Данас

||

Partner

Najjeftinije uvozne cigarete makedonski „pariner“ na kioscima košta 11,5 dinara, a kod uličnih prodavaca 13. Događalo se, inače, da „partner“ košta na ulici i celu marku, pa je i jedno i drugo za pušače relativno povoljna cena. Razlika od dinar i po pokazuje samo da je organizovana i legalna prodaja, dakle ona u kojoj su plaćene sve dažbine državi, jeftinija i za kupce. I sada, hajde da razumemo zašto država ne it kupee, ali zašo ne štiti sopstvene prihode. __

Teško je poverovati da inspektoTi ne mogu da izađu na kraj sa preprodavcima cigarela, ako se prisetimo da su kada je počelo bombardovanje oni preko noći nestali s ulica. Sigurno je da ih nisu · uplašile bombe nego nešo drugo. Uostalom, zašto i juriti sitne preprodavce. Dovoljn

“Bpo| 200 26) 7000, ) 1

=> a prvi pogled, mada je naj|| češće ljubav na prvi po|| gled bezgranično snažna, x DB duboka i najčešće istinita, e. naša prva iskustva sa e # preduzetništvom su bila u obliku sintagme. To znači da nisu bila jednoznačna i sasvim jasna. I dalje ostaje pitanje da li je i kome jasno posle par decenija šta je preduzetništvo u našoj nacionalnoj ekonomiji.

U standardnom žargonu se koristi jedan stvarno „prekrasan“ termin, kovanica hermafroditnog tipa - „privatno preduzetništvo“. Moguća pitanja se kreću da li uopšte može biti preduzetništvo, ako nije privatno. ] obrnuto - da li može biti nešto privatno a da nije preduzetništvo. Sećanja pisca ovih redova sežu u period kada se to nazivalo GG preduzeće. Izraz je označavao grupu građana koja kao kobajagi nešto proizvodi, ali u suštini „... pljačka društvenu svojinu.“ | kao mali sam valjda znao:da to što oni rade nije lepo. Još manje je društveno prihvatljivo. Zbog toga treba da se stide i budu uhapšeni ne samo oni Što to rade, nego i ja što o tome slušam i svakako da znam da od toga treba daleko bežati. Sistem društvenih vrednosti i ljudska svest se ne menja preko noći, još manje za nekoliko godina. Zbog toga i dalje ostaje otvoreno pitanje da li ćemo razvijati preduzetniŠtVO. Od vremena u kojem su počela da rade prva GG preduzeća, pa do danas neki bi rekli da se dosta promenilo. Cinici na to samo odmahuju glavom. istinskih preduzetnika sa pedigreom da

'uspešno pravi krevete poput Josija, ču-

venu rakiju Žutu osu, ili nešto drugo je isuviše malo, posmatrano kroz interes kupaca i društva. Potrebni su takvi preduzetnici koji su u stanju da. dovedu kupce iz Izraela u Prvu Petoletku u Trsteniku, da uvedu kontrolu kvaliteta koju priznaje svet. Tayput je dugi rizičan. Vredi naglasiti i ponoviti, da bez stvarne

