Жидов

imala svoj osobiti značaj, jer bijaše prvi sastanak jugoslavenskih Židova akademičara iza dugog prekida. Koleba Ozmo pozdravio je goste izrazivši radost, da se je iza 4 godine rata prvi put sastao tako lijepi broj sumišljenika i ujedno je spomenuo one, koji izgubiše svoj život na bojnom polju. Predsjednikom večeri izabran je kolega Naschitz. Lijep govor držao je kolega Benau. Najglavnija je točka njegovo govora poziv na akademičare Židove, prisutne i odsutne; On im stavlja na srce, nek se uvijek sjete svoga židovstva, neka uvijek sa spozna njem svoga židovstva pokažu svoje nutarnje jedinstvo. Opisuje kratkim riječima teško, ali neizmjerno znamenito vrijeme, što ga današnje židovstvo proživljuje i silne zadaće, koje ima da mlado židovstvo ispuni. I tu nek se očituje: ..Uvijek i svagdje potpun Židov* 4 . Prijedlog kblege Naschitza, da se A. H. Bar Oiore, g. Ing. Oskaru Grofu za nje- gov neumorni rad pošalje pozdravni brzojav, primljen je jednoglasno. Za gaj Bar Oiore i „Členov** koloniju sakupilo se nekoliko stotina kruna. PosljHo žfđ. omladine u Osijeku. Dne 25. svibnja obdržavala je Židovka omladina intimno literarno i glazbeno posijelo. Pojedine točke rasporeda izvedene su od mladih predavača i predavačica s mnogo volje; neke pokazivale su osobiti mar, što su ga izvadjač.i uložili pripravljajući se za njih. Međju publikom, koja je s odobravanjem popraćivala izvadjanje programa, nalazio se .rabin g. dr. Ungar. Sabrana je i oveća svota za narodni fond. Možda ovo po svojim intencijama čisto židovsko upriličenje znači početak ponovnog budjenja osječkog židovstva iz njegovog mrtvila. Nadamo se, da roditelji ove mladeži, koji su odgojeni više u židovskom duhu, nego li ona, neće htjeti osjećajem zaostati za

njom, kojoj čuvstvo za židovski narod i njegovu sretniju budućnost ispunjava grudi. Evo rasporeda ove poredbe: 1. Pozdravni govor: Govori gosp. Pavao Goldfinger. 2. Hatikvah (himna), gudi mješoviti zbor uz pratnju glasovira gospodjice B. Broderove. 3. Rosenfeld; Sturm „Die Landstreicher“ i ..Prodavačica svijeća", čita gospojica S. Ritscher. 4. Baumgardt: Wa!desrauschen, na glasoviru gosp. Edo Klein. 5. Halevy; Fantazija iz opere „Die Judin“, na guslama g. Bela Lčwy. prati g. E. pl. Fischer. 6. Lav Vrelović: Tri pjesme, čita g. P. Goldfinger. 7. Chopin: Polonaisa na glasoviru gdja. Aleksandra Podvinetz. 8Schiitt: Koncertetuda, na glasoviru g. E. ph Fischer. 9. Beda; Tri satire; čita g. Leo EngeF Konstituirajuća glavna skupština Židovske trg. i obrtne banke d. d. u Tuzli. Nakon dugog čekanja odobrena su pravila židovske banke i za 26. V. sazvana je bila u Tuzli glavna skupština, koju su gotovo svi dioničari posjetili. Izabrani predsjednik glavne skupštine g. L. Schossberger pretstavivši prisutnima izaslanika političke-oblasti, g. financijalnog ravnatelja Šoltysa, pozdravi dioničare kratnim govorom, u kojem crta rad pripremnog odbora oko osnutka banke. Perovodja gl. skupštine, sarajevski odvjetnik dr. D. Horovvitz, pročitao je pravila, koja sy po prisutnima jednoglasno prihvaćena. Iza kako je konstatirano da je uplaćeno 50 postotaka dioničke glavnice t. j* pola milijuna kruna proglašena je banka konsituiranom. Pri izboru biše izabrani u upravni odbor slijedeći: Predsjednik Louis Schossberger (Tuzla), podpredsjednik Josef L. Pesach (Tuzla) članovi: Hennann (Tuzla), Leon . Schuster (Tuzla), Armin Klein (Tuzla). Salamon Alkalay (Brčko), Havram Finci (Bijeljina). U nadzorni odbor: Predsjedatelj: Ignatz Fischer (B. Petrovoselo) članovi: David Hajon (Tuzla), Mošo MElazar (Garešnicn), Zadik Baruch (Bijeljina)*

