Гледишта

ili da povlađuju nekom užem interesu, npr., strucnjacima, potrebno je da radnik reaguje, da se usprotivi, protestuje. Protivljenje često nije uputno, jer direktor i drugi raspolažu jednom vrstom administrativne moći i autoritetom koji nosi funkcija a koji je posledica pretliodne nesamoupravne prakse. Ne može se zakonora propisati adekvatan odnos radnika prema starešinama. Ali, kako je uvedeno samoupravljanje, data je realna mogućnost tla počne proees promene odnosa radnika podređenog prema nadređenim, i nadređenih prema podređenim. Tu je samoupravljanja, no slabost se njegova pokazuje svakodnevno u mnogim primerima, jer ne postoje dovoljni objektivni ni subjektivni uslovi da se otvorena perspektiva neometano koristi. Ođ objektivnih uslova najvažniji je ukidanje privatnog vlasništva. Obično se uzima da je razvlašćenje buržoazije jednako ukidanju privatnog vlasništva. U poslednje vreme česte su diskusije koje ukazuju da se aktom razvlašćenja ne dokida privatno vlasništvo. Postavlja se pitanje ko preuzima vlasničke funkcije koje se podvode pod pojam upravljanje. Otkriva se da vlasničke funkcije preuzimaju ili organi drzave ili stručnjaci. Samoupravljanjem one treba da se prenesu na sve zaposlene u jednom preduzeću, dakle, da dođe, ne samo do ukidanja privatnoa vlasništva već i do uspostavljanja društvenog. Na toj tački iskrsavaju dva jednako relevantna problema. Pormulisan pitanjem, prvi glasi: da li prenošenje vlasničkih funkcija na zaposlene radnike jednog preduzeća znači uspostavljanje društvenog vlasništva ili tek grupnog. Vecma je lucidna Marksova konstatacija u odnosu na oblik vlasništva u socijalizmu: „.. .kod prisvajanja proletera mora masa oruđa za proizvodnju biti podređena svakom individuumu, a vlasništvo svim individuumima. Moderrio univerzalno saobraćanje ne mcže se nipošto na drugi način podrediti individuumima nego time da se podredi svima” (Rani radovi”, str. 335, Zagreb, „Kultura”, 1953) Pretpostavi li se da svi zaposleni u jednom prcduzeču jedn a k o obavljaju vlasničke funkcije, da im je, drugim rečima, podređena masa oruđa za proizvodnju, to će biti samo masa oruđa tog jednog preduzeća, a vlasništvo uopšte u nacionalnim okvirima ne biva time njima podređeno. Zaposlenim u drugim preduzećima podređena su takođe samo parcijalna sredstva, pa jedni ne mogu doći u položaj da podređuju sredstva koja su podređena drugima. I vlasništvo im je podređeno samo parcijalno: raspolažu samo onim sredstvima koja su nastala kao rezultat rada i oplođnje kapitala na sredstvima rada kojim raspolažu, razume se, još po odbitku dela koji se odvaja za opšte potrebe. No, kako vlasništvo nije podređeno svima ne utvrđuje se na opšti način šta sve ulazi u opšte potrebe niti šta je potrebna visina sredstava za pcdmirenje opštih potreba. kosledice toga su dobro poznate. Preduzeće konkuriše preduzeću i međusobno se stavljaju u položaj iz koga može da proizađe-. bankrotstvo. Različiti uslovi . privređivanja,

1521

U CEMU SU SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVUANJA