radničkoj revolucianamoj organizacdji i akciji zasniva se stvarna dmštvena zajednica, jer radnici ne mogu preokretati dmštvene procese ako svoju delatnost ne bi organizovali kao pokret celokupne klase i ako se u tom pokretu ne bi samokonstituisali u zajednicu, nadmašujući takvom revolucionamom akcijom i organizacijom sve i dalje postojeće protivrečnosti unutar klase. Samo takvom konstitucijom svoje klasne revolucioname delatnosti radnici mogu „staviti pod svoju kontrolu uslove svog postojanja i pos-

1493

U CEMU SU SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVLJANJA