Гледишта

i human. Danas je postao neracionalan i time je njegova nehumanost podignuta na stoti stepen. Postojeći poredak, vrla demokratija, kao upravljanje ne može zahvatiti u koren stvari, ne može izvesti prelomni korak i zaseći u sve te društvene izrasline koje vladaju Ijudima i koje, usled svoje zatvorenosti i neprobojnosti, predstavIjaju svojevrsni socijalni determinizam utemeljen na proizvoljnosti, stihiji birokratije, oligarhije, ehte, organizacije i slično nazvanih struktura savremenih poredaka. Odbrana datog poretka demokratije, odbrana je tih struktura kao takvih, čak nije važno koji pojedinci su u njihovom sastavu. I drugi su društveni odnosi podređeni istom scoijalnom determinizmu i proizvoljnosti. Ako bi se dokinuo ma i jedan od bitnih odnosa koji vladaju Ijudima, cela zgrada čvrstog kiasnog i oligarhijskog poretka počela bi da se ruši. Dakle, ako društveni odnosi, kao proizvod Ijudi, ne postoje kao potrebna funkcija u složenom društvenom životu, onda oni postaju posebna sila i odatle socijalni determinizam, zasnovan na proizvoljnosti i usmeren na reprodukovanje proizvoljnosti i stihije, sad opet kao posebnih oblika socijalnog determinizma. Zato se svaki posebno i vrlo brižljivo štiti, bilo da je reč o onim odnosima koji se tiču podruštvljenja svojine, politike ili kulture, ma čega što bi značilo stavljanje pod društvenu kontrolu od društva proizvedenih vrednosti. Ukratko, borba protiv humanih vrednosti. Ukoliko je samoupravljanje put do uspostavljanja humanih vrednosti, pa i sama humana vrednost, utoliko se suprotstavlja demokratiji. Za razlifcu od demokratije, unutar samoupravljanja čovek je centar, a ne organizacija. Zato samoupravljanje i može i da pođe ne od datog društvenog stanja, poretka, već od principa čovekove potrebe i interesa koji su veoma dinamični i da prihvati, što demokratija ne može nikako da pihvati, a njeni protagonisti da shvate, da je Ijudski interes u svoj individualnoj šarolikosti ipak jedan i jedinstven. Ali je promenljiv. Ne prihvatajući dato stanje, samoupravljanje je zato u stanju da se prilagođava stalnom menjanju odnosa, kako to već zahteva dinamika čovekovog interesa. Time samoupravljanje prevladava i socijalni determinizam i proizvoljnost, jer prihvatajući, uvodeći i podržavajući promene u skladu s interesima Ijudi društva, pouzdano sprečava da jedan preživeo odnos kao proizvod društva postane sila zato što postoji a nije potreban, već smeta. Pošto je u takvoj situaciji teško otkloniti nepodesan odnos, on se iskazuje kao realna sila koja vlada nad Ijudima. Posebna snaga samoupravljanja, čini se, još dovoljno nesagledana, to je sposobnost da svlada i savlađuje tu silu. Polazeći od toga da je čovekov interes jedinstven, samoupravljanje stoji protiv svakc socijalne nejednakosti i uvažava strogu jednafcost, omogućavajući upravo time puni individualni razvitak i individualnu slobodu. Na osnovu toga sledi da samoupravljanje znači, i da je to još jedna strana njegove snage, stavljanje pod društvenu opštu

1508

"SLOBODA"