Данас

Osamnaest sati mržnje

Kako je izgledala najduža radio kontakt-emisija na svetu

„Ako se Srbi vrate u Sanski Most, spavat će vječnim snom, k’o zaklani.“ „Kako te spodobe imaju obraza doći na svoja groblja ovdje, kada znaju kako izgledaju naša mezarja u njihovoj Republici Srpskoj?" Ovo nisu grafiti sa zidova u nekom od gradova u Federaciji, gdje se na povratak Srba gleda „tolerantno". Ovo su riječi Senada Kubata, direktora i vlasnika nezavisne stanice Radio Boston u Sanskom Mostu, izrečene uokviru kontakt-emisije pod nazivom ~Povratak Srba u Sanski most i Federaciju", koja je trajala 18 sati! Dakle, to nisu riječi slušalaca koji su se javljali u program, jer opća kultura ne dopušta ponavljanje nekih od poruka koje su uputili izmanipulisani građani Sane tokom ovog osamnaestosatnog izljeva mržnje. Program, čiji je početak emitovan u 23.00 u petak, 19. juna, da bi se nastavro do kasnih posljepodnevnih sati subote, zapanjio je sve koji su ga slušali, a sudeći po reakcijama, slušala ga je, u nekom njegovom dijelu, većina građana Sanskog Mosta. Na području ove općine živi veliki broj izbjeglica iz Prijedora, Banje Luke i drugih gradova Bosanske krajine, te je bilo očekivano da ovakva tema privuče njihovu pažnju. Međutim, niko nije očekivao da će emisija imati sadržaj i tonalitet koji je nametnuo voditelj Senad Kubat. Emitujući originalne tonske zapise saopćenja srpskog kriznog štaba iz 1992. u kojima su Sr-

bi prijetili napadom ukoliko Bošnjaci ne predaju lično oružje, i znajući kakav su masakr četnici počinili nakon ovih saopćenja nad civilima sanskih sela Vrhpolja i Hrustova, voditelj je, übacujući svoje komentare, pozivao slušaoce da se ~izjasne“o povratku Srba u Sanski Most. Pozivi su se redali, i mnogi slušaoci, inspirisani vlastitom tragedijom ili nečim drugim, izjašnjavali su se da „... sa četnicima nema života", „... sve ih treba pobiti kada dođu posjećivati groblja“, „... svi Bošnjaci koji hoće da se vrate u Republiku Srpsku su i sami četnici", i to su bila čak ~blaža“ javljanja. Izmanipulisani, javljali su se roditelji koji su izgubili djecu u pokoljima što ih je srpska vojska počinila nad Bošnjacima Bosanske krajine. „Pričali su svoje strašne priče, ali ja sam stekao dojam da voditelju nijebilo stalo da sasluša njihove sudbine, već ih je uporno usmjeravao da govore šta će uraditi Srbima ako se vrate“, kaže profesor srednje škole u Sanskom Mostu, koji je insistirao da ostane anoniman. U subotu ujutro, vođenje emisije preuzela je šesnaestogodišnja Majda Heder, kojoj Kubat nalaže da nastavi u trenutku kada je čitav grad uz radijske prijemnike. Javljanja su se nastavila nešto rjeđe, ali je ~atmosfera“ podgrijevana muzikom iz ratnog doba, da bi se u program javio Kubat koji je pozvao demobilisane borce da se jave i „kažu svoje mišljenje"

0 povratku Srba. Treba napomenuti da je u početku programa bilo i slušatelja koji su imali suprotne stavove od onih prezentovanih 1 podržavanih od voditelja. Ali nakon njihovog javljanja Kubat ih je satanizirao i ocijenio kao prijateIje četnika, što je izazvalo pravu lavinu osuda i prijetnji od slušalaca koji su se kasnije javili. Najgore je prošao Malik Kapetanović,

izbjeglica iz Bosanskog Novog, potpredsednik općine ispred Koalicije za CD BiH u ovom gradu. Nakon što je Kapetanović u programu rekao da se ne slaže sa onim što Kubat govori i da to ne koristi povratku Bošnjaka u Novi, njegovo ime je pomenuto bezbroj puta u toku programa, pošto je Kubat ustvrdio da je Kapetanović „za povratak četnika u Sanski Most“. U subotu u 9.30 ujutro, redakciju je nazvao gradonačelnik Sanskog Mosta Mehmed Alagić, tražeći da se emisija prekine. Preplašena, mlada voditeljica naziva Kubata na mobitel i ovaj ponovo preuzima mikrofon. „Ovo nije Radio Sana i Alagić ovdje ne naređuje", kazao je Kubat. Otprilike u to vrijeme u studio stižu i pripadnici IPTF-a, koji tako-

đer traže da se emisija prekine. Slijedilo je kratko übjeđivanje, ali Kubat ne popušta; „Rekao sam tim ćafirima sa Zapada da nose sve što su donijeli u ovaj radio ili da nas zatvore. U protivnom, mogu ući“. Uslijedili su pozivi tipa: „Kubat, samo reci, gdje da se okupimo" i ~Ne damo Boston". Na sreću, okupljanja nije bilo i sve je prošlo bez incidenata. Kada se program napokon završio, nakon punih 18 sati, napetost se mogla osjetiti u zraku. Naročito ogorčeni bili su gradonačelnik Alagić (nenavikao da se njegove naredbe ne poštuju, navodno je od šefa policija tražio da se hitno podnese krivična prijava protiv Kubata) i Udruženja građana općine Prijedor u Sanskom Mostu. Alagić je neposredno nakon poziva u redakciju Bostona uputio dopis lokalnom uredu OSCE-a u kojem je tražio da OSCE poduzme nešto na prekiđanju emisije. U poruci se kaže da Boston direktno narušava započeti početak povratka građana srpske nacionalnosti, te se od OSCE-a traži da „preduzme potrebne mjere protiv ovog radija koji sebe naziva nezavisnim, a u svoju programsku shemu uvrštava ovakve emisije koje direktno vrijeđaju osjećaje naroda“. Udruženje Prijedorčana je izdalo javno saopćenje u kojem traži kontrolu OHR-a nad ovakvim medijima i naglašavaju kako ih „ova emisija udaljava od osnovnog cilja, povratka kućarna".

