Гледишта

1. SADRŽAJ SAMOUPRAVLJANJA KAO IDEALA ?de se polazi od tvrdnje da je samoupravljanje ikao ideal totalitet humanih vrednosti. T\n-dnja nije proizvoljna. Zasniva se na pojmu samoupravljanja. Dakle, šta obuhvata pojam samoupravljanje? mma reč je upravljanje. Dodatak rečce „samo” daje reči „upravljanje” novi kvalitet; novi kvalitet i kad uključuje raniji, konfrontira mu se. Nema razloga da u ovom slučaju bude drukčije. Upravljanje je vođenje, naredivanje, određivanje pravca rada, postupanja, tj. usmeravanje. U svakoj od tih reči mora se pretpostaviti jedna strana koja vodi, koja je aktivna, i druga koja je vođena, pasi v na, jedna koja naređuje i druga kojoj se naređuje, jedna koja usmerava i druga koja je usmeravana ih čija je delatnost usmeravana. Ako se samoupravljanje konfrontira upravljanju, onda je to, pre svega, u odnosu na te dve strane. Sam smisao rečce „samo” ima to značenje. Naime, umesto dve, uspostavlja se jedna strana definisana rečcom „samo”. Ona se sama vodi, usmerava ili sama usmerava svoju delatnost, ili sama sebi naređuje i ispunjava svoje naredbe. Razume se, sad termin naređivanje i naredba prestaje biti adekvatan, ali je to manje važno. I dalje, ako se ukidaju dve strane i uspostavlja sarna jedna, onda to znači da svaki pojedinac biva uključen u isti tok samoupravljanje, jer bi u protivnom predstavljao drugu stranu, pa bi se održavao odnos upravljanja. Dakle, umesto dve strane uspostavlja se jedna. To je prva razlika u kvalitetu. Druga je, a proizlazi iz prethodne, da se svi pojedlnci nalaze na istoj strani, dakle, da su u istoj poziciji, što je nezamislivo imutar upravljanja. Na taj način se samoupravljanjem prevazilazi suprotstavljanje pojedinea pojedincu i grupe drugoj grupi strani. Suprotstavljanje pojedinaca ili grupa je antihmnano, nedruštveno. Ako se tome još doda da je aktivna strana ili pojedinac „obdaren” vlašću, tj. legalnim, priznatim sredstvima prinude, nasiIjem, antihumanost upravljanja se jasnije ocrtava. Zatim, aktivnoj strani u odnosu upravljanja pridaje se misaona, stvaralačka uloga, pasivna strana je lišena misaoiiog i stvaralačkog kvaliteta u svojoj delatnosti i egzistenciji, A kako su oba kvaliteta bitno i opredeljujuće Ijudska humana, njihovo prisvajanje, na jednoj, i lišavanje na drugoj strani, govore da se pasivna strana lišava Ijudskih svojstava. Uostalom, sama pasivnost je antihumana, po najjednostavnijoj logici: rad je (aktivnost) stvorio čoveka. Ogrcmne razlike između pojedinaca u njihovim intelektualndm moćima i interesovanjima danas ozbiljna smetnja napretku samo su posledica dugog istorijskog postojanja te dve strane i pasivnosti jedne na koju je faktioki bila prinuđena. iravno, to nije sve. Povlašćena aktivnost nosila je mogućnost određivanja i usmeravanja opštih uslova egzistencije i

1499

u cemu su SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVLJANJA