Жидов

đovskom momčadi u c. i kr. bukovinskoj pj.-puk. broj. 41. Ministarstvo je dru Strauchem priopćilo -rezultat istrage i tom prilikom takodjer i izvještaj zapovjednika one divizije, kojoj pripada 41. pješ. puk. Zapovjednik veli doslovce; „Pukovnija se, kao uvijek, tako i nedavno u 11. sočanskoj bitci, borila izvanrednom hrabrošću pri čem su kršćanski i židovski časnici i momci imali posve jednaki udio. Upravo kod 41. pješačke pukovnije, kod koje skoro polovica časnika i trećina momčadi pripada mojsijevoj vjeri, uživaju Židovi osobito štovanje . . . Ovoj izjavi zapovjednika divizije pridružio se i zapovjednik jedne vojske. Ovo službeno priznanje „židovskoj** pukovniji br. 41., koja se poradi svog junaštva opetovano, s pohvalom spominjala i u izvještajima gaaeraralnog stožera, najboljim je dokazom, kako su bez temelja napadaji na Židove u vojci. Iz gore spomenute izjave proilazi još i zanimljjva činjenica, da u bukovinskoj pukovniji imade medju časnicima skoro 50 postotaka Židova, medju momčadi skoro 33 postotaka, dok ih kod kuće u pučanstvu ima sama 12 postotaka! Znači to, da je u Bukovini uzet razmjerno veći postotak Židova u vojnike. Wilson odredio Brandeisa za priprave za mirovnu koferenciju. Advokate« (Boston) javlja iz Washingtona: Predsjednik Wiison odredio je saveznog nadsuca Louisa Brandeisa, da zajedno sa pukovnikom House-om skuplja gradivo, koje će biti nakon završetka rata temelj za mirovne pregovore Amerike. Pukovnik House skupljati će informacije, koje se tiču zapadne Evrope. Brandeis one, koje še odnose na p it a n ja bi izog Isteka. Ova se odredba Wilsonova tumači tako,da predsjednik namjerava, da ove dvije odlične osobe zastupaju Ameiiku na mirovnoj konferenciji. Izjava Luigi Luzzatia, predsjednika franc. talijan. interparlament. unije. Židovski dopisni ured, Haag, priopćuje da se ovaj bivši ministar i uvaženi diplomata izjavio kao odlučni pristaša osnutka židovskog središta u Palestini pod garancijom saveznika, Luzatti misli da će ovakovo riješenje židovskog pitanja naići na blagohotni pristanak velevlasti. O rumunjskom židovskom pitanju veli Luzzati: Rumunjska vlada još uvijek ustrnjno oklijeva i uklanja se posvemašnjem i lojalnom riješenju židovskog pitanja, pa u tu svrhu provodi politiku obmanjivanja. Dosed još nije uspjelo prinukati rumunjske odlučujuće ličnosti, da dadu obvezatna obećanja. Po svoj prilici morati će saveznici Rumunjske iznijeti ovo pitanje s najvećom £n.ergijom, kako bi se pospješilo njegovo riješenje. George Brandes i cijonizam. Bio je uvijek odlučan protivnik cijonizma, poglavito zato, jer nije vjerovao u njegovu ostvarivost. Theodoru Herzlu nije uspjelo, da ga za cijonizam predobije. Dok u Brandesa nije bilo vjere, niti volje i da vjeruje, našao je stotinu razloga, da se ne priključi cijonizmu. Na 10. prosinca o. g. izjavio je na banketu Danmarklože u Kopenhagena, da je sada uvjeren o provedivosti cijonizma i pozdravlja ga sa veseljem. Rekao je , medju ostalima, da je napredak cijonizma jedan od ono malo svjetlih momenata- u svjetskom ratu i da ne sumnja, da bi židovski narod živući autonomno u svojoj > staroj domovini übrzo opet poslao velikom kulturnom moći. Mi ovo bilježimo, da se vidi, koliko su vrijedili protucijonistički argumenti raznih autoriteta prije rata i kako