·_ Orijentacije na preduzetništvo nema iz-

laza iz tunela ekonomskih teškoća, oličenog u opadanju razvoja i standarda. U svetskoj ekonomskoj teoriji je relativno malo prostora posvećeno istraŽivanjima uticaja preduzetništva. Generalno je prihvaćen zaključak da preduzetnici u nacionalnoj privredi utiču bitno na racionalnu alokaciju resursa tokom procesa ekonomskog razvoja. To bi sociološki posmatrano moglo da ukazuje, i stvarno u praksi potvrđuje, da se stvara nova društvena klasa - preduzetnička klasa, kao potencijalno izuzetno uticajna i moćna društvena grupa. Moguća orijentacija našeg društva ka stimulisanju razvoja preduzetništva stvarno može imati za posledicu preraspodelu društvene moći i formiranje novih uticajnih društvenih grupa. Na drugoj strani te iste medalje je činjenica da se ne može kroz društveni mehanizam izvlačiti korist od preduzetništva ako se ono ne razvija. Stoga će ostati strateška društvena dilema - preduzetništvo da ili ne. Ako je odgovor da, označavaće veoma značajan, dubok i dalekosežan društveni zaokret, pravu promenu. Ako društveni odgovor bude ne, neće nositi sa sobom nove rizike, ali će izostati koristi od preduzetništva. Mnogi ekonomisti smatraju, s pravom lli ne, da od kvaliteta preduzemika bitno zavisi stopa tehničkog progresa u zemlji. Moglo bi se tvrditi, što potvrđuju preliminarna istraživanja u Srbiji, da su preduzetnici često tehnički i menadžerski dobro obrazovani. Izrasli su iz solidne industrijske baze, tako da stvarno mogu biti nosioci društvenog i ekonomskog razvoja: | · Pojam preduzetnik u ovom kontekstu podrazumeva osobu koja preduzi-

· ma određenu ekonomsku aktivnost.

Preduzetnik ulaže resurse, snosi riziki bavi se legalnim biznisom. Po toj osno-

vi upravlja i prisvaja bogatstvo i blagostanje što je osnovni motiv svakog inve-

stitora kapitala. Neko i negde mora doneti odluku da li će se i kakav novi pro-

izvod/usluga kreirati, da li će se uvoditi nova tehnologija i proizvodni proces i inovirati.

Istraživanja pokazuju da dve zemlje sa sličnim privredama, koje ulažu jednake iznose kapitalnih investicija nemaju iste stope tehničkog progresa i privrednog rasta. Zemlje koje istinski podstiču preduzetništvo uvode najsavremenije proizvodne tehnike. To vodi porastu produktivnosti rada i korikurentne sposobnosti. U suprotnom, gde nema ekspanzije preduzetništva, promene u proizvodnom procesu su neznatne. Produktivnost rada i društveni proizvod u takvom okruženju skoro dai ne

-rastu ili rastu veoma malo. Primer za to

su agresivni preduzetnici u Nemačkoj posle II svetskog rata, nasuprot uspavanim Englezima.

I pored toga što se na univerzitetima decenijama predaju ekonomske doktrine, smrću prof. dr Lazara Pejića, dekana i uglednog profesora Ekonomskog fakulteta u Beogradu, više skoro da nas niko i ne podseća na Jozefa Sumpetera. A vredi se vratiti izvornoj misli ovog gigantskog: ekonomiste. Za razliku od Džona Mejnarda Kejnza, njegovih sledbenike i škole, kao i škola pre Kejnza, Šumpeter je naglašavao ulogu preduzetnika. Ispravnost koncepta potvrđuje razvoj savremene ekonomske teorije, posebno u oblasti finansijskog: menadž-

menta. Šumpeter pod preduzetnikom

podrazumeva biznismena koji unosi inovacije ı promene. Takav je i nama potreban u Srbiji.

Na samu reč da tamo neki preduzetnik može da preduzme privrednu aktivnost, država podiže obrve sa Uupitnim izrazom lica - a šta će to preduzetnik da preduzima? U sistemu slobodnog preduzetništva Iržište je u

centru svih aktivnosti. Preduzeća”

kroz tržište slobodno distribuiraju resurse na načine koji su najkorisniji za potrošače po najpovoljnijim cenama. U zemljama planske privrede i sna-

{ 3 \ E: { a -.

žnog državnog administriranja, i mešovitim privredama, izbor u procesu alokacije resursa je politički proces. U okviru ograničenja postojeće tehnologija, koja su za nas sve veća, jer se tehnologija u visoko globalizovanom svetu sve brže razvija, cilj je da naše društvo ulaže sve oskudnije resurse na takve načine da ostvarujemo dugoročne i stabilne najviše moguće rezultate iz date kombinacije onog čime raspolažemo. Sam proces ekonomske aktivnosti je izbor između retkih resursa, u našim uslovima još ređih. Zbog toga je proces Još više ekonomski naglašen, mada to na prvi pogled ne izgleda preterano logično.