Dr. Otto Horovvitz (Saiajevo). Prema zakonu moraju pravila, prihvaćena po glavnoj skupštini ići ponovno zem. vladi na odobrenje, nakon čega će banka po svoj prilici 1. augusta otpočeti sa svojim djelovanjem. Dobrotvori „Židovskog akademskog potpornog društva**. Društvu su nadalje pristupili kao članovi utemeljitelji: Ing. Adolf Ehrlich sa 303 K, Lavoslav Singer, Simo Spitzer, Josip Scholler sa 200 K, Tvornica Penkala (Moster i dr.) sa 150 K, dr. Lavoslav Schick, Ljudevit Hochsinger, Bela Pollak/ Leo Kronfeld, Pavao Betlheim, Mirko Spitzer, Adolf Miiller, dr. Oscar Weiss, Mavro Oross, Hadži R. PoIjokan, Banjaluka, Filip Frohlich, Julio Donat, Karlovac, dr. D. Weiss, Križevac, Žiga Graf, Krapinske toplice, Mavro Kohn, Garešnica, Jos. Frisch, Sisak, Marko Drucker, Pakrac, S. Sorger, Osijek, David I. Danon, Gračanica, Josip Fleischman, Mitrovica, Ignac Svare, Koprivnica i Žiga Stern, Zagreb, svi sa 100 K. Svim darovateljime se društvo i ovim putem najtoplije zahvaljuje. Nešto statistike. Godine 1869 popisano je u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji 9876 duša, koje pripadaju izrael. vjeroispovijesti, 1880. god. 13.488 duša, 1890. g. 17261, 1900. g 2032. a prigodom poslijednjeg popisa god. 1910. izabrojeno je 21013 duša. Od cjelokupnog, pučanstva, koje broji 2602161 duša otpada naŽidove samo 0-B°/ 0 , dakle niti jedan postotak. Osobne vijesti. Uargioranac gosp. Oskar Rosenfeld iz Mostara promaknut je radi hrabrog držanja izvanredno na zastavnika i odlikovan velikom srebrnom kolajnom. Gdjica Renee Ro tt e r, (Virovitica) i gosp. Lujo Reichenthal (Belišće) zaručeni! Čestitamo! Herzl svečanost u Zagrebu bit će 30. o. mj. u 10 Vs sati prije podne u dvorani glazbenog zavoda. Govorit će valjda jedan od vodja gal'čkih djonista, glasoviti govornik Dr. Leon Reich, odvjetnik iz Lavova. Numerirana sjedala. Sjedalo po K 4*—.

Galički Židovi.

Berthold Viertel piše o njima u „Selbstwehr“ (Prag): Židovi u Galiciji vrlo su raznovrsni, te ih teško prosuđuje Židov. Nežidovi veoma si olakšavaju svoj sud. Oni sude sjekirom ili otrovom. Na prvi pogled razabire se, da imade Židova geta i Židova, svakom udobnošću uredjenih gradova, čije je bogatstvo židovskom okretnošđu podignuto. Zadnje spomenuti Židovi naliče našima. Onda postoji židovski patricijat, za koji se čini, da je itživao poljačku kuburu, a rusinsku snagu, koja izvire iz zemlje. Široke su to naravi sa gospodskom crtom u življenju. Nadalje našao sam medju zakupnicima seljačke ljude, plećate Židove. Kod svih ovih vrsti sačuvao se patriarhalni tip. Ali možda najbolje na svijetu, što _iz židovstva proizlazi, pokazuje se u nacijonalno mislećem mladom naraštaju. Ovdje ima zaokruženih, sabranih ljudi. Nalazimo ih pojedince, ali nije ih malo. Sasm-a nevjerojatno; ova židovska fluktuacija izmedju Istoka i Zapada ; žilavo odučavanje, od u paklenskim vremenima prokušanog starog, i ovo grozničavo, letimično učenje unosnog novog. (Ali novo je pravi pakao)’. Vjerno, karakterno ~jidiš“ i odveć okretno tepana ~visoka“ njemština, iza kojih tek polako opet raste jevrejština. Sličan je i anakronizam ~Židov“ u galičkoj prirodi, koji najprije gospodari zemljištem, a onda tek saznaje, kako izgleda trava. Ne

razumijem ništa od gospodarstva. Vidio sam Poljaka, autohtonog gospodara, sretnog posjednika ove blagoslovljene zemlje, ali koji nezna cijeniti ovog blagoslova (ili svakako nije znao), kako je postao u Parizu kraj zelenog stola slijep za boju crne zemlje te je pozvao Židova, da mu dosadnu brigu oko ove zemlje oduzme. Da, tako je moralo biti Židov, koji još nikada nije vidio zemlje, trebao je bditi nad zemljom, koju u opće još nije ljubio, nad zemljom, koju je njen gospodar od sebe odgurnuo a koja se je tako rado, tako bujno dala izrabljivati. Oalicijska paradoksija! Svagdje ova paradoksija. Vidio sairn iza seljačke elegancije sakrivenu strahovitu primitivnost. 1 vidio sam Židova kao nosioca, spasitelja, čudotvornog faktora civilizacije, koju sam nije posjedovao. Vidio šam ozloglašenog „divljeg" trgovca, autodidakta kapitalalisma koji, kako se veli, upropaščuje Galiciju, a koji bi se morao ovdje izumiti, da ga nema. 1 ja sam konačno upoznao u prljavom, otrcanom, veoma nelijepom bogcu jedinog nosioca nadvisujuče životne ozbiljnosti, razuma i moraliteta u ovom apsurdnom svijetu. Govorim o ekstremima, o napadnim kontrastima, koje i laik, novajlija mora vidjeti, tako su oštri. Ne govorimo o dubokim promjenama, ne o poljskom ili židovskom podmladku. Ovaj svijet teško je svesti u jedan sistem. Oosp. profesor S., kipar, prijazan, dobro-

hotan star gospodin, bio je kao i ja prvi put u Galiciji, te je vidio kako se iz mračnih zidnih pukotina geta pomaljaju crne pojave, sa svojim nevjerojatnim glavama i licima, licima poput Jesaje, Abrahama, Samuela, Kajfasa, Saula, pa recimo Shylocka. Gosp. S. nije se mogao oteti počitanju i potresenosti. I morao se tek sabrati, prije no što je zapitao: „Recite, kako iz tako šta postaje pomoćnik sa keja Franje Josipa u Beču ? Kojom metodom stvara narav iz ovog najtvrdjeg. najoštrijeg, najizrazitijeg ono najgladje, najmekše, najmlačnije Iz ovog poštovanja vrijednog, ono odvratno ?“ Tada morao sam se pred gosp. S. nakloniti, Židov pred „antisemitom“. I veliko je pitanje, tko je od nas u lom času bio više Židov, tko više antisemita on ili ja. U Galiciji su narodi još pobožni. Premda ovdje imade najgrotesknijih činovnika božjih, raskalašenih popova dosta, a još više političkih. Ali vidim starog Židova u sinagogi, koji se. ntfkon dugog posta, i molitve, poslije žarkog samookrivljenja i nakon što se bio o trula vrata svojih prsiju, zamata u svoj istrošeni molitveni plašt i gledajući- prema nebu, uzdiše gore nježnošću šestisućljetnog djeteta: „Oj, oj, tate!“ Rusini traže boga oca drugdje. Padaju ničice i cjelivaju zemlju. Bilo bi spasonosno za oba naroda, kad bi jednog dana promijenili uloge; kada bi Židov cjelivao zemlju, kad bi Rusin pogled upravio nebu, gdje duh stanuje!

STRANA 4.

*Ž I 1) O V« (HAi’HUDI)

BROJ 12.