Гледишта

dijalektičM gledano, činjenica da proccs samoupravljanja tece, pruza nadu đa će se prosiriti. Odrzavanje tog procesa je značajna snaga samoupravljanja. ) Kao što je naznačeno, izvor slabosti samoupravljanja može biti komprcmisno srastanje samoupra\mog i nesamoupravnog. Upravo je istaknuta tačka na kojoj može da dođe do zaokreta u pogledu razvoja samoupravljanja. Tačnije, razvoj ne mora ići u pravcu proširenja samoupravljanja. Umesto da se prenosi dalje od preduzeća, samoupravljanje se može zaustaviti na nivou preduzeća, a na višira nivoima mogu da se primene neM oblici struktura demokratskih političkih sistema i da se uskladi samoupravljanje u preduzeću sa nesamoupravljanjem van preduzeća. Ako preduzeća, bolnice, škole, itd. ostanu priznate samostalne samoupravne celine, priznaje im se posebnost i posebni interes. Ti se interesi moraju usklađivati, miriti na višem nivou. Taj centar mora biti autoritativan, faktički, to mora biti vlast, tj. crganizovano i legalizovano nasilje. Ili se ti interesi mogu izraraavati objektdvističM, zakonom po nude i tražnje, delovanjem tržišta. S jedne strane, pomoću vlasti, izražavaće se socijalni determinizam, a s dmge, pomoću tržišta, determinizam stihije, ukupno, stih’jom determinizama. Zaposleni u jednom preduzeću itd. imaće zajednički interes, pre svega, zasnovan na potrehi odbrane od dejstva spoljnih sila. Zato mogu postići visok stepen udruženosti i samoupravne organizovancsti. ast će se, nolens—volens, truditi da svaki parcijalni interes bude maksimalno zadovoljen, služeći se taktikorn ~ravnoteže snaga”. Doći će do punog izražaja konkurencija ili pluralizam interesa, od kojih će sad ovaj, sad onaj, uspeti da se afirmiše. Ali, kako je već više puta naglašeno, pluralizam interesa stoji nasuprot čovekovcon interesu, jer je ođređeni odnos, proizveden ođ Ijudi, ali emancipovan °d njih i transformiran u silu nad njima. Uostalom,. takve su tendencije u nas već evidentne. Mnogi drže da su one prevladale, mada se protiv takvog mišljenja mogu izneti ozbiljni prigovori. Jasno je toliko da se društvene snage dele oko dileme proširenja samoupravljanja ili korapromisa između samoupravnog i nesamoupravnog, da je posredi ozbiljan sukob vrednosnih sistema. ndencija srastanja samoupravnog i nesamoupravnog ogleda se u isključivom objašnjenju samoupravljanja kao neposredne demokratije, odnosno neposrednog učešća svakog pojedinca u procesu odlučivanja na svim nivoima i po svim pitanjima. Lansirana je čak parola da građani tre oa da kreiraju spoljnu politiku, mada se zna da se gra đani, npr., o diplomatsMm pregovorima, informišu telegrafski; vođeni su razgovori o ratu u Vijetnamu i sl. Šta je sadržaj predmeta razgovmra ostaje van domašaja saznanja građana. Kako bez tog minimuma može i da se pomisli da je moguće razumeti spoljnopolitičke događaje, a ne kreirati politiku? lučivanje je važan događaj, ali je već svakom poznato da se može sudelovati u odlučivanju, a da donesena odluka bude nametnuta volja manjine, da uopšte ne izražava interes

1527

u cemu su SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVUANJA