Гледишта

Može se, na primer, pretpostaviti da je socijalizam, predstavljen praksom nekoliko zemalja stavljenih u nemoguće teške uslove egzistencije, izloženih stalnim raznovrsnim pritiscima drugih zemalja, nekritičkom, ideologiziranom i propagandističkom komparacijom obezvređen kao ideal ne po sadržajima koje čovečanstvo traži, već po reči koja simbolizuje te sadržaje, što je moglo dovesti do zamene izraza. To postaje razumljivije ako se podsetimo da se komparacija vrši ne samo s kapitalizmom u fazi kad je on dostigao kulminacionu tačku svog razvoja već s kapitahzmom koji je oplemenjen mnogim elementima socijalizma, da se prilikom upoređivanja ističe samo ono što je u kapitalizmu pozitivno, a u socijalizmu nerazvijeno, da se ne uzima u obzir ono sto je socijalizam inaugurisao kao temelje za postizanje novih kvaliteta. Na taj način krivo predstavljen, socijalizam je mogao pokolebati mnoge pojedince koji se po prirodi stvari nalaze u borbenim redovima za socijalizara, upućujući ih na traženje drugog izraza za isti sadržaj. Možda je razlog to što samoupravljanje-ideal pruža mogućnost za dovoljno radikalnu borbu protiv kapitalizma unutar kapitalizma. Komunizam-ideal ne daje takvu mogućnost. Da se ne govori o svim implikaci- \ jama, bccrba za komunizam je najčešće označena kao veleizdaja, borba za samoupravljanje nije. Takođe, borba za samoupravljanje vodi se i unutar socijalizma. Tako, pode-: Ijeno čovečanstvo nalazi zajednički ideal i u samom izrazu.. Covečanstvo je suviše povezano da bi mu se ideali mogli' razlikovati, makar samo terminološki. Uostalom, komunizam tvrdi za sebe da je univerzalan. Ovim se taj stav potvrđuje. Staviše, ako je od Ijudi koji žive izvan socija-' lizma potekla namera da samoupravljanje plasiraju kao. opšti ideal, implicirajući toj nameri kritiku na dosadašnju praksu socijalizma, kojom je najmanje učinjeno za ono što se podrazumeva pod samoupravljanjem u užem smislu, oni su podstakli borbu za komunizam na univerzaln o m, a ne samo na nacionalnom planu. Ogromna sna-: ga samoupravljanja, da se odmah konstatuje, nalazi se u'i činjenici da ono postaje opš ti, univerzalni iđeal. No, možda zamena reči koja izražava ideal nije samo termino-; loška. Možda je to dopuna ideala. Od vremena kad je komunizam počeo da se širi kao ideal, nastale su nove dileme pred koje je čovečanstvo stavijeno. Razvik su se nove komponente u društvenim odnosima, iz čega može da potiče potreba za proširenjem sadržaja ideala. Misli se, pre svega, na problem upravljanja, bilo da je reč o menadžerima i tendenciji njihovog prerastanja u vladajuću (ne i vlasničku) klasu, nasuprot idealima socijalizma koji se ostvaruje ukidanjem svih klasa, bilo da je reč o kibernetskim strojevim a za koje neki misle da bi mogli preuzeti upravljanje Ijudskom sudbinom, pošto, navodno, tek ti strojevi mogu i uspešno racionalizirati uslove Ijudske egzistencije. Dopuna. ideala komunizma idealom samoupravljanja mogla bi značiti protutežu toj novoj opasnosti koja se nadvila nad:

1496

"SLOBODA"