Гледишта

odgovarala stvamim Ijudskim potrebama. I obratno, davni ideal, koji je postao sasvim suprotan Ijudskim potrebama ako nije nadomešten novim idealom, ostaje da živi kao eho, ali čini realnu snagu, npr., religija. Samoupravljanje u Jugoslaviji uvedeno je zakcaiom. Fre toga nije egzistiralo kao ideal, i zato je već od samog početka bilo lišeno svoje velike snage, manifestujući se nizom slabosti. Sigumo je da svaka uspcšna praksa može postati idealom, faktički dmštvenom vrednošću, kao što kna i dmgih načina da jedna ideja postane ideal. No veće su teškoće da jedna ideja pretvorena u zakon postane ideal, naročito ako se stanovništvo na koje se odnosi zakon uči da je „zakon volja vladajuće klase”, „prinudno sredstvo zaštite interesa vladajuće klase” i t. sl. To treba imati na umu iako je reč o specifičnosti, utoliko više što povodcm te nastaju i mnoge druge slabosti. Ali o tome docnije. Ako se pokuša sumirati ono što je dosad rečeno, zaključiće se da je bitna snaga samoupravljanja u tome što postaje opšti ideal koji knplicira totalitet humanih vrednosti. Međutim, u tome je i osnovni izvor slabosti samoupravIjanja. Vrednost svakpg ideala nalazi se i u mogućnosti njegove primene. Upravo je konstatovano da samoupravIjanje .poseduje tu vrednost, počelo je da se primenjuje, nije samo ideal. Kao ideal, samoupravljanje se može ostvariti jedino samoupravljanjem, praksom koja se mora uveliko razlikovati od ideala. Tako dolazi do protßTrečnosti koja se iskazuje kao slabost samoupravljanja: samoupravljajući dolazi se do samo upravljanja, što znači da sve dok se ne ostvari samoupravIjanje, mada se ono primenjuje, nema samoupravljanja, onoga što samoupravljanje, u stvari, jeste. Neostvareno samoupravljanje nije totalitet humanih vredncsti, nije snaga, a poštd nije snaga, ono je sve dok se ne ostvari, slabost. Uslovi pod kojima se samoupravlja da bi se postiglo samoupravljanje, kao što će se pokazati, još vise komplikuju problem i čine samoupravljanje još slabijim. Msđutim, ako je samoupravljanje jedi n i put da se dođe do ostvarenog samoupravljanja, ono nije samo slabost, cno u toj mogućnosti sadrži i snagu. Prema tome, da bi se iznašle glavne strane snage i slabosti samoupravljanja, mora se imati u vidu ta protivrečnost koja ga predstavlia i kao slabost i kao snagu. Mora se, takođe, ceniti koliko je samoupravljanje snažno da gradi humane vredl nosti, samo sebe. Praktično, to je moguće uzeti kao kril terij da se oceni njegova snaga u njegovoj slabosti. Tako se samoupravljanje iskazuje kao snaga i kao slabost, ono samo je i jedno i drugo. Praktično, raspravljati o snazi i slabosti samoapravljanja zahteva da se odredi, samoupravljanje-ideal, da se ispita kakve su mogućnosti za realizaciju ideala i kako se praksa samoupravljanja odnosi prema samoupravljanju-idealu.

1498

"SLOBODA"