Жидов

Babela može jedino jevrejski biti jezikom, u kojemu će svi Židovi medju sobom općiti. Ne trebam, da se ovaj čas upustim u razglabanje tehničkih poteškoća jevrejskog podučavanja. Mi smo si tih poteškoća posve svijesni, nu naša iskustva u našim palestinskim školama dokazala su nam, da su te poteškoće premostive. To su potankosti, koje će se brižno ispitati, s kojim ćemo se na vrijeme baviti. Govorili smo o židovskom sveučilištu, kojega će jezik biti jevrejski, isto tako, kako se na Sorbonni podučava francuski, a u Oxfordu engleski. '.Dakako, da će se i drugi jezici podučavati u odgovarajućim fakultetima, i nadamo se, da će se medju inim posvetiti osobita pažnja arapskom jeziku i drugim semitskim jezicima. Židovska univerza treba dakako da služi u prvom redu samim Židovima, nu prirodno je, da će nam biti dobro došli i pripadnici svake druge rase i vjerozakona: „Moja kuća jest kuća molitve za sve narode 11 . Osim običnih škola i instituta, što se nalaze na svakom sveučilištu, bavit ćemo se mi i takovim granama znanosti, koje zavrijedjuju posve osobito mjesto na našem sveučilištu. Arheološka istraživanja, što su otkrila toliko tajna iz prošlosti egipatske i grčke, naći će i u Palestini bogatu žetvu, a naše je sveučilište zvano, da na tom području zauzme vidan položaj. Pitanje, kojim da se redom počne podučavati na našem sveučilištu, riješava se kod nas na temelju praktičnih potreba. Nama ne fali temelj za jedno sveučilište. Mi već imamo u Jerusalemu početke Pasteu- , rovog instituta i jednog židovskog zdravstvenog ureda, koji su već sabrali dragocjenih priloga za bakteriologiju i zdravstvo. U Hajfi imademo tehniku, a u Atlitu poljodjelsko pokušalište. Zahvaljujemo znanosti istraživanja i njegovoj primjeni, da se možemo pouzdano nadati utamanjenju dvostjuke napasti Palestine malarije i trahoma, kako smo pobili i druge ovdje udomljene bolesti. Hvala znanstvenom radu, očekujemo potpuno iskorišćivanje ove lijepe

i plodne, a sada tako siromašne zemlje. Poslužit ćemo se kemijom i bakterijologijom i klimatologijom kao pomoćnim silama, pa veličina našega sveučilišta za obnovu našega narodnog doma postaje očita. Sve to sjeća nas na činjenicu, koja je za vrijeme ovoga strašnog rata već zaboravljena, da je naime znanost liječnica mnogih rana i izbaviteljica od mnogih nesreča, Staru židovsku znanost, na pola sakrito sabrano blago naše stare filozofske i religijozne književnosti, treba opet donijeti na svijetlo i osloboditi stoljetnog praha. Treba ju povesti u nov život, što se razvija u ovoj zemlji, treba da našu prošlost spojimo sa »asom sadašnjosti, Upozoriti mi je na još jedan veoma važan momenat' iz zadaća našega sveučilišta. Dok nam je u jednu ruku pokušati, da postignemo najviši znanstveni nivo, mora ovo sveučilište istodobno bili pristupačno svim slojevima našega naroda. Židovski radnik i poljodjelac moraju tu imati mogućnost, da u svoje slobodno vrijeme povećaju i usavršuju svoje znanje. Vrata naših knjižnica, učiona i laboratorija moraju im biti širom otvorena. Tako će naše sveučilišle blagotvorno djelovati na cijeli naš narod. Jezgra naše knjižnice ovdje već postoji, a u pripravi su već mnoge dragocjene nadoknade iz Rusije i od druguda. Otvorenje sveučilišne biblioteke i sveučilišne štampe uzeto je u izgled nakon svršetka rata. Mnoge su još priprave potrebne a gdješto je već poduzeto i započeto. Gdjekoje, kao gradnja ovoga doma, mora čekati sretnije vrijeme mira. Nu već od ovoga časa židovsko je sveučilište postalo zbiljom. Naše svsućilište, branjeno židovskom znanosti i židovskom snagom, bit će bitnim dijelom narodnoga doma, što ga osnivamo. Ono će biti centripetalnom silom, koja će privući sve što je u židovstvu i cijelom svijetu plemenito i bit će tako središtem ujedinjenja naših raštrkanih elemenata. Iz njega će isvirati oduševljenje i snaga, koje će probuditi na nov divot latentne snage, što sada drijemaju u

našim raštrkanim općinama. Ovdje mora, da politička duša Izraela nadje svoju luku, a njegova snaga neka se ne iscrpljuje dulje beskrajnim, neprestanim i uzaludnim putovanjem. Izrael treba konačno da nadje mir u sebi i sa svijetom. Jedna talmudska legenda priča, da židovska duša visi netjelesno izmedju neba i zemlje. Nu to je naša današnja duša, sutra će se ona smiriti u ovom našem sveučilištu. To je naše vjerovanje 1 1

Put na grob majke Rahele.

