Жидов

da je važno, da imena uplatioca budu u bloku čitjivo nap'sana, jer inače n& možemo sastaviti iskaz sumišljenika. Nadalje, da se Šeke! nipošto ne smije übrati sa iznosom ispod K 2'—, a važno je, da se übere što veći iznos. Sav utržak od Sekoiima doznačuje se akcijonom odboru, koji ove godine imade velikih izdataka zu političk rad; upućivanje nežidovskih javnosti, naroda, država, vlada i zemalja, i pripravljanje svežiđovskog kongresa i zastupanja židovskoga naroda na svjetskoj mirovnoj konferenci. Neka nitko ne uskrati svoju obilnu potporu ovom radu u korist cijeloga židovskoga naroda. (Adresa /a dopise i novac samo Lav Stern, Zagreb, Draškovićeva ulica 36/1. kat). Šekel 1 centralni fond 5678. Unišlo je od 2./111. do 12./4. 1918: Karlo Rosenthal, Petrinja, za 2 člana K 30—; Hugo Fuchs, Djakovo, 18 čl. K 80 50; Braća Frank, Tovarnik, 1 čl. K 20-—; Hinko Lederer, Kostajnica, 8 čl. K 16’—; Dr. Rudolf Oliick, Pakrac, 27 člK 54.—; Jichak Abimun, Sik 1 o s, 50 čl. K 243.—; David Fischbein, Mostar, 10 čl. K2O ; Dr. B. Zaucfcrer, Travnik. 30 čl. K 90 - —; Josef Me/oradi, Zagreb’ 14 čl. K 28'—; Pepi Poljokan, Banjaluka. 100 čl. K 200-—; Sanl Stern, Brod 75, 50 čl. K 130' —. Ukupno 310 članova K 911.50, a sa prije iskazanim svega za 5678. 371 članova K 1429.50. Nadalje je unišlo za Miš mar od Lava Sterna za ožujak i travanj po K 12- ukupno K 24 - —. Pesah-sijelo Literarnih sastanaka žld. omladine u Zagrebu 18. nišana 5678. (31. Ili. 1918.) Predsjednik Oskar Heim pozdravi nazočne lijepim odlučnim govorom, koji je počeo i svršio riječima : „liono haboo birušolajim“ ! Njegov kratki govor prikazao je nacijonalno znače nje Pe* saha kao blagdana žid. preporoda. Iza toga su slijedile muzikalne točke, koje su se sastojale od samih žid. narodnih pjesama, izvedene po glazbenoj sekciji društva, kojoj je jedina svrha njegovanje žid. narodne

glazbe. Gost natporučnik Beck otpjevao je sjajno >Koi. Niđre« (pratnja,član Zviezđić) Roskinov »Oebet« (pratnja gošče gdjica Silagy-vio!ina i Zviezdića-Olasovir) i Olaserov »Ghetoliedchen« (pratnja Zviezđić) s vanrednim uspjehom, pa je osobito „Ohetoliedchen'* popraćen dugotrajnim pljeskom. Vrlo je težku pjesmu otpjevao član Fritz »Stiller« od Ldwa (pratnja gospodjica Silagy član R. Stern viola i Zviezđić). 1 pjevanje i pratnja odlikovahu se vrlom izvedbom i muzikalnim osjećajem. Trio (g. Silagy, Stern i Zviezđić) izveli su Grosmanov »Heint« u kojem se osobito iskazala gospodjica Silagy preuzevši vokalni dio na violini Član Vilo Schvvarz zanio je slušatelje dvjema žarkim mladožid. pjesmama Zuckermann »Verjorene Jugend« i Zlocisti »Mein erster Sterbetag.« Uz zvukove »Hatikve« završilo se sijelo, na kojem se i za narodni fond sakupilo 270 kruna. Sa zadovoljstvom konstatujemo ovom prilikom, kako je rad „Literarnih sastanak žid. omladine 1 * ove godine ozbiljan, lijep i uspješan. Sastanci se drže redovito svaki tjedan; drže se predavanja, koja su redovito vrlo dobra, čitaju se odlomci iz literature, njeguje deklamacija i glazba i izvješćuje sustavno o židovskim novinama i dogodjajima. Članovi tu stiču postepeno sve sve veće i potpunije poznavanje židovskog svijeta i života, a poznavanje židovske prošlosti i sadašnjosti jača im narodnu svijest i ponos i usadjuje im ljubav za židovstvo. Tako ovi sastanci nadomještavaju onaj veliki manjak u kućnom i školskom židovskom odgoju naše mladeži. Ovi su sastanci možda najjače sredstvo, da našu mladež predobijemo i sačuvamo za židovstvo. Uvjereni smo, da će svi pozvani faktori roditelji, izr. bog. općina i pokrovitelj tih sastanaka, g. dr. G. Schvvarz budno paziti, da uklone svaku smetnju radu tih sastanaka i da doprinesu, kolikokod je do njih. da ovi sastanci što bolje napreduju. Purimska kućna zabava u Vinkovcima. Odbor židovskih djevojaka pri-

