Женски покрет

štva i razumljivo je, kada se Ženski pokret u zadnje vrijeme jače interesira za muslimansku ženu. Možda je Ženski pokret u novije doba sa jačom političkom notom naišao na ovo pitanje, ali svejedno, on zaista ima zato legitimaciju. I baš po ovom pitanju otvara mu se široko polje rada, šta više, rada od sudbonosnog značaja za njegovu budućnost, ali svakako od velike koristi i za muslimansku ženu radnicu. Naša sposobnost da kažemo da su muslimanski vodeći krugovi ostali pasivni prema muslimanskom ženskom pitanju, temelji se na činjenicama. Biti pasivan ne znači samo hladno gledati na razvoj događaja i ne pokušati da se taj razvoj okrene u pravcu koji odgovara progresu. Biti pasivan znači i nesposobnost da se shvate događaji. Očigledno je da se ovde radi o dva suprotna gledišta. Ali neosporno je da u životu, bilo u prirodi bilo u historiji, sve se razvija, i proističe upravo iz sukobljavanja tih suprotnosti, da poslije dođe do potrebnog spoja, koji je uvijek nepobitna manifestacija života. Zaista, kada bismo mi htjeli onemogućiti da se izvrši spoj vodika i kisika u odgovarajućem omjeru, i kada bismo mi to mogli učiniti u prirodi, to bi značilo samoubistvo. Sit, a žedan bez vođe, znači sigurnu smrt. Tako je eto kod nas u Bosni i Hercegovini, slučaj sa našom muslimankom. Događaji se razvijaju dijalektički i neumitno poslije rata. Iz starog razvija se duh novog društva. Događaji, dakle, vode novom društvu. Oni nose sobom cijelo društvo. Nose svaku jedinku toga društva. I kao što kod spomenutog hemijskog procesa dolazi do trećeg, a ne ostaje se ni pri jednom od sastavnih elemenata u datom omjeru, tako u društvenom životu dolazi do historijskog procesa. Društvo, koje je u sebi nosilo sva tri sastavna elementa, društvo bosanskih muslimana, ulazi poslije rata li novi društveni život u nove društvene odnose. A kako, to smo u našoj uvodnoj riječi već objasnili. Spasa i otimanja nema. Nekoliko društvenih jedinki, kažem samo nekoliko, koje u ovom historijskom procesu zaista gube teren, razumljivo je da su nepomirljivi sa razvojem događaja. Otuda njihova konzervativnost. Uporedo ovima imamo ljude, koji su u zabludi i misle da je sve ovo, što je danas određeno i da se ne može mijenjati. Šta više, oni su duboko uvjereni da je grijeh i pokušati mijenjati, kada je to sve »određeno kao vječnost i svetinja«, sve neprikosnoveno. Spajanje dvaju historijskih elemenata, onih što smo ih donijeli iz feudalnog društva 1 onih što nastaju, neophodna je i historijska nužnost. Ti se događaji odvijaju. Oni gaze najjače konzervativne snage u svijetu, pa je ra-

zumljivo da i naša reakcija uopšte, a posebno muslimanska mora da padne. Istina, mi možemo da blagodarimo događajima, što reakcija pada, ali ne smijemo u tom zadovoljstvu da se ne zaustavimo kod ogromnih žrtava, koje su neminovne u ovakvom društvenom previranju. Žrtve u našem slučaju jesu prvenstveno stotine hiljada muslimanskih žena u ovoj zemlji. Naravno, ovdje ne dolaze u obzir »ugledne hanume, koje ne znaju, šta je to raditi, zaraditi pa onda živiti. Prema tome, naš Ženski pokret, kada se zanima za muslimansku ženu, on ima da obuhvati u svom radu pitanje muslimanske žene radnice i one koja je na putu da bude to. Upravo to je poziv Ženskog pokreta i on mora naći podršku u svim napredninr društvenim krugovima. Kada kažemo žena radnica, svakako da ne mislimo reći samo ona žena iz fabrike ili radionice. Tu ulaze i žene iz kancelarije, činovnice, namještenice, učiteljice, profesorice, jednako kao i domaćice, radnice iz fabrike i kućne pomoćnice. Može se ukazati na izvjesne razlike u položaju ovih žena, ali to su tek invidualni slučajevi. Društveno ne postoji razlika. Sve su one iznajmile svoju radnu snagu, da radom stvaraju sebi sredstva za život. Sve su one ovisne od svojih poslodavaca i svakog časa može svaka od njih da ostane bez mjesta. To znači bez hljeba. Jedina imovina kojom one raspolažu jest njihova radna snaga, koju u jednake svrhe iznajmljuju. U tom je sadržana njihova jednakost, i samo sa ove tačke gledišta posmatramo ženu uopšte, a u našem predavanju muslimansku ženu posebno. Radnica, to je njihov zajednički naziv. Dakle, Ženski pokret, samo na ovoj liniji može imati uspjeha, a sve drugo je samo gola obmana i zabluda. Na ovoj liniji on može obuhvatiti gros muslimanskih žena. Dakle, za Ženski pokret je pitanje s koje strane da pristupi muslimanskoj ženi. Bilo je pokušaja prije Ženskog pokreta. Mi se sjećamo t.zv. »muslimanske akcije za zaštitu morala«. Ta je »akcija« nastala odmah iza rata. Za nas, međutim, kada danas tu akciju posmatramo, to je bila samo jedna opomena dobronamjerenih ljudi, da je moral naše žene, dakle, naše porodice, u pitanju. Medutim, ta akcija bijaše samo pokušaji i ništa više. Ljudi nisu našli ni moralne ni materijalne pomoći kod vodećih muslimanskih krugova. Nesreća je toga društva po vjeri, što svaka efikasna akcija u socijalnom smislu jest akcija »praznih džepova«, kojima se »vodeći muslimanski krugovi« cinički smiju. Takvu je sudbinu doživela i ova dobronamjerna grupica dobrih muslimana, kada je pokrenula akciju za zaštitu morala. Snaga, kojom je ta akcija raspo-

JANUAR-MART 1936

2ENSKI POKRET

9