Женски покрет

Ona je danas samo pribor fabrikantove mašine. Taj pribor je samo pribor i nišćta više. U skrovitoj bilansi kapitaliste svoga gazde ona vrijedi punu radnu snagu, vrijedi svakog dana jednog najudobnijeg gospodskog življenja, ali ona je u otvorenom bilansu gospodina kapitalista i iskazana samo u pasivi, ma da joj nije ni tamo mjesto. Ona u otvorenoj bilanci ne može nikako da dođe u obzir, jer ona radi besplatno. Ovome ne treba komentara. Ali, moramo upotpuni ovu sliku jednim detaljem iz fabrike. Moramo ukazati i na higijenske uslove, koji tamo vladaju. Proizvode se čipke i pantljike. Tu su posebni mašinski razboji za tkanje čipaka i pantljika. Sve je automatizirano. Sve bijesno juri u skladu sa datom pogonskom snagom. Atmosfera je zato prašinom od vlakanaca iz prede toliko zasičena, da se osjeća do gušenja. Gazda doduše nije izložen toj prašini, ali on je ipak uvijek prisutan. Njegovo je oko svuda prisutno. On je u jednoj staklenoj sobici. To je navodno kancelarija. Ali to je ujedno i posmatračnica za cijelu fabriku. Radnice su prema tome pod neprekidnim nadzorom. Nadzor se pojačava upravo nad onim, koje dovršavaju tromjesečni rok »učenja«. Radnice se ne mogu odmoriti dok im to gazda ne dozvoli. Ako ipak koja klone pod teretom četrnaestosatnog dana i tromjesečnog besplatnog rađa, klone od gladi, od umora, od slabosti i slično, ona mora ostaviti mjesto, jer je nesposobna. Gazda je otpušta. Eto kakav je život muslimanske žene radnice. Тако stradaju ove žene po fabrikama. Slučajno, mi smo imali priliku da zagledamo u njezin život u ove dvije fabrike, koje su židovske. Međutim, nimalo bolje ne prolaze ni one bijednice, koje rade u fabrici braće Arifovića niti one koje rade u kojoj fabrici, gdje je vlasnik hrišćanin. Poznate su mizerne i nesnosne prilike u Arifovićevoj fabrici bonbona. On također uposluje samo muslimanke. Ali radno vrijeme kreće se od 7 sati ujutru do 7 sati uveče. Plata jednoj radnici, koja je kod njega već 12 godina, iznosi 12 dinara na dan. Ta je danas najbolje plaćena radnica u ovoj fabrici. Ima ih koje su plaćene 5 dinara dnevno. Zanimljivo i značajno je kod ovog fabrikanta da on najrađe prima razvijenije i Ijepše djevojke. Prima ih navodno radi toga što su ove djevojke čistije i više drže do sebe, a to je upravo potrebno za proizvodnju bonbona. To traže higijenski propisi. Dakle nije važno je li fibrikant židov, musliman ili hrišćanin. Presudno je samo to da se radi o stvaranju kapitala, o gomilanju bogatstva i o bezdušnoj eksploataciji nesvjesne i nezaštićene žene radnice. Nedavno smo čitali u našoj mjesnoj štampi, ka-

ko stradaju radnice u fabrici kod Tereka, kako je jedna pod pritiskom bijede i besprimjerne eksploatacije htjela da kida sa životom. U fabrici Šik, preduzeću sa milionskim imetkom, poznajem jednu muslimanku sa svršenom nižom ženskom stručnom školom. Radi 12 sati, nadnica 10 dinara. Naravno bruto. To je fabrika, čije se skladište sastoji od pet spratova punih krcanih robe. To je proizvodnja trikotaže. Najmodernije kapitalističko preduzeće. I ova fabrika najrađe uposluje muslimanke. Tada kada sam ja obilazio bilo je uposleno 20 muslimanskih radnica. Karakteristično je i za ovog fabrikanta da među radnicama izabere najljepšu, koja će biti paziteljica i doušnica gazdina. Ona je naravno bolje plaćena. Radi i »nadzire« ujedno. Plata joj je zato dvostruka. Bila je valjana, pa je zaslužila tu prednost. Ona može da postigne platu od 20 dinara na dan. Тако izgleda i tako je u stvari, možda i gori život i položaj muslimanske žene radnice u fabrici. A tome odgovara i njezim dom, ukoliko se uopšte može nazvati domom onaj periferijski kućerak, gdje ova radnica stanuje. Prije nego ukažem na detalj iz njezinog života u domu, nužno je da se dotaknem uopšte radničkih stanbenih prilika u gradu Sarajevu. Ovde ću se poslužiti vjernim podacima, koje sam dobio od sarajevske Radničke komore. Kuće u kojima radnici stanuju, ruševne su 1 opremane samo od stanara. Podignute su još za vrijeme neodoljive stanbene nužde. Kuće u kojima stanuju radnici procentualno izgledaju ovako: samo sa prizemljem 67.07 % na jedan sprat 26.20 % na dva sprata 5.63 % na više spratova 1.10 % Radnici stanuju u postotku prizemno 76.90 % na jedan sprat 16.50 % na dva sprata 1.96 % na tavanu 2.37 % u podrumu 2.26 % Radnici sa porodicama stanuju u stanu sa 1 sobom 35.48 % sa 2 sobe 3.18 % sa 1 sobom i kuhinjom 53.87 % sa 2 sobe i kuhinjom 6.09 % sa 3 sobe i kuhinjom 1.38 % 89.35 % radnika stanuju u stanu samo sa jednom jedinom sobom. Ljudski stanovi su dakle izuzetak.

JANUAR - MART 1936

ŽENSKI POKRBT

13