redio je 26. 11. 1918. u svim prostorijama ,Crnoga konja“ kućnu zabavu, koja je nadmašila sva očekivanja općinstva i postigla lijep moralan i materijalan uspjeh. Ne žaleći truda ni vremena, vrijedne su odbornice svladale mnoge zapreke i poteškoće i pružile žid. gradjanstvu priliku, da se ugodno pozabavi u pravoj židovskoj atmosferi. Svi sudjelujući trudili su se mnogo, kako bi pojedine točke bile što preciznije izvedene i proizvele onaj „Stimmung ‘, koji treba da vlada na ~purimskoj“ kućnoj zabavi. Mora se priznati, da im je to posve uspjelo, jer je brojno općinstvo bilo vanredno zadovoljno i dobro raspoloženo. Bilo je oduševljenja, veselja i zabave sve do jutra. Večer je otvorila gdjica Vilma Oross prigodnim govorom, koji je izazvao oduševljenje i burno odobravanje. Vrlo su se svidile općinstvu i glazbene točke, i to: „Šojšanas Jakov“, mješoviti zbor, pod ravnanjem vrsnog kantora g. Proppera i zatim Rubinsteinov ~Asra“ i Mendelsohnov „Gondellied", koje su dvije pjesme otpjevane čuvstveno po gdjici C. Schvvarz uz dobru pratnju gdjice Fride Pollak. Dubok dojam pobudile su s mnogo razumijevanja deklamovani Zuckermannov ~Purim“ i Rosenfeldov ~Sturm“ po gdjici Ljubi Reich. Veselo raspoloženje izazvalo je lijepo čitanje Scholem Alechemove novele „Revni branitelji 1 * po gdjici Margiti Sonnenfeld, dok je recitacija Bedinih satira ~Nikolofest“, „Der Jour“ i dodatka, osobito zabavljala općinstvo, kojemu se recitacije vanredno svidješe. Svečano, kako je započeo, završio se program. Uz opće odobravanje otpjevana je po ženskom zboru zanosno „Hatikva**, koju je općinstvo stojeći saslušalo. Poslije programa razvila se prava kućna veselica. Neumorni priredjivački odbor pobrinuo se osim za duševnu takodjer za tjelesnu hranu, što nam je svjedočio obilni i ukusni buffet, kojeg su darovala plemenita žid. srca za dobru stvar. Zabavu, koja je ostavila kod svih posjetioca ugodnu uspomenu, donjeta je čist prihod od K 2700.—, koji je namijenjen žid. svrhama. Oer.

