Данас

KAKO DO FINALA?

Koristeći cifre 1, 2 i 0 podsetite se rezultata kojima su četiri najbolja tima Mondijala u Francuskoj izborili učešće u polufinalu. Ukoliko smatrate da ni jedno od ponuđenih rešenja nije tačno, upotrebite nulu.

1. Brazil - Čile 3:0 4:1 2. Brazil - Danska 3:2 4:3 3. Holandija - Jugoslavija 1:0 2:0 4. Holandija - Argentina 2:1 3:2 5. Francuska - Paragvaj 2:1 1:0 6. Francuska - Italija 5:4 6:5 7. Hrvatska - Rumunija 2:0 1:0 8. Hrvatska - Nemačka 3:0 4:0

TAČNI ODGOVORI: 2,1, 0 (2:1), 1,2, 0 (4:3), 2, 1

NAĐITE ULJEZA

U svakoj gmpi pojmova postoji po jedan bitno ra dičit od ostalih Pokušajte da otkrijete tog uljeza.

1. MILICA MILINA MILUA MILENA

2. ELBA KORZIKA SARDINUA SICILUA '

3. DAGNJE USTRIGE PRSTACI PRILEPCI

4.4 5 7 11

5. BRAZIL HOLADNUA FRANCUSKA HRVATSKA

6, KRDO STRAVA IVLJO BRDO

TAČNI ODGOVORI: 1. Milija - nije žemko ime; 2. Korzika - ne pripada Italiji; 3. prilepci - nlsu školjke; 4. 4 - to je složen broj; 5. Francuska - jedino ta reprezentacija je na Mondijaiu do polufinala stigla preko penala; 6. strava - nema “r” kao samoglasnik

STRATEZI U AUTU

Na levoj strani su selektori, a na desnoj njihove reprezentacije koje su ućešće na Mondijalu u Francuskoj završile u osmini finala ili četvrtfinalu. Vi samo treba da sačinite odsovarajuće parove brojki i slova. 1. Olsen a. Danska 2. Pasarela b. Nigerija 3. Akosta c. Paragvaj 4. Santrač d. Nemačka 5. Hodl e. Argentina 6. Maidini f. Rumunija 7. Johanson g. Engleska 8. Fogts h. Norveška 9. Karpeđani i. Jugoslavija 10. Milutinovič j. Italija 11. Lapuente k. Čile 12. Jordanesku l. Meksiko TAČNI ODGOVORl: 1-h, 2e, 3-k, 4-1, 5-g, 6-j, 7-a, 8-d, 9c, 10-b, 11-1,12-f.

Zanimljiva statistika

• Holandsffistatističari izračunali su da je na svih 481 teniskih postignuto 90.000 poeißa; • Sudeći po podacima organizacije koja štiti političke zarobljenike, Amnesti intemašnel, policija, tajne službe ili vlada 117 zemalja sveta koristi nasiIje nad zatvorenicima; • Prema statističkim podacima saobraćajnih službi, godišnja stopa smrtnosti u saobraćajnim nesrećama u Etiopiji iznosi 191.6 na 10.000

registrovanih vozila. Ovaj broj veći je za čitavih 100 odsto od ishoda saobraćajki u Japanu ili Australiji; • Nakon ekonomske krize koja je, ne tako davno, uzdrmala azijsko područje, broj tamošnjih milijardera smanjen je na 44. Prošle godine ih je bilo 56, a 1996. godjne -jU9; • Britanci u proseku godišnje prepešače 365 kUometara. Za razliku od njih Francuzi “prošetaju” 212 km, a Finci 193 kilometara.

Koren reči

Bled

Vladan Đorđević

Sveslovenski i praslovenski pridev bled nastao je od indoevropskog korena bhlei-, što znači sijati se. Današnja značenja ovog prideva, osim u onom koje odižava belinu neke boje, ne pokiapaju se sa praznačenjem. Teško je reči za osobu bledu od bolesti, ih od skrivanja u tmini, iii stvar koja je izgubila prvobitnu boju, da se sija, a potpuno je nesuvislo nešto slabo, oskudno i bezizražajno nazvati sjajnim. Bledost nastaje utrnućem unutrašnje svetlosti, udaljavanjem spoljne svetlosti ili od nje, gubljenjem krvi, trošenjem, upotrebom ih pukim trajanjem kroz vreme. lli - smrću. Bledilo je spoljna objava unutrašnjeg rasapa i znamenje obrata u gore, sa izvesnošću završnog iščiljenja. Bleđenje je ropac svetlosti, gasnuće boja, usahnuće duha, utrnuće života i mučno hlapljenje postojanja u ništavilo. Raspetost između odsustva svih boja proždiruće tame i prisustvo svih boja darujuće svetlosti je ono bezizrazno i bledunjavo razdoblje opredeIjivanja između krajnosti, u kome bezumnici koji ne razhkuju krepeće sivilo praskozorja od malaksavajuće pepeljavosti sumraka igraju naslepo. Va banque. Ta dva čkiljava tesnaca na razmeđi najtmastijeg mraka i najbleštavije behne, u kojima su obrisi nagađanje obhka, a prelivi od zagasito do bledo sivog slutnja boje, dve su istosti osuđene na nestajanje, ali sa razhčitim ishodom. Prepoznati zametak iskre u tmini je mudrost spasenja. Vekovno, nesastajuće tumaranje po nerazgovetnoj tmuši, probadanoj bleducavim odsjajima polumeseca, übledelo nas je i oslabilo do

