Економист

824

kaoi u socijalnom pogledu, jer se time novac imobilizira, odnosno upućuje onim pravcem, gdje se može unaprediti zdravo razvijanje novih poduzeća. S druge strane moramo konstatirati, da naše javno mišljenje kao vjerni odraz realnog niveau-a širokih masa reagira slabo ili nikako na razne sumnjive, štetne ili ruinozne pojave našeg novčanog ili kreditnog tržišta. To je opet dokazom, da ljudi neznaju pravo zašto su novac ovako ili onako uložili, a kad nastradaju i ulože svoju većinom malu, teško stečenu ušteđevinu opet neznaju kako da si pomognu, odnosno, da li im se može pomoći. To je izvjesna indolencija i posljedica neznanja, a naročito poslisdica okolnosti, da su razvijene forme ulaganja kapitala premalo popularizirane tako da masa ima psihološku dispoziciju, da u slučaju sloma jegnog poduzeća ne kudi, ponajprije poduzeće, nego Onoga, Koji je u to poduzeće uložio svoj novac bilo u formi uloška bilo u formi dionica. :

Da su glavni oblici ulaganja kapitala kod nas više popularızirani bio bi psihološki momenat kod širokih masa malih i srednjih štediša sasvim drugačiji i predstavljao bi sam po sebi jedan čimbenik, koji može barem donekle odvraćati odgovorne faktore dioničkih društava uopće, a novčanih zavoda napose od raznih vratolomnih, meserioznih i sumnjivih transakcija, kojih je nažalost bilo dosta zadnjih godina u našoj narodnoj privredi, te su prouzročili milijunske štete širokim masama ulagača u korist malog broja ne uvijek frauduloznih, ali svakako lakoumnih voditelja većih i manjih dioničkih društava. Naročito je značajno za naše prilike, da možemo kod svakog sloma i stečaja većih i velikih novčanih zavoda, koje smo doživjeli zadnjih godina konstatirati, da nij» došlo do primjene onih kaznenih sankcija, koje su već kodificirane u našim općim kaznenim zavodima, premda su manje više u svim tim slučajevima 1 и javnosti izneseni takvi momenti, koji spadaju pod udar normi općčih Кагnenih zakona. Niti su dotična društva poduzela kazneni progon protiv svojih odgovornih organa niti su oštećemi Vjerovnici, ulagači i dioničari poduzeli takve korake protiv društva. U mnogim slučajevima ne dolazi čak ni do civilne tužbe za odštetu protiv društva odnosno pritiv njegovih odgovornih organa. Ne može biti svrha ovog izlaganja, da ulazim u ocjenjivanje opravdanosti ili neopravdanosti raznih objeda, koje su in concreto iZIesene protiv dotičnih dioničkih društava odnosno protiv članova njihove uprave. Kao primjer vrijedno je možda spomenuti, da