Жидов
bila namjera omalovažavati za vrijeme rata i— osobito zadnjih 2 godina po pojedinim cijonistima n.imo i bez zemaljskog odbora izvršeni rad, koji je doista vrlo Enatan i u svojim rezultatima pokazuje ilan napredak prema predratnom stanju, ’isac je samo htio govoriti o slabosti naše organizacije za vrijeme rata. „Iskrena riječ“. Osječka „Zora“ donosi u svojem broju od 19. decembra 1918. kratki uvodnik i govor vinkovačkog rabina dra. Frankfurter a. prigodom krsne slave jugoslavenskog kralja, Petra I pod naslovom „Iskrena riječ“. Evo odlomaka iz uvodnika: J „13. decembra sve tri vinkovačke crkve, istočno pravoslavna, katolička i židovska, >ile su prepune svijeta .. . Ali ono što nas je sve tako prijatno enenadilo, što je u svima nama izazvalo reliku radost i duboko priznanje i hvalu, este govor . ral ? ina vinkovačke s;”™“ ovor, koji se odlikuje koliko svojom kratOČom, jasnošću i Ijćpotom, toliko isto vojim dubokim smislom religioznim i olitičkim dana u kojim živimo , . . Izbori delegata i osnutak društva i Zagrebu. Dne 29. decembra održana e cijon. gradjanska skupština u „Gradjanskoj streljani“. Sudjelovalo je oko 600 )soba. Najprije je govorio dr. Ivan J a:o b i o ciljevima cijonizma i značenju ekela. Skupština je zatim poklicima iza»rala delegate za ze,m. konferenciju. Drugi govornik b'; o j e dr. Robert Ol tickst al, koji je svestrano obrazložio potrebu i zadatke židovske narodne organizacije # u Zagrebu. Na njegov predlog je zaključila, da se imade u Zafeagrebu osnovati „Židovsko narodno društvo“. U tu svriiu izabran je poklicima privremeni odbor, koji ima izraditi pravila i izvesti sve predradnje. Pismo iz Broda Nekoliko sumišljenika sazvalo je za 17. prosinca u svrhu osnutka cijonističke mjesne organizacije skupštinu, na koju je pozvalo beziznimno sve brodske Židove, a i odlične nežidove. Asimilanti dogovarahu se prije skupštine i prijetili se protuakcijom. Velika dvorana kasina bila je dubkom puna: moglo je biti od prilike 300 ljudi. Skupštinu otvorio je dr. Oskar S p iegjer i u oduljem zanosnom govoru, poz-
dravio prisutne, razloživši svrhu ove skupštine, potrebu organizacije, kao i bezuvjetnu nuždu, da i židovski narod napokon istupi sa svojim zahtjevima. Poziva brodske Židove na složan rad za cijonističku ideju. Nakon ovoga oduševljeno primljenog pozdravnog govora uzeo je riječ izaslanik zemaljske cijonističke organizacije, g. Alfred Singer, koji je govorio o biću i riješenju židovskog pitanja. Prikazavši u glavnim crtama svrhu i program cijonizma, osvrnuo se na odnos patriotizma k cijonizmu, crta živim slikama patnje židovskoga naroda, stanje cijonističkog pokreta i organizaciju cijonista. Govor g, Singera prekidali su prisutni vrlo često izrazima odobravanja i pljeskom, a naročito se je sa strane nežidova moglo često čuti, da se s izvodima govornika posvema slažu. Predsjedatelj podijeljuje riječ dru Schwarz u, koji jč počeo u dvorani vikati, da je on Hrvat t pa da u svoje i u ime svojih istovjernika prolestuje protiv izvoda predgovornika. Ogorčenju protiv dra Schwarza dalo se oduška u burn : m poklicima „dolje“, a značajno je, da su i odlični nežidovi pokazali, da se ni oni ne slažu s riječima Schwarza i njegovim protestom. Na ovu izjavu odgovorio je u kratko zanosnim riječima naš sumišljenik gosp. Aurel Zentner „uz živahno povladjivanje općinstva. Kao prvi od nežidbvskik govornika prozborio je odvjetnik dr. Big a, koji veli da se pojedini Židov može asimilirati autohtonom pučanstvu, ali da može pristati i uz cijonističku ideju. Držao je prije, da je cijonistlčki program neprovediv, da je cijonizam utopija, ali se je uvjerio, da je ta 2000-godišnja ideja na pragu ostvarenjapa će židovski narod sjegurno postići svoj ideal. Kao demokrata veseli se, kad vidi» da će jedan narod postići svoju slobodu’ pa drži, da bicijonizamionda bio o d ve 1 ik e vain o s t i za židovski mentalitet, da i nije postigao svoje ostvarenje. Burno pozdravljen uzima riječ predsjednik demokratskog jugoslavenskog kluba u Brodu i podpredsjednik mjesnoga odbora N. V., odvjetnik dr. Ojurgjević, koji u oduljem govoru ističe, kako već mnogo godina sa simpatijom prati iazvoj cijonističke misli. Kao moderan čovjek i demokrata srdačno pozdravlja osvještenje ži-
