Економист

826 onog, koji svoj Карта! шјаге и dionice. Poznato je, da se mnogi veliki i upravo grandiozni projekti mogu u obliku dioničkog društva ostvariti samo onda, ako se nađu dioničari, koji će potpisati dionice i primiti na sebe jedan vrlo veliki riziko. Prema tome državna legislativa ne može imati svrhu, da zaštiti spekulanta, odnosno da ex lege u neku ruku limitira njegov spekulativni riziko. lIngerencija državne legislative treba da ali postoji u tome, da dioničari imaju sigurnost, da je osnutak dioničkog društva, uplata dionica i unašanje raznih apporta provedeno realno i ispravno. Isto tako mogu dioničari zahtijevati, da odgovorni organi dioničarsih društava jamče za svaki doloznii lakoumni kulpozni postupak, kojim je prouzročena šteta poduzeća. No dalje zaštita ne treba da ide. 1 baš polazeći sa ovog gledišta mislim, da se ne može organima dioničkih društava naprtiti odgovornost za uspijeh, a mislim niti se culpa levis. U pitanju odgovornosti organa dioničkih društava treba naime imati pred očima u prvom redu ekonomski i psihološki momenat, a тек onda formalni, juridički momenat. Kod kupovanja dionica odlučuju na jednoj strani spekulativni momenti — kojih ali ne mora uvijek biti — a s druge strane povjerenje. Опај koji kupuje dionice nalazi se vrlo često u istoj ili sličnoj psihološkoj dispoziciji kao onaj, koji ulaže novac u banku. Razlika je u tome što se dioničar nada boljem ukamaćenju i zato prima nasebe izvjestan veći riziko, kojeg ulagač ne prima na sebi. Spekulativni momenat nije dakle tu jedini odlučan, već i pitanje povjerenja, t.|. mnijenje što ga kupac dionice ima ili po čuvenju ili po vlastitom rasuđivanju o vrijednosti dotičnog poduzeća, o kvalitetu njegovih poslova i njegove uprave. Ne bi bilo pravedno, kad bismo ovakvog kapitalistu po svema izjednačili sa čistim spekulantom, koji nabavlia dionice isključivo ili u prvom redu u spekulativne svrhe. Spekulanta ne treba štititi. NO i ova poznata teza treba izvjesnu i ako možda malenu korekturu. Potpuno slobodna nzobuzdana i neograničena spekulacija s cefektima dovodi lako do abnormalnih prilika na burzama i na novčanom tržištu uopće, a praktični efekat je taj, da se jedan posve uski krug spekulativnih egzistencija obogati na račun širokih masa, koje pri tom gube eventualno cijeli imetak, jar su se dale zavesti velikom reklamom, lansiranim vijestima, raznim burzovnim manevrima i sličnim mjerama.

U takvim slučajevima dolazi do Vrlo dalekosežnih pregrupa-