Данас

Sistem zdravstvene zaštite u SIbiji treba reformisati, jer izaziva nezadovoljstvo svih učesnika u njemu.

Nisu zadovoljni građani, korisnici usluga. Zbog čestih nestašica lekova i medicinskog materijala opterećeni su preko svake mere dodatnim plaćanjem iz džepa, povrh obaveznih doprinosa i participacije. Sva dodatna plaćanja, Dogotovo ona gde se pacijenti reketiraju, ne samo da iritiraju građane, već značajno utiču i na njihovu mogućnost da se adekvatno leče. Nezadovoljni su i zbog dugog čekanja da bi se dobila usluga. Po pravilu, što je viši rang ustanove u kojoj traže lekarsku uslugu čekanje Je duže.

Druga grupa nezadovoljnih su zaposleni u zdravstvu. Njih je oko 120 hiljada. Oni su nezadovoljni iz najmanje dva razloga. Prvi, neadekvatni uslovi rada - zastarela i dgtrajala ili propala oprema, ne-

(„Bistrenje mutne vode“, Danas, 17-18. jun)

6 ponedeljak, 26. jun 2000.

DIJALOG

Zdraustvena politika u Srbiji izaziva sve veće nezadovoljstvo i građana t zdravstvenih radnika i Zavoda za osiguranje

stašica materijala za obavljanje elementarne dijagnostike i terapije. Drugi razlog nezadovoljstva proizilazi iz statusa zaposlenih u zdravstvu. Njihove zarade su mizerne. Treći nezadovoljnik u sistemu zdravstvene zaštite trebalo bi da bude Zavod za osiguranje. Nemoguće je da se prihodima koji su realizovani doprinosima za obaveZzno osiguranje pokriju svi rashodi. Tim parama se ne mogu ostvarivati zakonska prava osiguranika.

Razvoj zdravstvenog sistema, kod nas, odvijao se mnogo brže od mogućnosti ekonomskog sistema da ga prati. Po nekim pokazateljima (razvijenost mreže zdravstvenih ustanova, broj ı struktura zaposlenih) Srbija je srednje razvijena država. Ali, po novcu koji se Izdvaja za zdravstvenu zaštitu, SVIstavamo se među najnerazvijenije zemlje sveta.

Način na koji se finansira zdravstvo, daje za pravo onima koji govore da se kod nas finansiraju zdravstveni kapaciteti, a ne zaštita.

Kakvo je rukovođenje zdravstvenim ustanovama ı Zavodom

za osiguranje? Loše. Ko su rukovodioci? Poverljivi partijski kadrovi. Direktori koje Je postavila Vlada, u

paušalno, i budući nepromišljene,

ad hoc donete, deluju kao džilit

koji pogađa građane. ·

Magična 2000. godina nije istekla, ali je više

nego Jasno da ove godine neće biti doneti zakoni kojima će se regulisati izgradnja zdravstvenog informacionog sistema, razvoj zdravstvenih kadrova, naučno-istraživački rad u oblasti zdravstvene zaštite, politika u oblasti lekova i uloga privatnog sektora u oblasti zdravstvene zašite

najvećem broju slučajeva, ne odlikuju se osobinama i znanjima koJa su osnov za dobro rukovođenje. Oni ne koriste adekvatne instrumente za upravljanje, planiranje, programiranje, merenje kvaliteta rada. Njihov jedini zadatak, i tu su savršeni, je da budu transmisija između višeg nivoa, ministarstva (ili što je gore: partijskih komiteta), i zaposlenih. Odluke se donose na drugim mestima, a rukovodioci zdravstvenih ustanova ih samo, poput saobraćajaca usmeravaju u određenu ulicu. Odluke se donose

Vlada Republike Srbije je uradila malo da se situacija promeni. Ministar za zdravlje, od početka 1994. godine, svaki čas najavi reformu sistema zdravstvene zaštite. Za potrebe izbora 1997. godine objavljeni su i „Ciljevi i mere zdravstvene politike u Srbiji do 2010. godine“. U toj publikacıji, koja je kod onih koji se iole razumeju u stanje privrede 1 zdravstvenog sistema u Srbiji, izazvala ne podsmeh, nego grohotni smeh, piše i ša će biti urađeno do 2000. godine. Magična 2000. godina nije istekla, ali je više

Pacijent ili tenonista

nego jasno da ove godine neće biti doneti zakoni kojima će se regulisati izgradnja zdravstvenog inforO sistema, razvoj zdravstvenih kadrova, naučno-istraživački rad u oblasti zdravstvene zaštite, politika u oblasti lekova i uloga privatnog sektora u oblasti zdravstvene zaštite.

