Женски покрет

prema društvu ili okolini ili zakonu, koji su ih prisilili da übijaju dijete i da umni. One su znale da nijesu same u tom umiranju, da su samo jedan broj medju mnogima, a ipak nijesu vikale nepravdu. Vidjela sam ih kako su umirale, bez ijedne riječi. Kao da se je tom šutnjom i tim umiranjem potvrdjivala jedna naslućena istina. Kao da te žene svojom šutnjom govore: „Znamo da tako mora biti i mi smo se pomirile sa svime što nas je stiglo, drukčije i ne može da bude“. I to bezglasno umiranje tih mnogih, koje urnim od rane, koju su sebi same zadale, a da ih zapravo nije stigla bolest* koje urnim kao iščupane iz života, to je nešto, što kao da priča o jednoj dubokoj velikoj naslućenoj istini, koja je negdje shvaćena. Kao da se tu prije smrti uvidja, da se tu vrši naravna i pravedna posljedica, svega što se zbilo. Mogli biste reči, da tu žene osjećaju, kao da su kažnjene za übijstvo, koje sti počinile na djetetu, jer ono zapravo živi od ■dana zanošenja. Tu je dakle übijen čovjek. Da, ali tu još nije dan dostatan razlog, iz kojega bi se dalo shvatiti bezglasno umiranje. Jer uzmite da se je to dogodilo muškarcu. Uzmite da za übijstvo nerodjenoga djeteta muškarca stizava smrt. S koliko bi bunjenja umirao taj muškarac. I branio bi se s ogorčenjem tvrdeći, da svaki čovjek mora da ima pravo odlučivati hoće li da ima dijete i hoće li se za nj žrtvovati. Na toj ćete poredbi shvatiti da je to umiranje ipak jedna tajna. U današnjem spolnom životu ima nešto ponižavajuće. Većina ljudi to uviđja. I muškarac i žena uvidjaju, da je u tom današnjem načinu, kojim se živi, da je tu sadržana jedna bijeda. Muškarac to dakle isto tako znade, kao i žena, ali možda se živi u prevelikoj žurbi, i tako možemo da snosimo tu bijedu. Da nema te žurbe, i muškarac bi onda više osjećao bijedu svojega spola. Možda bi to osjećao drugojačije, ali osjećao bi sigurno, Ali i današnja žurba i zaposlenost kojom se odigrava privredni život i borba za opstanak, nisu mogli da spriječe da žena osjeti bijedu svojega spola. Ona ju osjeća više nego muškarac ali stalno je da njezina bijeda nije veća od njegove. I u osjećajima te bijede u borbi protiv nje, koja se očituje u mnogo i mnogo načina u toj borbi čini se da leži početak jednog unutarnjeg oslobodjavanja. Žena se osjeća poniženom u načinu života kojim se to danas živi i ni slobodna ljubav ne daje joj zadovoljstvo, jer

Žena

17