Женски покрет

U organizacijama, naročito u feminističkom pokretu, bila je nepokolebljiv saradnik. Kroz niz godina Vera je bila najverniji propagator feminističkih ideja, čiju ispravnost je mogla baš ona da potkrepljuje celim načinom svoga života, i kojima je njen srećan porodični život davao praktičnu vrednost. Kao potpretsednica Ženskog pokreta u Beogradu i kao osnivač Alijanse Ženskih pokreta i njen sekretar, ona se u tim organizacijama isticala predanim radom, prekaljenim naziranjima o životnim problemima i plodnom inicijativom. Svi naši Ženski pokreti neobično su cenili Veru, njenu iskrenost, njenu vedrinu, Gdegod se pojavila, bilo u Zagrebu, Ljubljani, bilo u manjim mestima gde postoje Ženski pokreti, nju je odmah okružila najtoplija i srdačna simpatija. Vera je živela za svet kroz porodicu i rad, u porodici i radu afirmirala se njena ličnost, njene divne karakterne osobine,

Juče, Vera, bio je težak dan, kada su položili tvoje izmučeno telo ka večitom odmoru. U našim dušama se dizao tvoj duhovni lik u svoj veličini, i znali smo da smo bili u poređenju s tobom, koja si bila sušta blagost, skromnost i nesebičnost često tako mali. Kako bismo mogli ikad da te zaboravimo, kako bismo mogli ikad da se pokažemo svojim nastojanjima i radom nedostojnim da smo živeli i radili s tobom? Ti nas nisi nikada prekorevala, nikada nas nisi poučavala, jer si raspolagala mnogo jačim sretstvima no što su reči svaki tvoj postupak je bilo delo koje nas je najjače ubeđivalo. Jednim samo možemo da se tešimo, i tvoji najbliži, i široki krug onih koji su te dobro poznavali i radili s tobom: da će tvoje lepe osobine i vrline živeti dalje kroz tvoju decu. U ime feministkinja Jugoslavije, hvala ti, Vera, na svemu što si nam dala.

Dr. Mira Vodvařska-Kočonda,

pretsednica Ženskog pokreta u Zagrebu. Rijetko se kad u jednom biću tako lijepo ujedinila pamet, dobrota i živa aktivnost kao u našoj Veri. Sposobna da uvijek shvati suštinu svakoga teoretskoga i praktičnoga problema, našla je pomoću svoga finoga osjećaja dovoljno energije da provede u djelo što je spoznala vrijednim i korisnim. Njena dobrota je bila fina, nježna i podatljiva, ali ne pasivna. Njena pamet originalna, a njena akcija ustrajna. Tko ju je prvi put vidio, morao je osjetiti sugestivnu snagu njenoga osjećajnoga života, a još mu je jače spoznao vrijednost kad se uvjerio da je on baziran na jakom intelektu i harmonički razvijenoj volji, Po prirodi nada sve skromna, nije možda ni slutila kako snažno djeluje svojom tihom prirodom, svojim finim nenametljivim načinom kojim je znala iznositi svoje ideje. Naša Vera je bila draga harmonički izdjelana ličnost, zato mi tako teško osjećamo što je nema više među nama. Bila nam je bliza po idejama za koje se zanosimo, koje su ispunjavale čitavo naše mladenačko i zrelo doba i prije nego što smo upoznale Veru. No kad smo se s njom zbližile, činilo nam se kao da nam i sama ideja za koju radimo postaje dražom zato što se za nju zalaže i Vera. Verina ličnost je ojačala naše saznanje da smo se udružile u radu za plemenitu stvar. Vera, dobar čovjek, nije mogla da podnosi nepravde ni u kojem smislu. Nije mogla da gleda da ma tko bude zapostavljan, da mu se oduzima ono što mu život čini mogućim i što njegovu životu daje smisao. Zato je ona morala biti feministkinja. Gledajući kako se žene, i kad su se odlikovale naročitim sposobnostima, guraju u pozadinu zato što su žene, kako im se oduzima mogućnost

rada i zarade, kako im toliko toga stoji na putu da se razviju do potpunoga slobodna čovjeka, moralo se namrštiti njeno blago, malo čelo, a njeno srce, rastuživši se zbog toga, potražiti krug onih žena koje će udruživši se nastojati da svakoj ženi pribave život dostojan čovjeka, pun vedroga rada, u kojem će do potpunosti razviti svoju energiju, protuniti svoju osječajnost i okružiti svjesnom ljubavlju sve i svakoga. Okružiti ljubavlju sve i svakoga, to je Vera znala i mogla, ali i htjela da drugima do toga pomogne. Svjesnu, razumnu ljubav može drugome da dade samo svjestan čovjek, čovjek koji je izgradio svoju ličnost, tko zna zašto voli, tko zna zašto i kome treba da poklanja svoje osjećaje. Uzgajana u povoljnim prilikama, imala je sama mogućnosti da intelektualnom spremom stvori bazu za svoj lični razvitak, da od sebe izgradi ličnost koja će znati što treba da radi i zašto da se zanosi. Taj svoj svjesni osjećajni život i taj na jasnoj spoznaji baziran rad poklonila je ona, uz svoju porodicu, u prvom redu ženama. Kad bi u budućnosti iz velikih daljina mogla da posmatra to svoje prvo, u djelo privedeno nastojanje, bila bi sigurno zadovoljna sa sobom, kako god se do onda promjenile prilike. Ako žene budu svuda dočekale svoju potpunu ravnopravnost, koja će im omogućiti da žive u svijetu izgrađenom i prema njihovim direktivama, koji neće biti samo svijet muškaraca nego i svijet žene, biće naša Vera zadovoljna, znajući da ga je pomogla izgrađivati. A ako, što je teško i pomisliti, val napretka bude zaustavljen teškom silom, koja će žene prisiliti da žive životom prošlih vjekova, osjećaće naša Vera uz tugu i zadovolstvo što se u svome životu zalagala za to da se to nasilje ne izvrši.

Strana 4

ZENSKI POKRET

Broj 1