Гледишта

svih, bilo uopšte samoupravljanje. Nije li već i sama oskudica antihumana, makar i svi Ijudi bili njoj podvrgnuti, antihumana pa time i antisamoupravna. t ne bi li bilo, isto tako nehumano da se i uz žrtve i odricanja propuste virtualne šanse za otklanjanje oskudice i bogaćenje materijalnog i nematerijalnog života Ijudi? Zna se da su sva Ijudska društva koja su izabrala drugu varijantu, jednakost itd. cstala na primitivnom, više sakupljačkom načinu proizvodnje. Prema tome, više se ne čini, kao u početku, razmatranje uslova za realizaciju samoupravIjanja neumesnim pitanjem. No, tu se susreće s pitanjem: da li je problem Ijudskog društva razotuđenje ili postizanje humanizma. Ako je humanizam bio postignut na početku Ijudske istorije kod ncrazvijenih proizvodnih snaga, onda je sve odricanje, sva duga i bolna klasna istorija društva otuđenje od tog humanizma. Ah, ako se uzme da prvobitna oskudica negira humanizam isto koliko i nejednakost, klasna podela, prinuda itd., onda se čovek i društvo nisu otuđili od humanizma, već su prelazili trnovit put do humanizma i slobode iz nehumanizma. Na tom trnovitom putu razvijale su se skrivene Ijudske potencije, pa izgleda dosledniji stav da se društvo nalazi pred problemom uspostavljanja humanizma i slobode na kvalitativno drukčijoj osnovi. Praktično se može definisati dilema: upravljanje iii razvitak, odnosno svako dalje odricanje radne klase i nejednakost ili razvitak. ivo sada nekih karakteristika savremenih proizvodnih snaga. Više je poznato nego što se o tom govori i pišc da je savremena proizvodna moć čoveka, zahvaljujući najsavremenijim strojevima, ogromna i uz njeno puno korišćenje ne bi bilo problema da se zadovolje materijalne potrebe Ijudi. Ništa ne menja na stvari postojanje bede pored sveg bogatstva. U stvari, troši se i rasipa krajnje neracionalno. Dovoljno je samo podsetiti da je vojna industrija proizvela već toliko oružja da bi se celokupno stanovništvo Zemlje, sa planetom više puta moglo uništiti. Ili, koliko tvomica ne proizvodi ni s trećinom kapaciteta, a koliko bi se novih moglo podići za, doslovno, tih čas kad bi Ijudi bili slobođni od svojih antihumanih odnosa da to odluče. Ili, hoteli, avioni, vozovi, autobusi itd. su prazni ili poluprazni, a mnoštvo pojedinaca sanjari o jednom putovanju, o jednom odmctru u nekora prijatnom hotelu itd. Ogromne kolioine proizvoda se uništavaju, propadaju ili jednostavno stoje u spremištima dok se ne odluči da se rasprodaju kad već postanu bezvredni. itim, savremena proizvodnja odlikuje se i time da može nesmetano od spoljnih uslova da se odvija i da za kratko vreme daje ogromne količine najrazličitijih proizvoda (masovna, serijska proizvcdnja). Problem je, ne da se dovoljno proizvede, već da se dovoljno proda, potroši. Zato postojanje bede nije odlučna činjenica. Ona je otklonjiva, čak lako otklonjiva, pod uslovom da se planski i organizovano usmere društveni napori i da se to hoće. To „hoće”, u stvari, znači svesnu dmštvenu akciju koja je u stanju da sagleda

1513

u cemu su SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVUANJA