Годишњак Краљ. Срба, Хрвата и Словенаца за 1926 год.

GODIŠNJAK-.KRALJEVINE S.H.S. 145:

plodored sa mahtnarkama, a naročito sa crvenom detelinom, u preostalim „krajevima gde još nije uveden, i kada se racionalna upotreba štalskoga. i veštačkoga djubreta još bolje i u većem opsegu izvede. Za naprednije obradjivanje zemlje imaju naročite zasluge zemljoradničke zadruge koje uvođe bolje mašine i sprave i osnivaju zadruge za zajedničko upotrebljavanje ovih.

Treći članak govori o stočarstvu. Vidi se da je Kraljevina S.H. S. stvorila više centara za pasminski uzgoj konia. Razume se po sebi da ovi centri neće imati dovoljno uspeha u maloposedničkoj sređini ako se ne stvore oko ovih centara brojne konjarske zadruge. Ako se to ne bi dogodilo, nastupila. bi za izvesno vreme opet kriza konjarstva, a naročito u gajenju toplokrvnih konja. U ovoj krizi — kao što je bilo i pre rata — nastala bi najpre nerentabilnost 'konjarstva, jer konji gojeni bez selekcije bili bi bez naročite priplodne vrednosti.

Da se opet ne povrati teška kriza konjarstva i da se konji trajno pasminski oplemene, potrebne su selekcijiske konjarske zadruge. Bez njih ne može u maloposedničkim gajačkim prilikama biti ni rentabilnosti ni pasminske

valjanosti. . U redovima. gajača konja maloposednika nastalo je baš sada veliko interesovanje za konjarske zadruge. Ministarstvo Polioprivređa i Voda obraća ovoj pojavi potrebnu pažnju i uvelo ie u svoj radni program prvenstveno pomaganje pravih selekcijskih konjarskih zadruga.

Ipak je za maloposedničku Kraljevinu S. H. S. najvažnija poljoprivredna grana govedarstvo jer predstavlia najveću pijačnu i eksportnu vrednost. Baš ovai maloposednički karakter dao je i smer razvitku govedarstva. Najbolii uspeh imaju alpinske pasmine jer istovremeno služe maloposednicima za rad, za mlečnost i za goiaznost. Simentalska pasmina, koja ovu kombinaciju svojstava ima u najvećem stepenu, odgovarala je najviše potrebama ma-– loposednika, a i tražnjama pijace. U krajevima gde je ova pasmina već prrata bila raširena opao je kvalitet u nekoliko posle rata, zbog nesdostatka čistokrvnih bikova. Rat je očito pokazao da sistem govedarskih zadruga, koji trajno zavisi od importa plemenitih bikova, ne valja. Nakon ovoga iskustva počeše se širiti govedarske zadruge u kojima se ukrštena stoka selekcioniše da se docnije postigne veća i trajnija nezavisnost od importa bikova.

·Sada, kada su prestale zapreke koje je imala Srbija na pijaci zbog Austro-Ugarske, nastaće postupno preorijentisanje srbijanskoga stočarstva. Ovčarstvo, koje je u Srbiji vrlo rašireno, biće postepeno reducirano na ove mere: kako vuna služi za pravljenje odela, pokrivača, posteljine i t. d. koji po kvalitetu odgovaraju patrijarhalnim običajima, to će ovčarstvo biti reducirano naiviše do mere za ove kućne potrebe seljaka. Preko ove mere ovčarstvo će ustupiti mesto govedarstvu i svinjarstvu. U Južnoj Srbiji održaće se i preko eve mere na površinama koje se za sada ne daju bolje iskoristiti. Najranije će prekomerno ovčarstvo biti potisnuto sa sitnijih poseda, jer će ovi posedi imati znatno veći prinos od svinjarstva.

Za sada, dok naturalna privreda iz ovčarstva ne dozvoljava znatnije pasminsko preorijentisanje, moraće se ovce popravljati ukrštavanjem sa najbolim domaćim bagrama i selekcijom.

M ić Za sadašnjost i za najbližu budućnost držim, da je najvažnije preorijentisanje svinjarstva. U ranije doba, kada je pijaca tražila pretežno svinjsku mast a mnogo manje svinjsko meso, bila je baš srpska pasmina. t. j. m0ngo-

10