Женски покрет

U citatu kojeg sam navela iz svoga članka, samo je g-đa dr. Chlapec pročitala da plediram za to da rađa žena ad infinitum, i zato je samo ona u stanju da na osnovi izopačenog smisla mojih reči predlaže likvidaciju ženskoga pokreta. Ja sam ukazala na komplikovanost toga problema i na to da materinstvo kao socijalna funkcija mora biti centar svih predloga za njegovo rešavanje, i stoga i centar našeg programa. A šta hoće g-đa dr. Chlapec? U svome članku ja sam rekla: „Pored toga sve više prodire ubeđenje da su porodični život, brak, materinstvo u najtešnjoj vezi sa pitanjima selekcije potomstva, dvojnog morala, vanbračne dece, slobodnog materinstva, zaštite dece, pitanja koja bi mogla dovesti bar na put ka pravilnem rešenju, ako pored zakonskih reforma pobedi kod muškarca i žene svest da je materinstvo ona socijalna funkcija žene koja mora da postane središna tačka pri rešvanju tih problema. A pre toga mora feministički pekret problem ženemajke postaviti u centar svojih nastojanja i težnji, uopšte svoga programa i t. d.” (str. 171 Ženskoga pokreta godine 1932) U odgovoru na ove moje rečenice kaže g-đa dr. Chlapec da se ne sme materinstvo uzimati sumarno, nego specijalizirati, ukoliko je ono fiziološka, ukoliko je socijalna funkcija. Bilo u pitanju fiziološko, bilo u pitanju socijalno materinstvo, ono ne može biti centralna tačka feministike, jer je jedna od funkcija žene. Žena mora biti centralna tačka ženskog ili feminističkog pokreta, to sleduje iz samog naziva”. Ako delimo materinstvo na fiziološku i socijalnu funkciju, naravno da moramo doći do takvih zaključaka kao što je došao Njemilov i po njemu g-đa dr. Chlapec. Njemilov posmatra materinstvo samo, fiziološki i stoga je mogao nazvati materinstvo „biološkom tragedijom” žene. On gleda samo muke žene pri porođaju i zato je opisao te muke kao nešto najstrašnije, što se može desiti ženi, i smatra da žena mora užasnim patnjama plaćati kratke momente seksualnog uživanja. Ženski pokret ne rešava sudbinu pojedinih ženskih individua, nego je njegov zadatak da teži takvom uređenju društva, da ogromna većina, budućih majki i njihove dece bude što bolje zaštićena u svakom pogledu u biološkom, materijalnom i t. d., i t. d. Mi ne pravimo programe za sto godina, a pošto vidimo da još nikad nije bio problem materinstva u takvoj meri problem kao što je danas (materinstvo i poziv, ograničenje porođaja, nezaposlenost, štetni uticaji nekih grana privrede na ženin organizam i dr.) stoga sam rekla da treba da postane pravilno rešenje celokupnog problema centar naših nastojanja.

G-đa dr. Chlapec može još stotinu članaka da napiše, za mene lično moram da izjavim da ću još dalje zastupati mišljenje koje sam iznela tu i u svojim člancima. Ona može i dalje da „nivelizira” spolne osobine, ja ću i dalje da zastupam princip diferenciacije, ona može i dalje da smatra spolni nagon za ishodište pri reševanju pitanja prostitucije, ja ču i dalje da smatram da nije tako, a povrh toga može još slobodno da računa koliko dece treba da rađa svaka majka, jer sam na primerima pokazala, kako su „elastični" njeni pojmovi i njene tvrdnje, a za takve račune treba mnogo tih osobina. Beograd

Štebi Alojzija.

FELJTON:

Dvije slike iz Dalmacije

Divna jesenska večer... Sunce već utonulo u pučinu morsku i ostavilo svoje zlatom obrabljene male oblačiče na dalekom plavom horizontu. Modrinu mora na namreškanoj površini ostro i hitro siječe kano galeb bijeli parni brod: »Kralj Aleksandar«. Na neizmjernosti vode on je mala oaza prefinjene otmenosti, mekog pahuljavog komfora, savršene estetske udobnosti. Na dornjoj palubi u indijskim naslonjačema odmaraju se putnici. Na svaki njihov mig hitro poput strijela dolijeću brzi konobari sa krznenim ogrtačima, mirisnom javanskom kavom, havana cigarama, bananama, likerom ili romanom amerikanskog koga pisca u modi. Zatim osvježeni, a malko i naježureni od večernjeg hladnog zmorca, uljuljavaju se u blagu toplinu salona, koju stvara tako ugodnom i tako podatnom ono bezbroj nevidljivih ventilatora sa svojim toplim mlakim i hladnim strujama. Opalno svijetlo bez i jedne vidljive svijetiljke ublažuje njihove crte lica, od debelih perzijskih sagova koraci su im nečujni, a reskoću njihova glasa zaobljuje punoća svilenog damaska i oble udubine savršenih razbarija. Moderne umjetničke slike ulijevaju neku malu drskost u tu meku neizrecivu toplinu, a iz blagovaonice dopire sa koncerta iz Berlina jedna violina - violina koja u ovom večernjem štimungu raznosi ti dušu. Cio brod nije nego jedna pjesma. Svaki njegov detalj simbolizira visoku vjekovnu civilizaciju naroda koji ga je gradio. Englezi umeju da grade brodove kao što pjesnici umeju da stvaraju Štihove. Razlika je možda samo u tom, što

80

ŽENSKI POKRET

JUNI, 1533.