Umesto zakona kojima je trebalo regulisati ova, prethodna pitanja, za realizaciju ciljeva zdravstvene politike u Srbiji, Vlada je predložila, a Skupština usvojila zakone o informisanju, univerzitetu, oduzimanju poljoprivrednog zemljišta... Kako se čuje spremaju se i drugi zakoni koji će zdravlje građana Srbije „unaprediti“, Zakon o antiterorizmu, na primer. U kreativnom tumačenju tog zakona, ı njegovoj još kreativnijoj primeni, može se desiti svakome ko u apoteci zatraži lek za koji ima recept, ili odbije da plati operaciju, uz komentar o stanju u državi ı ljudskim pravima, da bude proglašen za teroristu.

Od ove ı ovakve vlasti, drugo se ne može ni očekivati.

Autor Je član Centra za liberalno-demokratske studije

Poštovani

Bez venhalne nalihe

„Partijska demokratija“, Danas, 19. jun

gospodine

opoziciji“ kritikujete ·pre-_ ki izlazak na bilo koje iz-

Poštovana redakcijo,

Nadam se da će i meni biti pružena prilika za reagovanje. Neposredni povod za to je članak vašeg cenjenog saradnika g. Ivana Torova u poslednjem dvobroju, naslovljen „Bistrenje mutne vode“. Naime, meni se čini da bi tom članku više odgovarao naslov „Mućenje već mutne vode“. Do podnaslova „Stari šlager“ pisac sipa drvlje i kamenje na SPO) 0 „svečanog izlaska“ iz jedinstvenog fronta antirežimskih snaga, a zatim Koristeći identične razloge ı reči SPO-a napada preostali „jedinstveni antirežimski front“. Pretpostavljam da je u jednom prikazu stanja dozvoljeno izneti činjenice, ali šta je zaključak?

Po meni, trebalo bi prvo prestati sa praksom već duboko ukorenjenom u nezavisnim medijima da se razlaz u Opoziciji naziva „istupanje“ (izlazak) SPO-a. Prema sporazumu sklopljenom i potpisanom 10. Januara ove godine, radi se o odustajanju ({istupanju) ostalih, sem ako se ne prihvati takođe već ustaljena praksa g. Zorana Đinđića da svaki sporazum važi dok se njemu sviđa, a posle je „prevaziđen“, „nije Sveto pismo“ itd. Priznajem da ja tu elastičnost i lakoću objedinjavanja dijalektičkih suprotnosti ne posedujem, i obzirom na odmakle godine ne verujem da ću je ikad steći. Ja se radije držim onoga što je još Valtazar Bo-

gišić rekao: Razgovor je razgovor, a ugovor Je strankama ZAKON!

Drugo je pitanje: „Cost versus benefit?“ - šta se dobija, a šta se gubi? Očito, izlaskom na lokalne izbore dobija se pod uslovom da se pobedi, što je, Dpriznajem, jedinstvenim izlaskom opozici-

je skoro sigurno, lokalna vlast. Šta vre- ·

di ta „vlast“ videli smo i još ćemo videti na primeru Beograda - velika odgovornost i opravdana očekivanja građana da im bude bolje - spojena sa uskraćivaaa sredstava od strane prave (republičke) vlasti. Kritizeri bi mogli reći - a zašto smo onda izlazili na prethodne lo-

.kalne izbore? Odgovor je prost - nije po-

stojao sadašnji Zakon o lokalnoj samoupravi, a moram priznati postojalo je i uverenje da vlast neće ići tako beskrupulozno protiv sopstvenog naroda. Zašto smo izlazili na prethodne republičke izbore? Zato što se na njima mogla osvojiti (eh, da nije bilo bojkota!) prava vlast - ona koja odlučuje i raspolaže ZOO - makar kako ona skromna ila.

Sto se tiče izlaska na predstojeće savezne izbore - sasvim se slažem sa g. Torovom. Izlazak na njih bez sporazuma sa Crnom Gorom značio bi rušenje naše (ipak) prirodne državne zajednice.

Dr Nemanja Ristić Veliko Gradište

MRIVU/:H [ULJE Sili! Sion liSS55ı

Ovih dana po odluci vlade Crne Gore dobio sam na ime stare devizne štednje 1.000 DM. Novac je isplatila Crnogorska banka u Beogradu. Od 1. jula ove

godine, devizne štediše u Srbiji treba

da dobiju po 150 DM za ovu godinu. Međutim, isplata je počela još 1. juna ali u dinarskom iznosu i to 20 dinara za jednu nemačku marku. Dobro je znano svima da se na svakom uglu po Beogradu marka plaća 22 dinara. U svakom slučaju, država je ostala dosledna sebi - u pljačkanju sopstvenog naroda. Ko

veli, ova raja je toliko osiromašena, pa. daj što daš. I narod zaista čeka u du-_—

gačkim redovima pred bankama da bi dobio ono što država nudi, makar i U smanjenom iznosu. Samo na ovom segmentu državne delatnosti može se Videti ko je „odnarođeni režim“. Treba biti totalno glup pa ne priznati da je režim u Beogradu bio i ostao nenarodni. U ovom slučaju pljačkaški. I na kraju, neka sam čitalac proceni kada će dostići ovu cifru od 1.000 DM devizne šted-. nje, kada se ima u vidu u kom ritmu će

se isplaćivati stara devizna šlednja u”

