Гледишта

uvek iznova reprodukuju slabosti. Međutim, treba naglasiti da se neprivilegovani ne mogu lako razračunati s privilegovanim. U svakom razvijenijem drušUoi broj privilegovani'h je značajan. Na ipcelasku u ranije društveno-ekonomske formacije u privilegovane se-übrajala samo vladajuća klasa. Nju je bilo i lako identifikovati, a brojno nije bila odveć značajna. Sad.je drukčije, štaviše, i sama praksa samoupravljanja kao sistem proizvodi ili može da proizvede privilegovane. Sve slabosti koje nastaju praksom samoupravljanja su slabosti samoupravljanja. One menjaju odnos prakse samoupravIjanja prema idealu ili samoupravljanju što ono, u stvari, jeste; Generalna je slabost prakse samoupravljanja ako iz nje na pretežno automatizovan način ne proizlazi realizacija samoupravljamja. Generalna je snaga prakse samoupravljanja, prema tome, ako iz nje na automatizovan način proizlazi postupna realizacija samoupravljanja. Sada će se na osnovi saznanja o konkretnoj praksi samoupravljanja u Jugoslaviji razmotriti konkretne manifestacije snage i slabosti samoupravljanja, s obzirom na navedena četiri izvora slabosti. Ne može se pretendovati na iscrpnost, jer bi iscrpnost zahtevala da se obuhvati kompletan društveni život. Mora se, dakle, zadovoljiti s onim što se može apstrahovati kao važnije. Pošto je reč o procesima, ne može se pouzdano uzeti da u cdabiranju važnijih manifestacija neće doći do propusta. Možemo biti zadovoljni ako ne dođe do grubih propusta. Tu je narcčito važno da se ne favorizuju manifestacije snage ili slabosti specifične za određeno vreme ili za Jugoslaviju. Ni to nije jednostavno proceniti, jer se ne može vršiti komparacija; samoupravljanje u Jugoslaviji za sada je i samo speoifičnost. 1) Čini se da nije spoma teza da se sadržaji samoupravljanja —ideala ne mogu nametnuti, uvesti ili propisati. To ne znači da se oblici samoupravljanja ne mogu propisati. U nas je praksa samoupravljanja uvedena zakonom. Međutim, iskustvo govori, da se time nisu ispunih ni sadržaji samoupravljanja ideala ni sadržaji koji su propisani radi obezbeđenja funkcionisanja samoupravnih oblika. Na primer mnoge je odluke, formalno uzevši, doneo direktor iako je zakonom ođređeno da je radnički savet isključivo nadležan. Sadržaj zakonske odredbe o nadležnosti radničkog saveta, upravnog odbora itd. je obezbeđenje funkcionisanja samoupravljanja, zaštite samoupravljanja i stvaranje uslova za kolektivno odlučivanje da bi se sigumije ostvario interes onih koje odluka tangira. Sve je to gmbo povređeno aktom samovlašća direktora. Takvi se postupci' mogu suzbiti sankcijama. Stvami problem, međutim, pred•stavlja odnos radnika člana radničkog saveta itd. prema lakvom postupku direktora, s jedne strane, i predlozima ■odluka koje podnosi direktor ili uprava, s obzirom na pi-tanje koliko će ti predlozi pogodavati interesima radnika, s dmge strane. U nekim slučajevima treba dosta stračnog znanja da se pronikne u valjanost predloga, a u tdmgim, i pošto se oceni da idu orotiv interesa radnika

1520

•'SLOBODft-