U noći iza subote, kada su na nebu blistale zvijezde, a na prozoru uljene svjetiljke, osjedlali smo magarce i izjašili smo iz Jerusalema prema Betlehemu, da hi pri osvitu dana bili na grobu majke Raheie. Prvi puta jašim ovom cestom i ipak mi nije tudja. Nijesu mi tudja polja i dolovi, nijesu tudje masline, nije mi tudj nebeski svod iznad glave. Tato je put u Betlehem, na kojem je naš otac Jakob sahranio majku Rahelu. „Na putu“ sahranio ju je, „tamo gdje bijaše još prilično zemlje do Efrata“. A to je Betlehem. Ne vidiš li žene u subotnjim haljinama, sa subotnjom kapicom na glavi ? Zar to nije majka Rahela, koja ustaje iz groba i gleda za protjeranim Zidovima, dižuči ruke prema Gospodaru svjetova ?. . . Negdje tamo zaodjela se polja u maglu i izčezavaju na obzorju. Iznad mene nebeski svod posut zvijezdama. U polju stoji osamljena maslina i šapuče tihu molitvu... Vi polja obasuta rosom i zaodjeta u noćnu tminu, pričajte mi! A ti osamljeno drvo usred polja! Hoću da sjednem pod tvoje grane! Daj da mi tvoje šušteće lišće priča o vremenima i dogadjajima, što no prohujaše ovom cestom .. . onda, kad je Izrael još bio narod, a ova zemlja, bila zemlja Izraelova!

Ne vidiš li crnu sjenu, što se krije tamo iza maslinovog drveća. Muškarac je. Pogledaj mu lice, kad ga zvijezdama obraća. Vidiš li kako mu je blijeda kruna lica, njegovo čelo. Sre rnasto mu se sjaji brada u zvijezdanom svijetlu. Cijelo kraljevsko lice, sjaji mu se u zvijezdanom svijetlu. Ne znaš li, tko je to? Zaviri u njegovu putnu torbu, U njoj nosi vrč s uljem, zlatno koplje i rog. „Kamo ideš starče, sa svojim vrčem ulja, svojim kopljem i svojom trubljom? „Idem da ovjenčam kralja Izraelu". „Tko je Tvoj kralj, starče, koga hoćeš da ovjenčaš sred noći, skrivenosti i samoće? Nije viši Qd ostalog naroda. Još je mladić, dječak, iz kuće lsajeve: kosa mu je crna i kovrčasta, crne su mu oči i bljeskaju. On čuva ovce“. A tamo u polju je Gibeat Šaul (Saulov humak). Tamo počiva jedna vojska i njezin kralj, nakon što su pobjegli iz bitke, polumrtvi i lišeni božjeg duha. Prorok je skinuo božju slavu s brijega i odnio u Betlehem, da je položi na glavu dječaka, crnookog, crnokosog ovčarskog pastira. Ustaj Betleheme, duni u trublje. Dodjite svi gradskim Gle, prorok dolazi medju zidove Tvoje, da jednog tvojeg dječaka pomaže za kralja nad kućom Izraelovom ... A sada, eto nas na grobu Rahele. Malena i čedna je bogomolja, što ju je po-

digao Montefiore nad grobom. Kupola nadvisuje bogomolju. Željezna se vrata otvaraju. Stupamo unutra. Na zidovima vise mali zastori iz atlaza i baršuna: pobožni darovi, što donesoše djeca majci. Ne manjka nijedna općina, nijedno društvo. Niti iz zemlje Izraelove, niti iz zemalja golusa... I svjetlo je u malenoj bogomolji, jer u oči subote, prije paljenja svijeća, posvećuje majci Raheli svaka židovska žena jednu svjetiljku. 1 tu vise svjetiljke i gore izmedju zastora od dana u dan. Svjetlom je obliven grob. Visok i 'okrugao je kamen što ga je postavio naš otac Jakob na grob Rahelin. Izgleda kao mrtvačka škrinja isklesana iz kamena. 1 nebrojene duše oblijeću kamen. Svako dijete, koje bijaše ovdje kod svoje majke, urezalo je svoje ime u kamen, utaknulo svoje pisamce u pukotine i rupe kamena. Hladno i tiho je u malenoj kući. Čuje se plamsanje svjetiljaka i disanje duša.. .. I svake noći, točno o ponoći, ustaje majka Rahela iz groba. U svojim mrtvačkim haljinama, sa subotnjom kapicom na glavi, izlazi na betlehemski put i gledajući nevolje Židova, koje tjeraju u golus, diže ruke prema nebesima Iz knjige „Im Lande der Vater" Salo ma Aša, (Jud. Verlag. Berlin).

Arapi i Židovi.

Ođnošaj Židova prema orijentalcima sasma je drugačiji nego odnošaj svih ostalih naroda prema stanovnicima istoka. Židovi nijesu dolazili i ne dolaze u Palestinu kao osvajači i tlačitelji, kao Rusi u Turkestan ili oholo i nepristupačno kao Englezi u Egipat. Uopće, Židovi ne će da budu gospodujući narod, već oni dolaze u zemlju svojih otaca, s nakanom, da ju zajedničkom radu s Arapimv podignu, obazirući se na domaće gospodarstvene prilike. Izmedju Židova i Arapa nema velikih protivština, već poradi plemenske srodnosti, dok su kud i kamo veće razlike u rasi, izmedju Arapa i ostalih naroda (Njemaca, Engleza. Francuza, Grka, Američana, Rusa itd.) Židovi su staroorientalan narod i kao takav sačuvali su čistoću svoje rase sve do sadašnjosti. Oni diielovi žid. naroda, koji su bili pristupačni miješanju, nestali su ili će nestati u dogledno vrijeme (jedan dio zapadnih Židova) Medjutim oni Židovi, što dolaze u obzir za kolonizaciju Palestine očuvali su se gotovo sasma od mješovitih brakova, tako da su istokrvni potomci onih svojih predja orientalaca, koji su otišli iz Palestine prije skoro 2000 godina. Ali Židovi kao semiti nijesu Arapima od pradavnine srodni samo po rasi, već i po jeziku. Jevrejski je jezik sličniji arapskome, nego li ikoji drugi evropski jezik bilo kojem orijentajnom jeziku. A jevrejski postaje sve više jezikom Židova u Palestini,

STRANA 4

~Ž I D O V“ (HAJHUDI)

BBOJ 20,