Гледишта

već da ne remeti pravilo kao takvo (npr., samoupravljanje u radnoj jeddnici i statut ra'dne organizacije, samoupravIjanje radničkog saveta i zakoni). Koliko je to czbiljna tendencija, može se zaključiti po broju pravnih normi. Statistika kaže da se u produkciji pravnih normi nalazimo na prvom mestu u svetu. Istina, to je unekoliko i protutendencija, pošto jeduo pravilo menja drugo iz potrebe da se nove situacije adekvatnije regulišu. Ali, ako se samoupravlja na osnovi utvrđenih pravila, pitanje je da li se uopšte samoupravlja. štaviše, uporedi li se jedan statut sa zakonom, videće se da je polovina odredbi prepisana iz zakona, mada je statut čin samoupravljanja, a zakon čin nadređenog organa državne vlasti. Drugo, ako sistem predviđa određene strukture, predviđa i određene uloge pojedinaca i grupa koje su trajne i razlićito vrednovane. Samoupravljanje znači da su svi angažovani, da svi sudeluju, da su uloge, mada različite, ipak jednako vredne, da su podložne promenama ne po isteku vremenski određenog mandata, već po sadržaju, naime, da će uloga predstavljanja zavisiti od interesa i poznavanja ođređene materije i sl. Odatle ne izrasta struktura kao fiksirani oblik, chavezan, trajan. Ako samoupravljanje treba da postane sistem, onda se već ide za utvrđivanjem struktura koje će vremenom postajati sve kruće itđ. Po čemu bi se tad samoupravljanje razlikovalo ođ demokratije, osim po tome što bi se neke strukture nazivale samoupravnim, a njihovo delovanje samoupravljanjem? Treće, to dvoje predstavlja, ako bi se tako primetilo u praksi, institucije, institucionalizovani sistem odnosa, određeno, utvrđeno mesto i ulogu datih posebnosti koje bi dugo kao takve imale da postoje i čije bi se postojanje na svaki način štitilo. Praktično, promene bi bile osujećene. I to je ono što je za samoupravljanje najporaznije, odnosno što je inkompatibilno samoupravljanju. Kije reč đa li trenutno skupština ili mesna zajednica, odbor, veće, ‘ savet, veliki broj zakona, itd. treba ili ne treba, već đa li će se moći bez socijalnih potresa odstranjivati kad ne budu u saglasnosti s društvenim potrebama. Sistem je sve ono što u datom času postoji i što, po logici sistema, ima . da bude obogotvoreno u smislu večnosti. Praksa samoupravljanja ima i tu ulogu da temeljito razruši preuzete in I stitucije, a uspostavi novt društvene odnose i organizaciju. ; Ako se učvršćuje sistem, onda se uzima da ono što je izniklo kao novo i ono što se preuzelo kao staro tieba da bude sačuvano, a ne da se novo, samoupravno razvija, a staro odbacuje, pa i ono što je ustanovljeno pod datim uslovima kao novo, ali je praksom prevaziđeno. U jednom posebnom smislu, sistem podrazumeva određsni od-l nos pojedinca prema datim institucijama sistema i samom sistemu, verovanje da je dati sistem najbolji mogući, saglasnost i podržavanje tog sistema. U stvari, konformistički stav, psihologiju pomirenosti, poslušnosti, pođređenosti, pasivnosti. Samoupravljanje pretpostavlja sasvim suprotnu psihologiju, uverenje da se svaki odnos, ; svaka institucija može učiniti boljom, prikladnijom i ak-

1530

"SLOBODA”