zanemoćalosti, bašibozučko isisavanje krvi nas je avebnjski blede i iscrpljene zanosilo u posrtanju, ali nas i naučilo nečekanju svitanja i traženju i stvaranju sopstvenog unutrašnjeg ognja, i nečem najvažnijem, da je tama, od crnila svemira i tmine podzemlja do mraka utrobe, ta u kojoj se sve začinje i proklijava. Ali, u mraku ne vidimo na svetlu oslepimo. Nenavikli na žeženu svetlost dana, zaslepljeni plamsajučim šarenilom boja, opijeni prostranošću i smušeni zamršenošću puteva, nerazborito smo svoju bledu put prepustili jari do bolnog crvenila. U grozničavom bunilu povuki smo se u dremljivu hladovinu senke, kriveći istok za zlehudu, pržeću vrelinu, a prokhnjući zapad zbog stalnog prigrabljivanja svetia i ostavljanja u mraku, smetnuvši s uma baštinjeni nauk da nije nevolja što sunce odlazi na zapad, nego naprotiv, što dok je ovde dan, tamo vlada mrak, a u njemu se zameće novo. Dok rai snevamo, drugi snuju. I opet, samrtno bledi kao zidovi koji nas okružuju, mučenički beskrvni zbog bezobzirne eksiuzije, übeućeni zbog položaja zamorca na kome se isprobavaju kohčine i jačine za medveda, bolesno bledičasiog mišljenja zbog odliva mozgova, izbledelog, mutnog pogleda usled stalnog ispiranja, utvarno beh zbog neupijanja nijeđne boje i odbijanja celine belog, obliveni bledinom suaha od sopstvenih predrasuda plemena, pećine, trga i televizije, bledoliki i skrajnuti u senovit rezervat, anemično drhtimo, sipljivo dišemo i čekamo sudbinu crvenokožaca, verujući da je svaki svetlonoša Lucifer.

Planeta izuma: Šibice „Lucifera” zamenile „kongrevke”

Pokušaji da se proizvedu šibice počeli su 1680. godine, übrzo pošto je Robert Bojl otkrio fosfor. Njegov asistent, Godlrej Haukviz, zarnalo da je našao pravilno rešenje, kada je tanka drvca uronio u sumpor s nešto malo fosfora. Trenjem uz bilo koji predmet, to drvce bi se zapalilo, ali su pri tom šibice pravile smrad, a bile su i toksičnosti fosfora i mogućih eksplozija. Početkom devetnaestog stoleća normalna metoda paljenja vatre bila je upotreba kremena i čelika pomoću kojih se palila guba. Guba bi se zatim koristiJa da se zapali stenj. Zamisao da se komadići drveta urone u sumpor, postala je ponovo aktuelna oko 1800. kada je počelo mešanje sumpora s kalijevim kloratom i šećerom da bi olakšali zapaljivost. To je prvi učinio engleski kapetan Manbi kako bi takvim šibicama aktivirao rakete u brodskim aparatima za spasavanje. Šibice su 1830. dobile prikladan

oblik i za kućnu upotrebu, što je zasluga hemičara Džonsa. On je u svojoj trgovini, koja se nalazila na londonskoj obali, prodavao “prometejske šibice”, izrađene od smotka papira čiji je kraj bio napunjen

malom količinom napred navođene mešavine. U njoi se nalazila hermetički zatvorena cevčica, koja je sadržavala malenu količinu jake sumporne kiseline. Kada bi se vrh te cevi zgnječio kleštima, koja su se pro-

davala u tu svrhu, sumpoma kiselina bi došla u dodir s raešavinom i zapalila je. A onda je 1826. Džon Volker iz Stokontisa u Engleskoj zapalio prvu šibicu na trenje, veoma sličnu onoj koju koristimo i danas. lako ga je Faradej nagovarao, izumitelj nije patentirao pronalazak nazvan “lucifer”, So na latinskom znači svedonoša. Te šibice su imale glavicu od antimonovog sulfata i kalijevog klorida od kojih je piavljena smesa uz porpoć vode i gume, a palile su se struganjem između dve plohe savijenog brusnog papira. Konačni korak je napravijen kad je umesto antinoma upotrebljen fosfor. Te šibice su nazvane “kongrevke”, po pronalazaču Kongrevu, inače stmčnjaloi za rakete i pirotehniku. Izrazito nicka cena od iednog šilinga za kutiju “kongrevki' doprinela je da one brzo postanu populame u svetu.

G. Bridc

12/Danas

Četvrtak, 9. jul 1998