Гледишта

i onih koji odlučuju. Na žalost i samoupravljanje pruža takve primere. Odlukama radničkih saveta, kojim obave;' no prethode javne diskusije celog kolektiva, gde, dakle, svaki pojedinac može da iznese svoje mišljenjs, stav i predlog, a radnički savet mora sve te diskusije da razmotri i odgovori na njih zaključkom, uvedene su razlike u primanjima koje većina ne odobrava i protiv kojih se buni. Cak ni većina članova radničkog saveta nije saglasna s odlukom koju je donela. Uz to, takva je odluka suprotna programskim načelima, ciljevima koje je večina prihvatila. Zatim, ima mnogo pitanja o kojima se ne donose nikakve odluke, mada ih većina traži. Ih nema koristi ako se donese odluka referendumom, a izostane njeno izvršenje, itd. Iz toga se može zaključiti dvoje; prvo, više se samoupravlja ako se ne sudeluje neposredno u odlučivanju, đonošenju konkretnih, najčešće tehničkih odluka, pod pretpostavkom da postoje tako uređeni odnosi . da se izvan utvrđenih programskih principa i ciljeva koji proizlaze iz same suštine samoupravljanja totaliteta humanih vrednosti ne može doneti odluka. I, drugo, da postoji osigurana mogućnost da svako može inicirati rešenje nekog problema, da to proističe već odatle što se problem javmo izrekne, kao i za slučaj da konkretna odluka ne izražava, ili se tako ceni, interese samoupravljača, da oni mogu da zahtevaju i da bez osobitih teškoća izđejstvuju promenu odluke. Tako bi se isfjoljila stvama snaga samoupravljanja. Pojedinac stvamo nesamoupravlja ako, koristeći se svojim samoupravnim pravom stalnc go- j vori, zalažući se za ostvarenje humanih odnosa, a odluke idu protiv toga, odluke kojima se mora piokGiravati I koje \ , se ne mogu menjati. To je sistem formalne demokratije | koja čovekovu participaciju u cdređivanju uslova egzis- ' s tencfje formalizuje u izricanje neautoritativnog i neobavezujućeg mišljenja. Ta je tendencija najsnažnije ispoljena uvođenjem radnih jedi- ■ nica unutar preduzeća. Tako baš svaki pojedinac ima \ mogućnosti da glasa i donosi odluku, ali o pitanjima ta-| ko malog dometa da ona gotovo ništa ne utiču ni na uslove rada, a pogotovo ne na uslove života. Posledica toga je da su interesi još više parcelisani, a značenje je istak-| nuto i bilo bi ga suvišno ponavljati. Radne jedinice, od- j nosno zbcrovi rađnika, uprkos tome, nisu loša zamisao.l ali samo kao oblik komuniciranja samoupravljača, prven-B stveno radi davanja imperativnog mandata, iniciranja no-i' vih pitanja za rešavanje, ocene donesene odluke i t. sl. s| pravom brzog oduzimanja mandata i za najmanju povrc-j du sadržaja samoupravljanja, tj. ostvarivanja humanlhj vrednosti. I ta bi se samoupravna prava trebala odnositi! : na sve nivoe samoupravljanja. Koncept kojd se primenjuje u praksi je jednim delom samooip-l ravni, a drugim, nesamoupravni. Po svemu onom što jer: nastalo u našem društvu, kao što su privredni, politički i: i društveni problemi, može se videti da se iz samoupraV-i nih oblika nije razvio samoupravni sadržaj. Neki su sklonij ' da to uzmu kao posledicu samoupravljanja, njegove ra-l-

1528

'SLOBODA'