Гледишта

2. MOGUĆNOSTI ZA REALIZACIJU SAMOUPRAVLJANJA Kad postoje mogućnosti za realizaciju samoupravljanja? Pitanje se može činiti sasvim neumesno. Zar se Ijudi nisu uvek mogli dogovarati šta im treba i kako to da postignu, da samoupravljaju? Strogo uzevši, mogli su. Ali zna se da je podela rada uzrakovala porast proizvodnih snaga, naime, da je to bio stalni efekat podele rada. Mnogi su radovi, najprostije rečeno, ne ulazeći u sioženost tog pitanja, privlačni, a drugi neprivlačni, teški, prljavi sl., naročito ako čovek pri tom ne raspolaže tehničkim sredstvima. Zato je teško pretpostaviti da su se kod nerazvijenih sredstava za rad Ijudi mogli sporazumevati i postići da jedni prihvate neprivlačne poslove. Da su mogli apstati ne vršeći veoma neprivlačne poslove. razvitak proizvodnih snaga na kome počiva sveukupni društveni razvitak bio bi doveden u pitanje. Zato se nisu mogli dogovarati. Takođe, slabo razvijene proizvodne snage traižile bi mnogo vremena da se proizvede neki novi proizvod za sve Ijude. Da se njim koriste samo pojedinci, i da to bude odobreno samoupravljanjem, odlukom jednaMh da se tprizna nejednakost, bilo bi apsurdno očekivati. Da se izbegnu posledice prvog i drugog, da se sačuva jednakost, moralo bi se pribeći odricanju razvitka proizvodnih snaga. Ljudi su izabrali nejednakost, drugu varijantu, tačnije, jedni su druge na nju prinudili. Odabrali su prinudu jednog dela društva nad drugim, nejednakost, klasne odnose. Zato su se jedni morali odricati: 1) privlačnih radova, 2) učešća u deobi materijalnih dobara iznad egzistencijalnog. minimuma, 3) uporednog razvitka ličnosti s onim delom društva koji je prisvojio privlačne radove, 4) participacije u nematerijalnim vrednostima koje su se razvijale uporedo s razvitkom proizvodnih snaga i 5) svake mogućnosti da na dogovoran način sudeluju u uređenju društvenih odnosa, uslova rada i života, razvitka društva,, promene uslova svoje i društvene egzistencije, proraene društvenih odnosa kao uslova društvene kontrole nad uslovima društvenog života, samoupravljanja ili slobode. Promena društvenih odnosa posle toga pribavljala se prinudom prinuđavanog dela društva, revolucijom bez koje i nije bilo razvitka društvenih odnosa i bez koje je dolazilo do stagnacije u razvitku proizvodnih snaga. Kad se postavlja pitanje mogućnosti realizacije samoupravlja-: nja, onda se, pre svega, misli na pitanje razvitka proizvodnih snaga, na istaknutu dilemu: samoupravljanje ili, razvitak, a zatim na odricanja, na opravdanost, štaviše, na dalju održivost odricanja radne klase, koje je nekad bilo uslov napretka, a koje je moglo izgubiti tu ulogu i preći u svoju suprotnost. Moguće je da na tim osnovama počiva zahtev za radikalnim promenama u savremenom društvu. Savremena spoznaja, s obzirom na mogućnosti proizvođenja blagostanja, čovekovog savladavanja prirode dovodi do pitanja da ii bi samoupravljanje u oskudici i

1512

"SLOBODA"