Жидов

Pismo iz Palestine.

Amsterdamski list „Algemeen Handelsbiad“ donosi neke izvadke iz privatnoga lista iz Palestine datiranoga od 3. srpnja. Iz toga se lista može dobro razabrati položaj u dijelu zemlje, koji je tada bio od Engleza zaposjednut; „Od oslobodjenja živimo u neprestanoj groznici rada, osnova, vijećanja i priprava. Dnevno susrećemo stvari, kojima se ni u snu nijesmo ufali nadati, a pri tom smo još i nezadovoljni (tako je i bilo od nas očekivati), da stvari brže ne napreduju. Takovo je moralo biti raspoloženje, u kojem je Herzl kratko vrieme živio . . Hvala energičnoj pomoći vojničkih oblasti, riješili smo se teških prehranbenih prilika. Osnovano je u Jerusolimu Židovsko općinsko vijeće! Tko bi se ikad bio nadao da ćemo sve te Eškenaze, Sefarde, Jemenite, Perzijce, Buharce, Oeorgijce, AlepIjane, Marokance jedamput ujediniti! Organizacija slavi svoj triumf. Imamo sjedinjenu židovsku općinu jeruzoli:nsku“. O odgoju veli pisac lista: „Što se tiče odgoja mladeži, zastupam stajalište, koje se protivi prekomjernom intelektualizmu u odgoju. Treba se vratili materi zemlji, prirodi, radu, tjelesnoj vježbi, športu, gimnastici i samoobrani. Pred dvije smo nedelje imali u Jaffi drugu pripravnu konferenciju za organizaciju Židova u oslobodjenom dijelu zemlje. Nijedan se čovjek nije naravno protivio općenitom, izravnom i tajnom pravu glasa, te je i aktivno izborno pravo žena jednoglasno prihvaćeno. Posljednjih se nedjelja radilo u znaku židovske legije. Pred nekoliko je neđelja bila stavnja, a sjutra putuju naši dobrovoljci na vježbališta u Egipat. Prvi bataljun iz Engleske već se bori u streljačkim jarcima. Danas je bila u hramu na Telavivu oprosna svečanost. Tko bi se tomu ikada nadao ? U kojem svijetu živimo sada, kad se uz zvuke Hatikve, plavo-bijele zastave dižu na počast, a hiljade častnika i naobraženih mladih ljudi stoje kao isklesani, a čitavo slanovnižtvo kliče! . . . Mladići od 16 godina iskazali su, da su već 18, samo da ih prime u vojsku. Jedna žena iz Jerusolima izgubila je od 10 djece 9. a sada se i posljednji dobrovoljno javio. 1 žene i djevojke javile su se u velikom broju za pomoćnu službu."

Rusije. Rumunjske i Galicije privede onakovom životu, kako se dolikuje čovjeku. Život ovih Židova nastanjenih u Palestini mora na svaki način bolji biti, nego što je prije bio. Takav iseljenik postat će slobodnim seljakom, a organizaciji je zadaća, da se veleposjednoj i zemljištnoj spekulaciji neda prilike da uništi iseljenika. Iseljenik ne će trebati kupovati zemljište, te si već u početku skrhati vrat teškom brigom radi duga kupovnine, pa uslijed toga voditi opet mizeran život. Sve bi se lijepe nade 1 , koje je gojio, da će se u sv. zemlji ostvariti, brzo razplinule. Neka se iseljenik, kojega prastara u krvi uvriježena čežnja vuče u zemlju otaca, i socijalno digne, neka mu se omogući, da kao slobodan seljak sa svojom obitelju ima zemljište, s kojega ga nitko nemože otjerati, ako i ne bude žetva po očekivanju uspjela. Kako si Oppenheimer zamišlja riješenje tih dviju zadaća t. j. da se velikim gomilama iseljenika zanimanje promijeni te ih izobrazi za poljodjelsko djelovanje i da se oni nasele kao slobodni seljaci biće u kratko u slijedećem razloženo. Oppenheimer zahvaća unatrag i spominje vlasništvo jedne skupine, plemena, župe sela, naroda na zemljište, te prirodno pravo jednakosti, po kojem se svakom članu te skupine daje iz zajedničke imovine toliko zemljišta, koliko treba za uzdržavanje svoje obitelji i koliko može obradjivati. Taj dio zemljišta posjeduje, u koliko ga rabi. Čim ga prestane redovito obradjivati, te se zemljište ne iskorišćuje to oživljuje zaspalo pravo skupine. Ona oduzima taj dio zemljišta i daje ga drugomu zajedničaru. Osim toga si pridržava zajednica t. zv. susjedno pravo t. j. ona pazi, da zajednično dobro prodajom ili inim ugovorom ne predje u ruke tudjinaca, koje ona neće iz nacijonalnih ili vjerskih razloga da trpi u svojoj sredini jer se njena jakost sastoji samo u njenoj jednovitosti. Ona oduzima posjed zajedničara, ako što takova prijeti, te si je priđržala pravo, da stupi u svaki ugovor sklopljen s jednim nezajedničarom. (Nastavak slijedi).

