Женски покрет

ENGLESKE ŽENE U BORBI ZA PRAVO GLASA

Prošloga meseca održala je u Ženskom pokretu u Zagrebu g-đa Anđa Hristić vrlo uspelo predavanje o gornjoj temi. Zagrebačke »Novostj«, br. 21, donele su tom prilikom sledeći izveštaj: Borba za slobodu žena je tako reči riješeno pitanje: negdje je konačno riješeno i žene izjednačene s muškarcima svojih zemalja, negdje je borba u toku, a negdje pri završetku, ali svakako će se to pitanje riješiti u cijelom svijetu, pa na kraju i kod nas. Ideja pravde i pravičnosti, upravo ravnopravnosti među ljudima i ženama, duboko je prodrla, stvorila javno mišljenje prebudila osjećaje pravde, da svi članovi jedne zajednice imaju biti ravnopravni građani s podjednakim dužnostima i pravima. G-đa zatim predočuje rad i borbu engleskih feministica za vrijeme 50 godina. Već god. 1792 izlazi knjiga jedne od najpoznatijih i najsposobnijih feminističkih pionira Mary Wollstonecraft, u kojoj ona izlaže težnje žena za jednaka prava, što u ono doba prilično iznenađuje. Osjećajući se nemoćne, bez političkih prava, počele su raditi na buđenju ženske svijesti prvo prosvjetno, a zatim su nastupile širokom propagandam. Prva sifražetska društva su 'bila osnovana 1867 u Manchesteru, Londonu i Edinbourgu, a 1868 počeli su se osnivati i u drugim mjestima Velike Britanije, usred opće ravnodušnosti. Centralna ličnost ove borbe je g-đa Pankhurst, kojoj su pomagale uradu njene kćerke Christabell i Silvija i g-đa Anni Kenny. Ova posljednja je upisivala radnice u ženska udruženja tako da ih je uskoro bilo 96.000 u sifražetskim redovima. Žene su počele priređivati javne zborove. Rastjerivala ih je policija, govornice i vođe su odvođene u zatvor. Ali ženski su redovi bivali sve gušći, stvorio se disciplinovani borbeni pokret koji je mitinzima, govorima i putem štampe obavještavao javnost o svojim težnjama. Vlada je ostajala indiferentna. Ženske deputacije nije primala, a naređivala sve oštrije mjere protiv ženskih zboroval U tim danima su žene po-

kazale mnogo požrtvovanja za svoju stvar. Izračunalo je, da je 1879-80 god. održano 1400 javnih mitinga u zatvorenom prostoru, osim onih koji su održavani po parkovima i na javnim mjestima, i podnijeto 9566 peticjja skupštini za pravo glasa žena. 1880, za Gladstonove vlade, pokret se nešto smiruje, ali se već 1887 podnosi projekt zakona skupštini o ženskom pravu glasa, koji propada. 1907 pokret razvija opet vrlo energično akciju putem demonstracija. Žene su upotrebljavale sve načine da dođu do odgovornih faktora i da ih uvjere o potrebi ženskog učešća u politjci. 1906-7 su tamnice pune žena. One su odlučile da štrajkuju glađu. To su vrlo striktno provodile. među tim ženama se nalazila i g-da Pankhurst, koja je bila osuđena na 3 godine tamnice. G-đa Pankhurst je puštena iz zatvora silno iznemogla, jer je 12 puta štrajkovala glađu. Ona odlazi u Ameriku, gdje je odmah kod iskrcavanja, na zahtjev engleskih vlasti, apse, ali je na molbu amerikanskjh žena ponovo puštaju na slobodu. Počinje rat. G-da Pankhurst se vraća u otadžbinu i stavlja svoje pristalice na raspoloženje otadžbini. Loyd George ju poziva i stavlja u kontakt s ministrom municije koji zaposluje žene u tvornicama municije. Žene u tim teškim godinama pokazuju koliko su od koristi otadžbini i društvu i kako su sposobne da u svim zvanjima zamijene muškarce. To držanje žena za vrijeme rata djeluje toliko na pojedine odgovorne faktore, da izjavljuju da su žene u ratu pokazale koliko su sposobne i da se nakon rata mora ozbiljno povesti računa o njihovim težnjama. Konačno je predlog zakona o ženskom pravu glasa primljen u gornjem domu. God. 1928 umrla je g-da Pankhurst u Londonu. U parku, koji se nalazi do parlamenta, podignut joj je spomenik čjjem su otkrivanju prisustvovali ondašnji pretsjednik vlade g. Baldwin i drugi zvaničnici. Time je odana počast ne samo g-đi Pankhurst nego i svim ženskim borcima za politička prava žene.

FELJTON

STUDIJE O ŽENAMA

II CAROLNE VON HUMBOLDT*)

Na prelazu XVIII u XIX stoljeće spominju se kao tipovi klasičnih žena Charlotte v. Stein i Čarobne v. Humboldt. Sve atribute klasične žene me-

*) Vidi decembarski broj 1934 g. našega lista.

đutim ne nosi Sharlotte v. Stein. Ona nije harmoničan čovjek. Nije stajala nad udesom. Trpjela je pod materinstvom i seksualnom vezanošću. Trpjela je zbog postajanja i prestajanja ljubavi. Bila je prefinjena, osjetljiva, otmena, razumna, ali i umorna i razdražljiva. Nedostaje joj mirnoća, ne-

ЖЕНСКИ ПOКРЕТ

ЈАНУАР-ФЕБРУАР 1935