Гледишта

sve s obzirom na savremeni stepen razvitka proizvodnih snaga. No, kako se svake godine čini novi gigantski korak u umnožavanju proizvodne moći, to se nalazi razlog za odlaganje zaokreta unutar nekih socijalističkih zemalja koje su večma razvile proizvodne snage i gde bi se taj zaokret bez većih socijalnih potresa, na opšte zadovoljstvo, mogao izvesti dajući nove podsticaje. Mada neizbežan, zaokret je izuzetno komplikovan za izvođenje. Naivno bi bilo, u najmanju ruku, uzeti da će se izvesti odjednom, a ne postupno. Ako se i prihvati da su opšti uslovi sasvim dozreli, ipak ostaju relacije koje se moraju respektovati, i zbog svega toga ne može se tvrditi da je zaokret već mogao da se okonča i sl. Smeta čekanje da se o tome raspravlja, da se vrše smišljene pripreme i utiče na promenu čovekove psihologije i svesti. No, i dalje se čeka. Istina je đa je odlaganje uslovljeno međunarodnim odnosima, iz kojih potiče nesrazmemo velika potreba odvajanja za opšte potrebe naoružanje i t.sl. Po svojoj proizvodnoj mcći mnoge su kapitalističke zemlje spremnije za taj zaokret, ali on tu znači veliku socijalnu revoluciju. Tako se svud čeka na ono što se ne može izbeći, jer se alogični odnosi ne mogu u nedogled društveno tolerisati. Zanimljivo bi bilo ispitati zašto se praktikuje čekanje u tom smislu, koje socijalne gmpe to podržavaju, zašto se uništava nada, koje se nove ideologije u vezi s tim pitanjem javljaju, kakvu altemativu nude, u kakvu provaliju guraju čovečanstvo. površnim pogledcm, međutim, može se utvrditi da se otvaranjem te perspektive samoupravljanje ne bi moglo izbeći, a to znači, da bi se morala menjati celokupna politička struktura, Tad bi birokratsko itd. odlučivanje postalo apsolutno nezamislivo. Zato se može opravdano postaviti pitanje da li su nesamoupravne strukture uopšte u stanju da izvedu takav zaokret; i ako se odrečno odgovori, onda se može sagledati stvama snaga samoupravljanja, jer i kođ postignutih uslova za njegovu realizaciju, uspeh izcstaje ako samoupravljanje nije ustanovljeno u svom početnom obliku. Jasno je da tu nije reč o samoupravljanju, ođnosno da ono nije cilj, već promena draštvenih odnosa koja znači rešenje problema savremenog čciveka. Prethodna analiza imala je samo tu namenu da pokaže đa je bitni uslov za realizaciju samoupravljanja koegzistentan u savremenom draštvu s nizom suprotnih tendencija. ad je reč o načinu proizvodnje koji je karakterističan za naše vreme, doći će se do istcg zaključka kao i u odnosu na proizvodnu moć. Mehanizovanom načinu proizvodnje koji je od čoveka radnika činio privesak mašine sa svim posledicama osiromašenja radnikove ličnosti, konkuriše automatizovani način proizvodnje, koegzistentan mu je i pokazuje tendenciju potpune prevlasti. U novom načinu proizvodnje uloga radnika se značajno menja: zahteva se visoki stepen znanja, jer je proizvodnja zasnovana pretežno na intelektualnoj a neznatno na fizičkoj energiji. Radnik upravlja procesom proizvodnje, kontroliše ga, iznalazi nove mogućnosti itd., sve što je. bar dosad, ulazilo u svojstva privlačnog rada, pa se utoliko njegov učesnik može

1515

U CEMU SD SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVLJANJA