Женски покрет

je odviše cesto ostavlja s pomišlju da tu nešto boli i peče što sjeća na pretrpljeno poniženje. Ali ne osjećaju to žene zato, jer bi torne bilo povod društvo ili okolina, jer to osjećaju i one, koje stoje van društvenega zida. Čudnovata je ta bol koja peče. Čudnovata je, jer tu žene trpe baš ondje, gdje se ta patnja ne očekuje, tamo gdje onaj koji gleda i ne misli da bi mogao naići na bol. Jer tu se ne trpi ondje, gdje su životne okolnosti zapravo najteže, gdje je najmukotrpnija borba za opstanak. Ne, tamo se snosi i radi i teško se radi, ali ne pati se. Ne trpe one koje bi imale najviše prava da se tuže na svoju sudbinu, kojima je cijeli dan jedan jedini mukotrpni rad za kruh. Da, one trpe onako, kao što podnose oni koji žive od svog golog privrednoga rada. Ali na njima ne vidite ono pačenje od nečega što nagrizava dušu, Poznajete nju kao što je mi svi poznajemo. Ona je samo jedan tip. Stanuje kod majke i svako jutro odilazi na posao. Teško se radi od jutra do mraka, ali njezino lice ipak nije iskidano brazdama i brigama kao što biste to očekivali. A ona ima da zaradjuje za raajku i za dijete. Vi znate da iza njih sviju stoji društvo, koje ono što se dogodilo proglašava nečim na što se nije imalo pravo. Pa ipak se njih dvoje ne stide ni djeteta ni ljubavi prema njemu. I one obadvije plaču kad to dijete umre, makar se time zapravo riješavaju jedne teške brige, makar će sada bolje živjeti. Pa kad vidite to drhtanje nad djetetom koje je zapravo za njih jedno breme, onda shvaćate da je tu prelomljen zid, kojega je društvo postavilo i da je tu prisutna jedna samostalna volja. A kraj ove koja snosi svoju brigu, koja nosi najbjednije odijelo, i kojoj na licu niste našli one bore izmorenosti i poniženosti, kraj ove živi drpgačiji tip. Na njoj često nisu tako bijedna odijela. jer ona se brine samo za sebe. Ona obično i ne radi tako teško, jer joj za njezin život toliko ne treba. Pa ipak često se na njoj vidi trag jedne bijede. Ali ta bijeda ne leži na njenoj kući niti je ona nosi na odijelu, ne, ono nešto što leži na njoj, leži na njezinom cijelom biću i kad je gledate čini vam se, da tu nešto plače i trpi. Svaki duševni doživljaj ostavlja svoje stope u licu onih, na kojima se zbivao. Svaki izvjesni doživljaj ostavlja svoje izvjesne tragove, čovjek bi gotovo rekao isto onako, kao što svaki zvuk

18

Женски Покрет

1