Гледишта

litike ili ideologije ne mora da bude svedočanstvo o njihovoj vrednosti. Bitno je pitanje kakva je priroda onih principa prema kojima se takva politika ocenjuje kao dosledna. S druge strane, samo znanje da je određena praksa rezultat akcije u kojoj se ispoljava nedosladnost njenog subjekta, ne može biti dovoljno za kritičku procenu takve prakse. Jer, i u ovom slučaju, za kritičku procenu prakse od bitnog je značaja vrednosni sud o principima u odnosu na koje se data akcija određuje kao nedosledna. To postaje razumIjivo ako se obrati pažnja na činjenicu da mi manje osuđujemo onoga koji je nedosledan kad izbegava da istrebljuje Jevreje iako mu to nalažu principi koje prihvata nego onoga koji ostaje dosledan takvim principima. Ova ukazivanja usmerena su na to da pokažu granice inherentne kritike ukoliko se ona primenjuje pri određivanju vrednosti Ijudske prakse. Međutim, bilo bi pogrešno ako bi se pretpostavilo da samo znanje o doslednosti nema nikakvu samostalnu ■vrednost nezavisno od principa u odnosu na koje se nečija praksa ili ponašanje ocenjuju kao đosledni ili neđosledni. Naime, takvo znanje je samo po sebi dovoljno za kritički sud o integritetu jedne ličnosti. Ako je reč o nedoslednoj ličnosti, onda kritika počiva na zahtevu da ponašanje, odnosno praksa budu usaglašeni ili saobraženi valjanim principima koje ta ličnost prihvata ili, s druge strane, na zahtevu da se sami principi usklade sa humanom praksom. Međutim, sama doslednost nema takvu snagu, naime, znanje da je neko dosledan ne poseduje onu dovoljnost za kritičko procenjivanje njegove ličnosti kakvu ima znanje o njegovoj nedoslednosti. U tom i samo u tom smislu može se reći ,da je logički neodrživo braniti doslednost kao takvu, odnosno verovati da je ona po sebi vrednost. Pohvala doslednosti kad je reč o Ijudskim praktičnim akcijama moguća je samo pod uslovom da se ona, dakle pohvala, ujedno proteže i na principe u odnosu na koje se nečije delovanje ocenjuje kao dosledno. VI Dno što je rečeno o inherentnoj kritici individualne Ijudske prakse, može se primeniti i na njene složenije oblike kao što su stvaranje i razvijanje različitih vidova .društvenog života. U ovoj sferi, kao rezultat kritike može se pojaviti uviđanje da se u ispitivanoj zajednici ne ostvaruju dosledno ili da se uopšte ne ostvaruju u praksi društvenih odnosa oni principi koji se obično nazivaju vladajućim, odno-

1539

KRITIKA PRAKSE