Гледишта

biji ima „iste uslove” za slobodnu konikurenciju. A da iza ovog ili onog interesa stoje Ijudi koji pate, koji su u oskudici, koji bi mogli, kad se život ne bi tako poigravao s njima, razviti svoje bogate Ijudske potencijale i participirati s njima u društvenoj proizvodnji materijalnih i imaterijalnih vrednosti ne sme biti zanimljivo jer zadire u sam poredak odnosa, a to je atak na slobodu, neoprostiv greh. Kakav apsurd: napasti na slobodu i pretendovati na humanizam. Ni govora! 3) šta na sve to kaže većina? Ona se pita, nije li to geslo demokratije? Većina, kakva je ta većina? To je većina nejednakih. Nejednakih u svemu. Najvažnije je da je brojna većina i ekonomski i politički i kultumo nemoćna prema brojnoj manjini, i te dve moći međusobno podržavaju svoje nemoći. To je suština njihove saradnje u stvaranju stalnih kompromisa. Kompromis se tretira kao sinonim slobode i humanizma. Brojna većina u pristanku na kompromis prihvata svoju ekonomsku, političku i kultumu nemoć, jer ono što njime u tome dobija samo je mrvic a od onog što bi mogla imati. Brojna manjina, da bi neutralisala moć većine i zadržala svoju dominaciju u ukupnom dmštvenom životu, proždire pomalo od svoje ekonomske, političke i kulturae moći, a i samu sebe. Uzoma sloboda! Ne zna se kome više šteti da h većini, ih manjini, ili dmštvu. Načini na koje manjina uspeva da pridobije većinu različiti su i ne baš ranogo časni, pa zato ne mogu biti ni humani, tačnije, stvaraju duboko nehumane odnose. To je prvo, ono što je Diverže uspelo nazvao „pritiskom pod anestezijom”, naime, sredstva masovnih komunikacija kojim raspolaže manjina, zahvaljujući svojoj trostmkoj moći, zatim, razni oblici propagande, najčešće zasnovani na obmani, pa ideologija izražena raznim sredstvima; dmgo, maksimalno sprovedena „racionalna organizacija" sveukupnog dmštvenog života; treće, upotreba sredstava državnopravne prinude. Cudno dejstvo pisane reči već je dobro poznato. Malo će ko posumnjati u istinitost onog što pročita u novinama, u najboljem slučaju reći će: „novinarska patka”. Ta se okolnost . bogato koristi, kako za iznošenje neistina, polulstina i neiz- ■ nošenje istine, tako i za vrlo vešto i suptilno smišljene i prikrivene posnte koje izazivaju željene asocijacije, a da se ništa direktno ne kaže. Televizija s istim uspehom čini isto. Tako, brojna većina „bira” ono na šta je prinuđava manjina, a pri tom još vemje da je slobodno birala. Te poruke se odnose i na društvene vrednost i, pa je tako moguće da i za, npr. bogate i siromašne novac bude vrednost prvog reda. Poslušnost, konformizam prema poretku s übeđenjem da je poredak u kome se živi, kakav god bio, vrsniji od svakog dmgog iprošlog i postojećeg, postaju takođe značajne vrednosti. Štampa je i na dmgi način pogodno sredstvo ideologije. Favorizovanjem nekih sadržaja, npr., skandala o filmskim i dmgim „velikanima”, mode, seksa i sl., odvlači se pažnja čitalaca, miliona Ijudi, od akutnih društvenih problema,

1504

■'SLOBODA"