“Ako se Srbi vraf® u Snnski Most, spmuf će ¥i©lnini k'o zaklani."

Dani (Sarajevo)

Uhapšen Kundakov čovek

Iza kulisa zaplene 126 kilograma kokaina

Šabac - Sem spekulacije da bi novac od preprodaje 126 kilograma kokaina, zaplenjenih pre nekoliko dana u Koceljevi i Šapcu bio namenjen finansiranju OVK na Kosovu, MUP Srbije izgleda da ne barata drugim mogućnostima. U MUP se tek može saznati, što zvanično, što iz druge ruke, da je cela količina droge trebala da završi u Holandiji, te da su uhapšeni dileri samo srpski posrednici u međunarodnom lancu čiji je početak u dalekom Peruu. U tu svrhu, MUP Srbije obavestio je i nacionalne biroe Interpola. Da podsetimo, pomenuta količina kokaina, najveća koja je ikada zaplenjena unutar zemlje, pakovana je i zatvarana u fabričkom krugu „Voćara" u Koceljevi, Pakovali su je sami dileri u limenke od po pet kilograma, a po tri kilograma kokaina prekrivenog folijom preko koje je nabacivana marmelada. Zatvaranje su obavili radnici ~Voćara“ ne znajući o čemu je reč, kako saznajemo u šabačkom MUP. Prilikom pakovanja jedna od limenki je nespretnim zatvaranjem zgužvana. Dovoljno da iz nje pocuri beli prah, što je radniku bilo sumnjivo, bez obzira na objašnjenje prisutnih posrednika da je reč o konzervansu. Savesni radnik je obavestio MUP, koji je došao i na izlazu iz fabrike pohvatao četvoricu „vlasnika" kokaina. Ova informacija je. opet, u šabačkom MUP, u nesrazmeri s nezvaničnim tvrđenjima u MUP Srbije da je policija sve saznala još na aerodromu, prilikom prispeća droge avionom „Aeroflota", ali da je „pustila" kontingent ne bi li pohvatala što veći broj mogućih posrednika. A uhvatila ih je četvoricu - Jozefa Prasnikara (50), slovenačkog Holanđanina, Dragana Todorovića (54) iz Be ograda, suvlasnika firme „Fondako sisters", Ig :a

Ašanina (26) iz Beograda, vozača te firme, kao i predstavnika firme u Šapcu Žiku Vasića (49), dok je drugi vlasnik firme, Luka Jovanović (54) iz VaIjeva u bekstvu. Firma „Fondako sisters" bavila se inače prodajom amortizovanih letelica i helikoptera, a pripisuje joj se i posredništvo u izgradnji jednog aerodroma u Libiji, što su sve omogućile veze koje je stekao Dragan Todorović dok je radio kao kontrolor leta u JAT, odakle se otisnuo u biznis. Poslednji posao, prodaja marmelade za koju je već bila obezbeđena odgovarajuća dokumentacija, trebala se obaviti u Šapcu, gde je pre samo tri nedelje otvoreno predstavništvo uredno registrovanog „Fondako sistersa". Predstavništvo se inače nalazi na lokaciji stare sušare „Voćara" iz Koceljeve, a kasnije skladište PIK „Šapćanka" iz Sapca. Žika Vasić bio je praktično zadužen da obezbedipakovanje za kokain. Ovaj čovek, inače, dugo godina bio je jedan od direktora TRO „Šabar promet", ali i „Voćara", što mu s i omogućilo da posao završ..va ovde. U poslednje vreme, saznaje se u šabačkjm poslovnim krugovima, on je ra ,:| o kod jednog šabačkog privatnika, nakon propasti njegove t r ]o /inske firme. Među šabačkim poslovnim Ijudima saznaje se ua se Vasić, nakon neuspeha, ; .ašao u finansijskim teškoćama, te da zato ne bi trebalo da čudi zašto je „uleteo" u opasan posao

sa „Fondako sistersom", čijeg suvlasnika Todorovića poznaje već duži niz godina. U Šapcu se,međutim, zna i da je Vasić oduvek bio lojalan aktuelnim vlastima, te da je pre poslednjeg rata jedno vreme proveo i kao predsednik Opštinskog sindikata. Naš izvor tvrdi da je Vasiću dok je bio na funkciji direktora pomagao i pokojni gensek JUL, Zoran Todrović-Kundak, rodom Šapčanin, te da su zajedno radili neke trgovinske poslove. Da li i ova veza može biti jedan od konaca u trgovini drogom u našoj zemlji razmotriće se u najužem vrhu MUP Srbije, gde se sada sklapaju kockice. Sa pravne strane, odgovornost i krivicu za učešće u lancu utvrdiće Okružni sud u Šapcu, gde je odmah započela istraga u kojoj se, prema izvorima iz suda. okrivlieni za sada brane ćutanjem.

Slobodan Dnrmanović

18

Subota - nedelja, 18 - 19. jul 1998.