Srbiji. | __DrD. Tasić ____Beograd ~

Dereta,

Da ne čitam analitičke članke u Danasu, ne bih ni znao da su analitički. Kada sam izneo podelu štampe na provladinu i proopozicionu (u normalnom svetu) imao sam na umu koga pojedini listovi preferiraju u svojim uređivačkim politikama. Biti pro (za) nekoga znači civilizovano, kulturno i ponekad sofisticirano prenositi i zastupati nečije stavove. Bez verbalne paljbe. Jer, posle paljbe rečima događa se i paljba mecima. Profesionalnost se u štampi podrazumeva.

U Vašem odgovoru na moj članak „Paljba po

tvaranje javnih medija u partijske. Kao primer takvog rada navodite Beogradske novine ı Studio B pre njegovog nedavnog preuzimanja od strane policije. Principijelno sam protiv takvih zloupotreba u oblasti informisanja. Svojevremeno sam Javno osudio „preuzimanje“ Studija B od SPO posle republičkih izbora 1997. godime lo se može videli | u mojoj knjizi „Sudbina izbora - izbor sudbine“. Beogradske novine ne čitam. Citam Cačanski glas. Taj list je pretvoren u bilten Saveza za promene. To je koalicija sa kojom g. Zarko Korać najavljuje zajednič-

bore, pod bilo kakvim uslovima.

Pravi cilj kritike u mom tekstu nisu g. Zarko Korać i njegova SDU, već uređivačke koncepcije nekih listova koje takvim marginalnim strankama daju neprimeren publicitet. NiJe mi Jasno zašto se nudite za Koraćevog advokata? Još nešio. SPO nije bio „u OpoZiciji sa ODpOZICIJOm“. Naprotiv, male stranke su opozicija i rezimu ı SPO) | U tome ih podržavaju tzv. nezavisni mediji. To Je ceo problem.

S poštovanjem

dr Vladan Jovanović odbornik SPO

u SO Cačak

a

S

(„Poruka režima sa neba“ i Demanti Generalštaba VJ, Danas, 24. i 25. maj)

Ne mogu se pohvaliti da sam redovan čitalac vašeg lista. Svakodnevna kupovina bi za mene predstavljala solidan izdatak. Ipak, kad god mi oskudne materijalne prilike dozvole, družim se sa vama. Dopadate mi se Jer imate dobre saradnike, objektivno pišete, iznosite različita mišljenja, pišete o kulturi, sportu itd. Podsećate me na jedan drugi list iz boljih vremena za koji bismo danas mogli reći: prve četiri stranice su laž, a ostalo je i dalje sjajan kvalitet. Ali ja vam se ne Javljam samo da bih vas hvalio.

Sa „malim“ zakašnjenjem do ruku mi Je došao Danas od 25. maja i u njemu sam pročitao demanti informativne službe Generalštaba Vojske Jugoslavije, povodom pisanja Gaja Petkovića o probijanju „zvučnog zida“ nad Beogradom. Naknadno sam došao do teksta g. Gaja ı upoređujući ga sa demantijem shvatio sam da se Generalštab (ne)sme Osporavati, a Gajo (ne)može. Ali tada sam se setio ı jedne druge situacije. Pa rizikujući da „duhovitost zamenim

| Zatiče prijatelj komšiju kako u trpezariji igra šah | sa Svojim psom!

· - Pobogu, zar je tvoj pas toliko inteligentan? i - Pa, da uidiš, i nije - tučem ga sa 7:2!

sarkazmom“, verujući da život nije samo ozbiljna pojava već i šaljiva, Ja ću vam ispričati tu situaciju. Naravno, nadajući se da neće biti shvaćena kao zlonamerna. Uoči raspada bivše SFRJ vraćao sam se iz Nemačke. U popodnevnim satima šetao sam se ulicama Ljubljane. Vojna avijacija je moćno vežbala na nebu, a dvojica čistača su čistila ulicu. Jedan Je ljutito reagovao: „Zaboga, šta ovi rade?“ Drugi Je hladno odgovorio: „Troše kerozin“. Laici ponekad naivno shvataju ozbiljne aktivnosti i ja se neću pridružiti njihovom mišljenju. Ipak bih rekao da se pored ostalog troši i kerozin. Pa ako Je već tako, molim vas nemojte plašiti one koji ga plaćaju. Nije fer. Branislav Gajić Koceljeva

GS

LJ ER Jo