Гледишта

čov-ečanstvo u istorijskom trenutku kad je sloboda bila, činilo se, nadohvat ruke. 3blem odnosa komunizma i samoupravljanja kao ideala go vori da ni samoupravijanje ni kconunizam nisu d o v o 1 jn oartikulisani ideali. Društvena svest im još nije dala jasne konture. Međutim, to niukoliko ne protivreči tvrdnji da samoupravljanje postaje opšti ideal. Gotovo da je očigledno da samoupravljanje postaje nada, da postaje nosilac Ijudskcg nemira u traganju za autentičnim Ijudskim životom, najosetljiviji pokretač na stvaralačku akciju, akciju koja vodi temelj i t i m društvenim pr omen a m a koje čovečanstvo tre b a, želi i hoće, ali pred kojim unekoliko strepi i uzmiče kao da se plasi vlastitcg dela koje treba da izvrši. Tako obično biva ako ideal nije izražen u jasnim kontm-ama, ali zato, ukoliko se više širi i rasprostire, utoliko se odstranjuju strepnje i uzmicanje. Ideali, razume se, mogu imati samo jasne konture željenih sadrzaja društvene prakse. I do toga se dospeva poslupno. Najpre se javlja iđeja kao pojedinačnost. Sledi prerastanje ideje u ideal-opštost. U tora smislu ideal je rasprostranjena i široko prihvaćena ideja, obogaćena u toku prihvatanja ukupnim društvenim kulturnim, raorainim, intelektualnim itd. potencijalima. Sva đruštvena misao, sva misaona kritika postojećeg, sve želje i htenja, sve neostvareno iz ranijih , ideala, stiče se i kondenzuje u novi ideal. Iz tog procesa nastaje ideal s vlastitim, dovoljno jasnim konturama. Samoupravljanje je u fazi kad se rasprostire kao ideal, ali počinje i proces kondenzacije. SamoupravIjanje kao ideal upravo se kondenzuje stvaralačkim naporima milicna individualnih svesti koje se kreću po jednoj liniji, jer je ideja-samoupravljanje prešla iz pbjedinačnosti u opštost-ideal. ? potrebno posebno isticati da je upravo naglašena jedna strana snage samoupravljanja. je zato potrebno naglasiti da je time već ukazano na glavnu stranu snage samoupravljanja. Ako samoupravljanje postaje opšti ideal, ono involvira elemente ranijih ideala, uključivši i ideal slobode i demokratije, pa kao kumulacija ideala manifestuje najprostraniju perspektivu za rešenje problema čoveka i čovečanstva, ono mu stvara prostor za stvaralaoku aktivnost i razvoj. Kao ideal u formiranju, samoupravljanje obuhvata najsavremenije težnje čoveka i čovečanstva, i u tom smislu može se shvatiti kao najaktuelniji deo komunizma-ideala, a možda mu je identičan. Zbog svega toga samoupravljanje kao Jdeal može biti samo totalitet humanih vrednosti; ili participacija svih pojedinaca u svim proizvedenim materijalnim i imaterijalnim vrednostima u dosadašnjoj istoriji čovečanstva; ili sloboda da čovek društveno tvori svoju sudbinu i svoju istoriju kao slobodu. Svaki opšti ideal sam po sebi predstavlja nenadmašnu snagu. Ali zato svaka novina u društvenim odnosima, koja je nastala, a da nije egzistirala kao ideal, nailazi na otpor i neprihvatanje, pa opstoji više kao slabost, raa koliko

1497

u. cemo su SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVUANJA