Жидов

živčevlja. Medjufim, znanstveno je utvrdjeno, da ne opstoji nikakva posebna „židovska nervozu os t“, nikakva ~Psychosis Jutiaica“! Specijalne židovske bolesti uma (ludila) nema, Jedino se općenito znade, da Židovi više trpe od bolesti ljudske duše, nego li nežidovi. Ab normalnost životnih uvjeta, teški duševni konflikti radi pravnog i socijalnog položaja, to su izvori češće nervozu osti u Židova, a ne degeneracija, kako bi neki htjeli. Dok se kod drugih naroda pučanstvo u pretežnoj većini bavi agrikulturnim i rukotvornim zanimanjem, koje ne troši živce, dotle Židovi u pretežnoj većini pripadaju takvim zanimanjima i zvanjima, koja uništavaju živce. S time u savezu je činjenica, da se Židovi, naročito zapadni, kasnije žene, pa njihov abnormalni spolni život takodjei* povećava dispoziciju za živčane bolesti. Na pitanje; može se li ovo zlo istrijebiti? odgovaramo: Može! Znamo, da je češća nervoznost nastala kao posljedica vanjskih utjecaja i teških uvjeta za život. Uklonimo škodljive vanjske utjecaje, popravimo uvjete života i ovo će zlo tada biti ograničeno na normalnu mjeru! Ako se hoće bolest liječiti, moraju se u prvom redu ukloniti njezini uzročnici. Kao što je već spomenuto, u velikoj je mjeri nervoznost Židova posjedica našeg abnorr malnog položaja u svijetu, koji nas je u mnogom pogledu učinio bolesnim dušom i tijelom. Da opet posvema ozdravimo, moramo stvoriti takove uvjete za život, da će nestati uzročnici naše manje otpornosti. Jednom riječju, moramo samo tako živih, kao ostali narodi! Moramo si osnovali samostalnu, slobodnu domaju, gdje ćemo muči nesmetano i na svim područjima svoje sile iskoristiti. Ili ukratko: Moramo problem liječenja česte nervoznosti u Židova riješiti u cijonističkom smislu! Na slobodnoj grudi živiti ćemo nezavisno u duhu vlasti:e kulture, pa ćemo tako nbrzo steći svoj duševni mir, svoj ja i svoju samosvijest. Duševnog konflikta radi pitanja: Biti ili ne biti? nestati će. Iz zemlje, koju će Židovi obradjivati vlastitom rukom, izniknuti će novi zdravi duh i ojačati će sada još oslabljena, neotporna tjelesa. Tamo, na vlastitom tlu, ne će morati biti Židovi samo trgovci, novčari, mešetari, činovnici i doktori svih fakulteta, već će moći raditi u gospodarstvu i drugim zanimanjima. Dakle, riješenje židovskog pitanja u smislu cijonizma imati će za posljedicu, da će židovski narod koraknuti znatno naprijed, ne samo politič.<i i socijalno, već i eugenistički, što će reći, da će se osebine židovske rase promijeniti u mnogo čemu na bolje. Židovski će narod živjeti poput ostalih naroda i njegovi rastrovani živci će se postepeno oporaviti i doći u stanje ravnotežja. , Jedino sredstvo za upješno suzbijanje i iskorijenjivanje nervoznosti , tog našeg narodnog zla, sastoji se dakle u osnutku vla- \ štite domaje , jer samo tako ćemo opet steći i zdravo tijelo, a slobodan i umiren duh. To 1 je ujedno i najradikalnija terapija, što ju 1 treba cijeli židovski narod! i (Prema knjizi; „Die Judische Nervositat" von ( Dr. Rafaet Becker. Verlag Speidel und Wurzel, ; Zurich 1918.) 1 - ■ i Darujte za tiskovni fond.

Značajna rezolucija oficijelnog židovstva.

■Antisemitski pokret u Austriji mora da je već poprimio opasne dimenzije, jer su ga već zamijetili i oni krugovi, koje je teško probudili iz letargije, a to je oficijelno židovstvo. Bečka izrael. bogoštcvna općina, ta kula asimilaciji, nije mogla više da šuti poslije pogromaške hajke pangermana usred Beča. Valjda je ipak nešto židovskog svijesnog duha uljezlo u općinu i probudilo čuvare Izraelove. 26. Jula. održana je velika skupština, pod predsjedanjem predsjednika dra A. Sterna, na kojoj je prihvaćena značajna rezolucija, u kojoj se prosvjeduje protiv antisemitskih kleveta, poziva državna vlast, da stane na put protivzakonskom pokretu i navješćuje organizacija židovstva u svrhu obrane. Ova rezolucija, koju odobrava oko 400 općina, objavljena je u novinstvu i priopćena najvišim nadležnim mjestima. Iz ove značajne rezolucije vadimo neke odlomke: „Austrijsko židovstvo u svojoj cjelini žrtvovalo je dosad u ovom ratu bezuvjetno i neograničeno, poput ostalih patriotskih i lojalnih gradjana države, krv i imetak, a za ratnopripomoćne svrhe i za državne potrebe ratovanja pridonaša dio, , koji nadmašuje svaki razmjer. Masa austr. židovstva trpila je od ratnih prilika materijalno kud i kamo više nego ostalo pučanstvo. Ali i duševne boli njegove bijahu nerazmjerno veće, nesamo zato, jer se ostal® pučanstvo neprestano silno huška protiv Židova, već i zato, jer su uspjela nastojanja bezsavjesnih antisemitskih vodja u zaledju, da presade mržnju na Židove u vojsku i čak u najprednju vatrenu liniju, gdje Židovi, usprkos zapostavljanju, svoj život i zdravlje stavljaju na kocku i žrtvuju. Austr. židovstvo smatra svojom patriotskom dužnosti, da u ovo teško, za budućnost država odlučno vrijeme, dozove u pamet upravljačima naše države nauke povijesti, koje nam vele, da se"je posvuda, u svakoj zemlji, na koncu konca najljuće osvetilo samoj državnoj cjelini, ako se je trpilo i nije zapriječivalo razpirivanje na mržnju protiv stanovite konfesije ili narodnosti. Slabo pobijani pokušaj neodgovornih demagoga, da vrijuće narodne strasti skrenu u antisemitsku kolotečinu, je za sveopći poredak u državi veoma opasno sredstvo. Časoviti eventualni uspjeh ove metode ne stoji ni u kakovom razmjeru sa dalekosežnim nepredvidivim posljedicama. Austrijsko židovstvo otklanja svaku odgovornost za neizbježive posljedice, koje će nastati, bude li se i nadalje trpilo huškanje protiv Židova. Ono će na koncu biti prinuždeno, da se radi zaštite svog vlastitog opstanka organizira na obranu od prijeteće opasnosti.* 4 Ne poričemo ovoj rezoluciji veliku znamenitost. Što više, smatramo je velikim napretkom, te znakom vremena. Ali, da iz ovog istupa oficijelnog židovstva bude koristi za široke mase židovskoga naroda, biti će bezuvjetno potrebno, da ne ostane sve samo kod riječi i prosvjeda. Rezolucijom najavljena organizacija austrijskog židovstva mora se pretvoriti u čin. To je potreba, koju već dugo ističu svijesni i demokratski židovski krugovi.

Reforma zemljišnoga posjeda i cijonizam.

Da cijonističko i kolonizatorske nastojanje pobudjuje pažnju u javnosti dokazuju mnogobrojni članci po raznim časopisima, a i mnoge knjige. Ovamo ide članak, što ga je napisao Hans Ooslar u berlinskom časopisu ~Plutus“, u broju od 3. jula 1918. Ooslar se u ovom članku ponajviše bavi s knjigom dra. Franza Oppenheimera: „Oemeindeeigentum und Privateigentum an Orund und Boden“ i opisuje, na koji način cijonistička kolonizacija Palestine kani preobraziti useljenike u slobodne seljake. Ooslar veli doslovce: „Tu se pripravlja narodnogospođarstveni pokušaj velikog i općenitog interesa Budu li cijonisti poslije mira dobili sada obećanu mogućnost, da u dogledno vrijeme velike mase židovskih useljenika nasele putem nasljednog zakupa, tako da će postati slobodni seljaci, čime će biti udaren čvrst i širok agrarni temelj za cvatuću zajednicu, tada je pošla za rukom velika osnova. U toj se zajednici ne će dogoditi, kao na pr. pri okupaciji Amerike, da će stotinu hiljada razbaštinjenih uzdisati pod bi-čem neznatne kaste lihvara sa zemljištem, već naprotiv, tu će „svaki sjediti ispod svoje vinove loze i smokve". Tada će sigurno doći do toga, da će te prilike imati utjecaja i na struje stare Evrope, koje idu za reformom zemljišnog posjeda. A nije isključena mogućnost, da će svijet, koji je već jedamput primio etiku od malenog naroda na jugoiztočnoj obali Sredozemnoga mera opet odanle primiti socijalno političke impulze, koji će se daleko osjećati I '. Ooslar s pravom ističe veliku znamenitost cijonističke kolonizacije za nastojanja oko reforme zemljišnog posjeda. Da se u krugovima „Bođenreformera" cionistički rad prati s velikom pažnjom dokazuje i netom izašlo djelo njihovog vodje Adolfa Damaschke pod naslovom: ~Geschichte der Nationalakonomie", Damaschke bavi se i s kolonizatornim djelovanjem cijonista i veli izmedju ostalog ovo: „Svjetski je rat potisnuo ova pitanja u područje praktične politike. Engleska je » izričito izjavila, da je voljna podupirati cijonistička nastojanja, a istu su izjavu dali turski i njemački državnici. Tako je postalo moguće, da će ovčje (u Palestini) moći nastati javnopravna zajednica na osnovama reforme zemljišnog posjeda. Razvoj ove zajednice postati će znamenit daleko preko granica Svete zemlje". Iz gornjih navoda vidimo, kako d nas ozbiljni učenjaci proučavaju metode cionističkog rada i kako dolaze do uvjerenja, da je cijonističko nastojanje koristonosno za cijelo čovječanstvo, jer je u skladu, ne samo s idejalima mojsijevačkog zakonodavstva, već i sa zahtijevima moderne socijologije i narodne ekonomije.

Gospodarstveni izgledi Palestine

Poznati engleski narodno-gospodarstveni stručnjak i bivši britanski poslanik u Americi, Viscount Bryce piše, da prema današnjim prilikama u svetoj zemlji, tamo još imade mjesta za 309.000 Židov, emigranata. Ovaj se broj može barem podvostručiti, čim bude opskrbljena vodom plodna jordanska nizina, a ostala zemlja

BROJ 16.

»ŽIDOV« (HAJ HUDI)

STRANA 3