se danas indiferentizam Židova prema cijonizmu nikako ne može više opravdati. Turska izjava o Palestini. Turski ministar izvanjskih posala Ahmed Nesimibey izjavio se o židovskom pitanju u Palestini ovako: „Turska, kroz vijekove utočište potlačenih Židova, nije ni u čem promjenila svoje tradicionalno prijateljsko držanje prema Židovima. Simpatički pozdrav-„ ljamo doseljivanje Židova u našu zemlju, gdje su im zajamčena sva gradjanska prava". Zaštita svetih mjesta u Palestini. Poznato je da su Englezi osvojili južni dio Palestine, gdje se nalazi grad Jafa i jedan dio židovskih kolonija. Sada se vojske bore na visoravni Judeji i nedaleko Jeruzolima, koji se je* već predao Englezima. Da ne bi stradala tolika sveta mjesta i tamošnje pučanstvo poradi ratnih dogadjaja, obratio se S»vez Izrael. bogoštovnih općina i Savez cijonista- u Svajcarskoj na papinskog nuncija, na njemačku i englesku vladu. Njemačka je vlada već izjavila, da će turske oblasti sve učiniti za zaštitu Svetih mjesta, koje štuju i muhamedanci i da će se sa - židovskim kao i s drugim pučanstvom postupali s najvećim obzirom. " Take Jonescu o židovskom pi-i tanju ujßumunjskoj. Francusko novinstvo javlja, da se je rumunjski državni ministar |J TakeJone§cu u komori izjavio pri ras- i pravi o reformi ustava i o židovskom " pitanju. Izjava glasi: Zato je sada došao čas, da se sada riješi židovsko pitanje, ali to riješenje mora biti opsežno, potpuno, bez ograničenja, stupnjevanja i bez priuzdržaja; daide riješenje pošteno i kako dolikuje zemlji, koja je dala svoju riječ i želi da je održi. Jer, budući da su svoju riječ založili vlada obih stranaka i -ualj, to je ovdje po srijedi i čast Rumunjske. Stoga će se pribaviti štovanje riječi Rumunjske. Ja sam ovo pitanje naumicejznio, kako bi Židovi svih zemalja znali, da je. danas beskorisno upotrebiti ovo pitanje kao oružje protiv nas, dok je bilo pravedno i naravno, što se je u prijašnje doba iz ovoga pitanja kovalo oružje protiv nas. Kad budu Židovi postali gradjani, kao što smo i mi, tada nebi htjeli, da nam u srcu ostanu tudji i da smo mi samo prividno njihova braća. U tu svrhu morati ćemo dovršiti još jedno djelo, djelo socijalno, a to će nam to prije poći za rukom, što manje će se u to uplitati inozemstva. Što se mene tiče, to ne ću položiti oružja, dok nije posvema riješeno židovsko pitanje!" Sasma je jasno, da ova izjava Take Joneska imade-samo svrhu da umiri sveopće zgražanje cijelog židovskog svijeta radi groznih progonstva židovskih gradjana i vojnika u Rumujskoj i da zavede u bludnju saveznike Rumunjske. Medjutim, taj hinjeni i iskićeni govor ne će učinili na Židove nikakav dojam, a još manje ona grožnja, na koncu izjave koja je uperena protiv Židova inozemstva. S preznim obećanjima, danas se židovski narod ne će više zadovoljiti, jer odvćć dobio znade, da ovakove izjave rumunjskih državnika znače obično samo odgodu, a nipošto riješenje židovskog pitanja. Stoga zahtijevaju Židovi svih zemalja ernacipaciju istaknute braće u Rumunjskoj i to bez obzira na to, kako će se završiti rat, nadalje, da se već obustave neprestani brutalni progoni Židova sa strane rumunjskih gradjanskih i vojničkih oblasti. Osim toga drže' Židovi svih zemalja, da je rumunjsko židovsko pitanje takovo, da mora zanimati sve narode, pa toga radi ostaju Zidovi kod svoga

zahtjeva, da se niorajti dati Medjunarodna jamstva za zakonitu-i faktičnu ravnopravnost židovstva u Rumunjskoj. (JOd. Rundschau, Berlin.)

Bilješke.

| Mendale Mocher Sforlm. | Opet je smrt srušila jednog židovskog velikana, prvaka i nestora židovske književnosti. Dne 8. prosinca o, g. umro je u Odesi, nakon duljeg teškog bolovanja, Šalom Jakov Abramović, poznat pod pseudoninom Mendele Mocher Sforim. Velik je to gubitak za židovstvo i njegovu književnost tim više, što su tek pred kratko vrijeme umrli 1. L. Perec i Šalem Alejchem, koji su uz Menđeleja bili vodje novo židovske literature. Mi ćemo u slijedfećem broju donijeti prikaz života i rada velikog književnika, a sada se u našoj velikoj tuzi pridružujemo uskliku židovskog naroda „Slava umrlom Šalomu Jakovu Abrahamoviću ! Živio i nadalje u narodu neumrli Mendele Mocher Sforim !«

Značajan dar židovskom narodau

Sabiralište prinosa za Ž. n. f. u Austriji primilo je od. jedne darovateljice, koja želi ostati anonimna, mirovni ček vrhu K 250.000- — sa slijedećim popratnim pismom: „Preokret, što je nastao ratom, taknuo se jamačno svakog čovjeka. Zidovima kano da sviće zora bolje budućnosti. Vidimo, kako se stvaraju mogućnosti, u koje prije rata ne bismo bili vjerovali. Velike se perspektive otvaraju djelu preporoda židovskoga naroda.-.Cini se, daše velike nesreće što su snašle židovski narod kroz tisućljeća i što su za vrijeme rata postigle vrhunac, približavaju kraju. Sve je to moralo snažno, djelovati na svakog pojedinog Zidova onamo da si postane svijesnim svojih dužnosti prema žid. narodu. »Ne sumnjam ni čas, da će se židovski narod pokazati zrelim za veliko doba i uvjerena sam, da će lako sabrati ogromna sredstva, što će nam poslije rata biti potrebna. Ipak mislim, da je već sada vrijeme pozvati Židove cijeloga svijeta, da sa svojim darovima i prinosijna ne oklijevaju, da odmah dadu, što mogu dati, da odmah doprinesu žrtve, što ih od na straži veliki čas. Za potkiijepu svojih riječi dajem K 250.000 - u mirovnom čeku, plativ najkasnije do unutar 6 mjeseci nakon rata, dok prvi obrok od K 10.000 - polažem u gotovu. Moću da taj iznos bude vlastništvo cijeloga žid. naroda. Mislim, da ćemo u Palestini stvoriti prilike, kako ih žele naši najbolji, naši sanjari I uaučenjad, naši teoretičari i praktičari, da naime palestinsko zemljište ne će biti privatno, nego vlastništvo cijeloga naroda. . Želeći se poslije rata preseliti sa obitelji u Palestinu, a kako moj dar Ž. u. f.iznaša najveći dio mojega imetka, postavljam uvjet, da mi Se nakon rata, a po izmaku odgovarajućeg pokusnog vremena u Palestini dade jedno gospodarstvo osnovano na prinpima Oettingerovih kolonija. Taj uvjet stavljam samo zato, da uzmognem sama živjeti u Palestini i da

BROJ I.

»Ž I D O V» (HAJ’HUDI)

STRANA 5.

ŽIDOVSKI NARODNI FOND.