Cinjenica je da su svi ostali resursi (prirodni, kapital, tržište, tehnologija, i slično) sve više ograničeni u našem okruženju, upućuje da su moguće reZerve i strateški pravci razvoja intezivno korišćenje nezaposlene radne snage i preduzetnika. Preduzetnici su put i način da bolje iskoristimo sve ostale resurse. Navedeno ma koliko oskudno društveno bogatstvo mogu Jedino da pokrenu preduzimljivi ljudi - preduzetnici, oni. koji imaju smelosti, snage, istrajnosti ı sposobnosti.

I na kraju nedostaje samo još jedan mali, kratak i jasan odgovor, koji nesumnjivo treba ı mora biti društveni. A

· toje preduzetništvo da ili ne. Kupci o to-

me ne znaju previše, mada bi verovatno bili za, preduzetnici takođe, samo se čeka još odgovor države politike. Ostalo će rešiti preduzetnici sami, mada i u svetu uz značajnu pomoć države.

____ Pad cena akcija visoke tehn

Internet na frag

ologije povodi za šire analize

U parn

Američko društvo, kao nosilac i eksploatator najviših tehnoloških dostignuća, imalo je tokom čitavog XX veka, značajan uticaj na zemlje širom sveta, nezavisno od ukorenjenih lokalnih sistema vrednosti. Kombinacija snažne ekonomije i br70p, beskompromisnog usvajanja naprednih rešenja, učinili su SAD svetskim liderom na mnogim poljima. Globalizacija ekonomije čiji smo svedoci u poslednjih nekoliko godina, još više je naglasila ovaj uticaj na okruženje. Berzanska kretanja, kao odraz složenih zbivanja u ekonomijama, sasvim precizno odslikavaju pravac i intenzilet tih dejstava. Stoga su skorašnji potresi nastali pre svega na američkim tržištima akcija visoke tehnologije (koji su se potom preneli i na ostatak sveta), bili povod za mnogo šire i dublje analize, moglo bi se reći, čitave epohe u kojoj se nalazimo.

„Tehnološki mehur“ nije pukao i nije bio praćen paničnim prodajama akcija, spektakularnim bankrotima i sličnim prizorima iz ranijih epizoda berzanskih krahova, već se postepeno „izduvaVa“. Od 10. marta, kada je američko tržište najnaprednijih akcija - Nasdaq, bilo na vrhuncu, do 25. maja, njegova vrednost se smanjila za 35 odsto. Tokom maja, trgovanje na američkim berzama zabeležilo je pad od 30 odsto. Najupadljivije smanjenje prodaje imale su internet kompanije, dok su online brokeri bili najveći gubitnici. Ulaganje u akcije se značajno smanjilo, tako da su se investicije u zajedničke fondove u aprilu prepolovile u odnosu na mart do nivoa od šest milijardi sedmično, dok je nedeljeni priliv u tehnološke fondoVe spao sa tri milijarde na 600 miliona dolara. Ceneralno, investiranje u akcije nove tehnologije je usporeno, ali se nije prekinulo, već je nastavljeno

na nižem nivou. Tako u popularni OTC&Emerging Growth Fund, ne pristiže više 200, već 50 miliona dolara svežeg novca svake nedelje.

U periodu od sredine 90-tih godina, ubrzan tehnološki napredak u američkoj industriji kompjutera, doveo Je do porasta produktivnosti i rasta ukupnog proizvoda privrede. Od 1974. do 1990. godine, produktivnost rada je rasla po godišnjoj stopi od 1,4 odsto, između 1991. i 1995. godine premašila je 1,5 odsto, da bi od 1996. do 1999. godine, u razdoblju koje se podudara sa ubrzanim progresom kompjuterske tehnologije i širenjem upotrebe interneta, dostigla gotovo 2,6 odsto. Uprkos skepticima koji tvrde da su pozitivni efekti koji se pripisuju novoj ekonomiji preterani i ograničeni samo na tehnološki progres u kompjuterskoj industriji, bez dubljeg uticaja na ekonomiju u celini koji su imali neki pronalasci u prošlosti, često se čuju mišljenja stručnjaka da upotreba kompjutera doprinosi rastu produktivnosti u ostalim industrijama, putem kombinovanih efekata povećanog ulaganja kapitala i široko baziranog povećanja produktivnosti svih faktora. Do sada, najveći tehnološki progres ostvaren je u industrijama informacione tehnologije, dok aktivnosti u kojima se koriste kompjuteri, kao što su finansije, osiguranje ili ostale usluge, zaostaju u tom pogledu.