ostalih naroda, premda ni to ne bi bilo teško. Srednjo-evropski Židovi živu u razmjerno dobnm imućtvenim prilikama. Više od polovice bavi se trgovinom, dok ostali imadu akademsku naobrazbu, a mali je ostatak radništvo. I baš zbog ovog razmjerno dobrog imudtvenog položaja u srednjoj Evropi ne nalazimo one delikte, koje sobom donosi siromaštvo. No ako pogledamo Židove na istoku, čije mase živu u vanredno nepovoljnim prilikama imućtvenim i socijalnim, ni kod ovih Židova ne ćemo naći one zločine, koji su kod drugih naroda toliko zastupani. Delikti, koje češće nalazimo u Židova, jesu: prevara, lihva, uvreda poštenja it. d. dakle delikti iz koristoljublja, koji stoje u savezu sa zanimanjem. Nerazmjerno velik broj optuženih Židova zbog prevara ili lihve u ovom ratu možemo vrlo dobro razumjeti, ako uočimo nerazmjerno veliki broj židovskih trgovaca, koji su dolazili u priliku, da počinjaju takove delikte. Ipak je smiješna tvrdnja, da su Židovi glavni krivci ratne skupoće i ratne lihve. Glavni su krivci svakako države i vlade, koje cijelim svojim zakonodavstvom upravo tjeraju na zatajivanje robe, lančanu trgovinu i nadbijanje cijena, jer ne idu ža tim, da ove strahote doista suzbiju, nego idu samo za tim, da iz njih izbiju što veću korist za stanovite privilegirane kiase. Onda dakako dolazi do utakmice svih ljudi i klasa, tko će više izrabiti ratnu „konjunkturu". To dovodi do circulus vitiosusa: jedna poteškoća radja drugu, jedna poskupica drugu. Neoboriva je činjenica: agrarstvu i veleindustriji pogoduje se svi jes n o u tolikoj mjeri i na takav način, da je tu pravni poredak nemoguć. Ne govorim o ogromnim koristima, što ih imadu agrarci od izigravanja naredbi što čine posve očito sa znanjem vlada. Govorim o koristima, što ih imaju tegalno, ratno-narodbenim putem. Već u tome je besprimjerno lihvarstvo, koje se dakako jer je legalno, niti ne progoni, dapače niti ne osudjuje. U Holandiji na priliku, gdje su Židovi uvelike i tvornički radnici, prevladavaju takodjer delikti surovosti i uslijed alkohola, pa se može reći, da Židovi delikte, kao umorstvo, razbojstvo, palež, silovanje i dr. uopće gotovo i nemaju. Židovi nemaju veli Weininger übojica, no zato nemaju ni svetaca. A mi -bi rekli: Židovi nemaju svetaca, nu nemaju ni übojica.

Franjo Bruck.

Narodno tlo.

Po Hansu Goslaru.

Početkom rata izašla je knjižica Dra Franza Oppenheimera: „Gemeineigentum und Privateigentum an Grund u. Boden 11 , izdanje glavnoga ureda žiđ. nar. fonda, u komisiji „Judischer Verlag“. Uska veza, što postoji izmedju Oppenheimerove rasprave i problema cijonističke kolonizacije Palestine, koji je problem na poprištu sadašnjeg političkog zanimanja, opravdava, da sa tom knjigom pobliže pozabavimo, pa ćemo iz nje priopćiti najglavnije misli: Cijonistička kolonizacija Palestine ima dvije zadaće. Prva je, da se velike gomile židovskih iseljenika preobraze u zemljoradnike, da se Židovi, koji su se uslijed utjecaja vanjskih prilika bavili samo trgovinom, obrtom i industrijom, nauče na obradjivanje zemljišta. Druga je zadaća cijonističke organizacije, da onu silu potištenih, proletarskih i siromašnih Židova iz

Kriminalitet Židova.

Rijetka zgoda, da je Židov osuđjen zbog provale, pobucila je bez sumnje medju Židovima neku vrst iznenadjenja. Nedavno osudjen je dezerter i provalnik Grunvvald prijekim sudom na smrt. (Medjutim nastojanjem vojn. rabina dra. Frankfurter pomilovan. Op. ur.) Študij kriminaliteta pojedinih naroda je vrlo zanimljiv. Narodi, koji imadu svog seljaštva, svog proletarijata, svoju inteligenciju, svoj razvijen narodni život u vlastitoj zemlji, imadu i kriminalitet, u kom su znstupane sve nijanse zločina. U najkulturijih naroda nalazimo istih zločina kao i u najnekulturnijih: umorstva, razbojstva, paleža, silovanja, prevara i t. d., posljedica alkohola i socijalnih prilika, zločina, koji stoje u savezu sa zanimanjem, posljedica temperamenta i strasti i dr. A Židovi, za koje se tako često govori i piše, da su u svakom pa i u etičkom pogledu zaostali, ti isti Židovi tako rekavši i ne poznaju velikog dijela ovih delikata. Ako proučimo statistiku delikata u raznih naroda, razumjet ćemo tu pojavu. Ne ću dokazivali, da je Židov etski razvijeniji od

Iz jugoslavenskih zemalja.

| Nadkantor Emanuel Roth | umro je nenadano u Zagrebu, gdje je posjetio svojega sina. Bio je nadkantorom u Pohrlitzu, a prije toga kantorom u Sisku i Virovitici. Svagdje je njegov rad i život našao najveće priznanje i štovanje. Zagrebački nadkantor Josip Rendi istaknuo je u vrlo lijepom nadgrobnom govoru pokojnikove vrline.

| lika Fuhrmann. | Dne 18. o. m. umrla je u Bjelovaru, u 33. godini živote, supruga Žige Fuhrmanna, lika rodj. Lausch. Bila je vrlo dobra Židovka i dobrotvorka, pa sada gube bjelovarske dobrotvorne inštitucije izvrsnu promicateljku. Laka joj zemlja, a njenom suprugu i rodbini naše saučešće,

BROJ 21.

~Ž 1 D O V“ (HAJHUDI)

5