dovskoga naioda i želi mu, da postigne cilj. Usporedjuje istoriju židovstva sa povijesti srpskoga naroda i veli, da ne bi bio dobar Srbin, kad ne bi od srca iskreno pozdravio' korak brodskih Žulova. Pot o]mc i naroda, koji je svijetu pored mnogo drugoga darovao bibliju i osnovu za vjeru, neka se ponose sa pripadnošću ovomu narodu i on pojmi ponos mladih Židova, te želi židovskom narodu lijepu i sretnu budućnost. Govornik morao je svoju besjedu uslijed burnog povljadjivanja vrlo često prekinuti. Nakon što je g. Singer na laki način pobio izvode dra Schwarza, ustao je predsjednik mjesnoga odbora N. V., g. dr. Vatroslav Brlić, zahvaljujući se na pozivu dao oduška svom veselju, da je židovski narod dočekao čas, da i on može ostvarili svoje tisućljetne osnove. Sumišljenik Hugo Mahler pročitao je potom program organizacije, koja bi se imala osnovati, a predsjedatelj pozvao je sve one, koji su s istim sporazumni, da ga potpišu i da se upišu kao članovi organizacije. Tom pozivu odazvali su se bez krzmanja i s oduševljenjem skoro svi prisutni, dapače i oni, koji su se prije skupštine izjavili protivnicima, govoreći da su se sada uvjerili o potpuuoj ispravnosti cijonističke ideje, U odbor izabrani su nato per acclamationcm slijedeći sumišljenici: Predsjednik; dr. Oskar Spiegler, l. Potpredsjednik; dr. Samuel Kun, 11. potpredsjednik; Ferdo Š vri jug a, tajnik i novinski referent: Edo Orossmann, blagajnik: Rudolf Fuchs, odbor: rabin Saul Stern, Izidor Steiner, Emil Eichhorn, Hugo Mahler, Mavro Albahary, dr. Bela Milhofer, Mavro Gross, Alma Oöldstein i Ernestina Adler, Revizori i zamjenici odbornika; Slavko Jelinek i Oskar Kischitzky. Poslije dovršenoga izbora predložio Je Rudolf Fuchs rezoluciju, jednaku onoj osječke skupštine, koja je jednodušno prihvaćena.. Nakon otpjevanja H at i k v e, zaključuje predsjedatelj skupštinu, te poziva članove na komers. Na prijedlog sumišljenika Je Hine ka uputiše se svi prisutni korpoativno pred stanove gg. dra Brlića i dra Ojurgjevića, priredjujuć ovim odličnim neŽidovima srdačne ovacije. Na govor su-
Obnovljenje starih rasa.
(Svršetak). Da je obnovljenje potrebno, da imađe pojava degeneracije, to je vidljivo na prvi mah. Fizički je tipu* bez sumnje pokvaren. Imade degeneraconih bolesti, koje upućuju na «slabljenje otporne snage. Onda malen rast, slabokrvnost, niska ramena i mnogo sličnoga, što se spominje kao dokaz igtrošenja stare rase. Nn regoncracija je vrlo lako moguća, ako se uklone izvanjski uzroci degeneracionih pojava. Djeca istoćno-evropskih emigranata postaju vrlo čvrsti ljudi n Americi. Pa i u samom i stočno-evropskom getu pognuta i blijeda djeca židovskoga kramarćića razvijaju se jelesno vrlo dobro, čim se materijalne prilike donekle poprave, čim se njeguje tjelovježba i živi donekle higijenički. Odatle zaključujem, <Bt še J* a d i k a 1 n i m liječen lem može postići posvemašnja regenoraoija naroda. To radikalno liječenje može se sastojati n trune, da se široke mase toga za rcgenera
čiju .sjosobnoga naroda presele na mjesto, gdje ne će živiti pod vječnim strahom od pogroma, gdje ne će biti okružene bezumnom mržnjom, nego će moći živiti u slobodnoj božjoj prirodi u teškom, ali po živčevlje zdravom radu. Sigurno .je, da bi se već prvoj generaciji izravnala ledja, zarumenili obrazi i nestalo bi drhtavice, dok bi već druga generacija sijevala od mladosti i životne srčanosti. A za tim teži c i j oni zam. U tome je fizično obnovljenje žiđovskognarođa. A onda duševno obnovljenje. Istina, duša židovskoga naroda nije tako opustjela, nu ipak Imade mnogo kvrga. No može se naime bez kazni kroz 18. stoljeća biti nerado vi lijenim gostom n tudjim kućama. Iz ovoga tndjinstva i pomanjkanja zemljišne stalnosti nastaju prije svega defekti moralne nattervi: posve očita unutrašnja pognntost, koja često postaje prezira vrijedno sluganstvo; nedostatnost osjećaja za zajednicu, spojenu sa
znatnim materijaliziranjem životnih nazora sve do posve ništavog ntilitarizma. Čemu zalaziti u detalje? Ja volim naprosto »čdvjek ga luta« i svaki zna, što pod tim mislim. U intelektualnom pogloglcdu bit će dosta ako se naglasi nedovoljna stvaralačka snaga, nedovoljno, dakako samo u razmjeru prema prirodjenoj darovitosti, koja unatoč svega toga ipak izbija kod pojedinaca. Ako smo jedamputa neoborivo spoznaj, da svi ovi defekti moralne i intelektualne naravi nijesu pojave svedjer napredujnćega senilnog propadanja, nego prirodne posljedice izvanjskih prilika, onda je ja# l no, da je obnovljenje vrlo lako moguće. Cime i kako đa se to obnovljenje postigne? Ja ću to svesti na najjednostavniju formulu: prirodni razvitak židovskog naroda, treba nas ta viti tamo, gđe je bio prekinut. Renesansa sastoji uvijek u povratku k starom. koje je zapravo mlado, i upravo zatte
BROJI.
„2 1 D O V“ (HAJHUDI)
STRANA 3.