Sve pomenuto, navodi na razmišljanja o daljem toku najnovije tehnološke revolucije. U skladu sa duhovitom opaskom Marka Tvena, da se prošlost možda ne ponavlja ali se svakako rimuje, odgovor o budućnosti interneta nagovešten je u dobro poznatoj istoriji železnice. Internet, kao i železnica 40-tih godina 19. veka, povezuje, između ostalog

kupce i prodavce, uvećavajući u krajnjoj instanci opšti nivo bogatstva. Ali dok su Železnice prenosile ljude i što je još vaŽnije robu stvarajući nacionalna tržišta, internet menja svet radikalno bržim ijeftinijim transferom informacija i podataka, uz kreiranje globalnog tržišta. Sa aspekta finansija, hartije od vrednosti koje su emitovale železničke kompanije, odigrale su ključnu ulogu u formiranju američkog i donekle evropskog finansijskog tržišta. Danas, internet menja način na koji funkcioniše Wall Street, putem online kompanija, elektronskih berzi, ali i cena i volumena trgovanja koji su dostigli nove visine.

Potresi na tržištima akcija, koji su se u oba slučaja desili u ranoj fazi razvoja industrija, odražavaju sudar između neumerenih težnji ili stahovanja investitora, i potencijalnih profita i realnih okvira koje nameće praksa. Veoma brzo, male lokalne pruge, spajane su u regionalne i nacionalne sisteme, donoseći ogromna bogatstva onima koji su upravljali ovim aktivnostima. Proces je privlačio sve veći broj privrednih delatnosti i rezultirao mnoštvom novih industrija. Internet (kao kompjuterska aplikacija) proizvodi istu sinergiju, uobličujući na svoj način postindustrijski svet, ali brŽe i jeftinije od železnice. :

Ako se prihvati postavka da sve tehnološke inovacije u procesu industrijskog razvoja, prolaze kroz pet glavnih faza - eksperiment, kapitalizaciju, upravljanje, hiperkonkurenciju i konsolidaciJu, može se uočiti da je većina internet biznisa u fazi eksperimentisanja, u kojoj nastoje da definišu svoj poslovni model i tržište. Veoma mali broj

je prešao u operativnu fazu, u kojoj se oformljuje marka i razvija baza lojalnih klijenata. Alijanse su jedan od ključnih faktora u ovoj etapi razvoja, koJi omogućavaju suprotstavljanje konkurenciji. Kada internet bude u zrelom dobu, verovatno će se konsolidovati u tržišnu strukturu sa nekoliko velikih kompanija i mnogo malih igrača usredsređenih na specijalnosti. Prednost interneta leži u veoma izdiferenciranim sadržajima i uslugama, kao ı ogromnim poslovnim mogućnostima pružanja individualno uobličenih usluga ı korišćenja raznih medija.

Mnogi stručnjaci se slažu da je internet samo deo najnovije industrijske revolucije, zasnovane na prodoru kompjutera, telekomunikačija, mikroelektronike, robota, novih materijala i biotehnologije, koji menjaju poslovanje, kulturu, način upravljanja državom i religiju. Po svoj prilici, revolucija je tek na početku. Posle osveženja i poboljšanja koje nam je internet uneo u poslovanje i obavljanje intelektualnih aktivnosti, predstoje nam brojne novine u svim oblastima delovanja.

Jasmina Zivković