produkti ropstva i asimilacije, koja je takodjer samo izvanji izražaj unutarnjeg ropstva. No bilo bi krivo poricati vrijednost židovskih narodnih dijalekata po uzđržanje plemenske osebine Židova. Židov, koji govori jedan židovski narodni đialekat kao materinski jezik, budi više nacijonainoga sjećanja, nego jedan, koji je posve prešao u jezik drugoga naroda. Ovi dijalekti ne samo da posjeduju mnogo jevrejskih riječi već vežu jezično jedan dio Židova zajedno. Ali baš kao što su time u jednoj zemlji Židovi jedna cijelina, dijele se posve od Židova raznih drugih zemalja. To vrijedi za židovsko-njemački baš kao za židosvkošpanjolski ili židovsko-perzijski i židovskoarapski dialekt. Ali oni sačinjavaju, dok su na životu, ipak tvrđjavu, koja se ne smije podcijeniti. Bez njih bi se naša braća u mnogim zemijama gotovo posve izgubila u drugim narodima. Mržnja na židovsko-njemački, koja se u mnogim krugovima pokazala, ne proizlazi baš toliko iz žara za jevrejski, koliko iz nesvjesne nesklonosti prema židovsko-nje\ .om, koju smo gotovo preuzeli od nežidova. Jer mržnja, s kojom smo progonjeni, pogodila je sve što je židovsko. Nijesmo progonjeni, što židovsko-njemački dijalekt nije lijep, nego je židovsko-njemački dijalekt gadan i odvratan, jer ga govore

nesnosni i omraženi Židovi. Židovsko-njemački nije doduše jezik naše slobode, nije naša duševna domaja, već gotovo komad sredovječne asimilacije, ali je organski jezik, koji ima ljepote i surovosti srodne onom jeziku, iz kojega je proizasao. Uvjetovana vrijednost židovsko-nj crnačkog i drugih židovskih dijalekata neće nikada biti jednaka ili ih približiti jevrejskom jeziku, kojega je vrijednost za nas bezuvjetna. Ali mi nesmijemo tek preči preko bitnih odnošaja. Samo u zemlji Izraela može doći do toga. da židovski dijalekti ustupe mjesto jerejskome. I to je već dovoljan razlog, da ne potražimo ni u jednoj drugoj zemlji buduću narbdnu domovinu. No mi ne smijemo u zemljama galuta obijesne razoriti židovske jezike galuta, prije no što imamo nešto drugoga, što bi mogli staviti na njihovo mjesto. Samo se po sebi razumije, da k cijelom potpunom židovstvu spada jevrejski kao jezik. Svi dijalekti uvjek su samo surogati, koji, postaju opasni, ako zahtjevaju za sebe izrazitu vrijednost i ako drže. da mogu biti nacijonalnim jezikom. Sa jezikom galuta ostali bi mi duševno u galutu i u samoj zemlji Izraela. Ali teška bolest našeg mukotrpnog naroda je baš galut. 1 samo jevrejskim možemo ozdraviti. Naši oci, koji su htjeli uzdržati svoju vrijednu nacijonalnu imovinu, imali su o-

sobiti smisao za veliku i neprocjenjivu vrijednost jevrejskog jezika, kad su naveli kao dva glavna uzroka oslobodjenja iz egipatskog galuta, da će potomci jednoć biti oslobodjeni, što u Egiptu nijesu mjenjali svoga imena i jezika. U tome leži za nas skupocjena uputa, koju treba da uvažimo. Ako želimo uzdržati od naših otaca naslijedjeno židovstvo, ako hoćemo očuvati naš narod od propasti, ako želimo da se ne prekine tisućljeća stara povjest, moramo opet dobiti jevrejski jezik i s njime slobodno mišljenje i osjećaje, to jest, židovsku kulturu. Jer samo onda ćemo imati jamstvo da će naša djeca ostati Židovi i da će predati svojoj djeci židovstvo, ako im pružimo znanje jevrejskog jezika. Zato ima organizacija za jevrejski jezik i kulturu istu nacijonalnu vrijednost kao i politička stranka za izvojštenje čvrstoga tla, na kojemu radi narod. One su samo dva raznovrsna istovrijedna i istosmjerna očitovanja jedne te iste težnje, dati židovstvu domovinu, materijalnu u zemlji Izraela, duševnu u Izraelovom jeziku i povjesti. U jeziku postaje si čovječji duh svjestan, u nacijonalnom jeziku teži duh naroda k svijesti. Samosvjesni Židovi daju svojoj braći i djeci jevrejskim jezikom sredstvo za ponosnu i uspravnu samosvijest. Tada će jezik historijske židovske slobode doprinjeti, da će zajamčiti židovskom narodu za daljim povjest slobodu i život. Po dru H. Loe\ve, Berlin: „Die Sprache der Juden“; priredio J. W.

STRANA 4.

ŽID O V HAJ’HUDI)

BROJ 8.