Гледишта

znanje ili koja se takvom prikazuje samim tim što je postignuta raspravljanjem. 10 sto se u dijalektickom toku raspravljanja postiže kao rezultat obično se nameće kao znanje, dakle kao celina iii sistem u kojem je prevladana relativnost i parcijalnost posebnih stanovišta. Međutim i sam taj rezultat dakle, to što se dijalektičkim procesom raspravljanja učvrščuje i kristalizuje kao znanje ili kao sistem koji nije samo jedno moguće stanovište ili mnenje može se, i pored sve svoje pretenzije da izražava znanje, pojaviti kao stanovište ili kao teza jednog novog dijalektičkog toka raspravljanja. iđanje nerazdvojne veze kritike i raspravljanja omogućava, dakle, odbacivanje apologije i nihilizma kao temelja na kojima često počiva kritika prakse. 111 idska praksa ih delo koje se pomoću nje uobličava, jesu posredno predmet kritičke procene. Posredovanost kritičkog odnosa prema praktičnoj delatnosti pcstaje uočljiva ako se obrati pažnja na to da je nužno razlikovati samu praksu od onog što jeste ili što se prikazuje kao znanje o njoj. Kritika se, stvari, neposredno odnosi na znanje ili na određeno zamišljanje praktične aktivnosti'i. tek posredno, na samu tu aktivnost. ) uviđanje posredovanosti kritičkog odnosa prema praksi, koje se ponekad gubi iz vida, značajno je jer suočava ovakvo kritičko ispitivanje sa problemom njegove osnovanosti u jednom posebnom smislu. Naime, kritika - ukoliko je valjana mora pokazati adekvatnost samog zamišljanja prakse što je neposredni predmet procene. Da bi se takva kritika mogla prihvatiti kao valjana nužno je pokazati istinitost zamišljanja same prakse. Bez toga se ne može načiniti opravdan prelaz od analize određenoe saznanja o Ijudskoj delatnosti na tvrđenje da takva predstavlja kritičku procenu same te delatnosti. Značaj ovog uviđanja postaje razumljiv a —° se pomene da se često kritika lažne ili krive sveui o stvamim društvenim odnosima izjednačava sa kntikom tih odnosa. Takva kritika je, obično, ih glonfikatorska ili nihilistička. taj način se pokazuje da je osnovni preduslov temeijne kritike određenih praktičnih odnosa istinito saznanje o njima. IV ;rentna ili implicitna i transcendentna kritika nisu postupci koji bi bili primenljivi jedino u procesu teorijskog određivanja vrednosti ideja, stanovišta,

1537

•tCftiTIKA PRAKSF,