Жидов

i najsitnijim prinosima, jer je ostvarenje našega idejala bilo još vrlo daleko, ali salda se naš idejal ispunjava, sve se više primiče čas kada ćemo moći da ugledamo našu domaju, dani, satovi odmiču i mi prije nego se i nadamo, naći ćemo se na njenom svetom pragu. Onda moramo da stupimo u nju osvjetlana lica, moramo biti svijesni, da smo u galutu izvršili onu zadaću, koju je naša uzvišena ideja od nas zahtijevala, Mnogo nam novaca treba; treba nam velika glavnica, a tn mi hoćemo i moramo stupiti. Mi 1919. ne smijemo da saberemo 158 hiljada, svota se mora povećati, ako ne podvostručiti. Rad oko tog ne će biti težak, radnici naši sada su kod kuće, pa treba samo htjeti, i mi smo uspjeli. Prvi uvjet, da se dobro uspije jesu valjani povjerenici. U koliko ih na pojedinim mjestima nemamo, pobrinut ćemo se, da ih nadjemo, a onda marljivo na rad, da se uspije potpuno. Mi tražimo cd naših povjerenika, da od vremena do vremena razjasne ljudima na skupštinama, Sto je i što znači nar. fond. Bude Ii to ljudima jasno, onda je polovica našega rada već ispunjena, onda ne će za prinose trebat tek moljakati, oni će sami dolaziti. U koliko ne bi povjerenici sami mogli, da ispune tu točku propagande, nastojali bi mi odavle da ini pošaljemo točne podatke o važnosti nar. fonda ili bi im eventualno poslali govornika. U svakom mjestu potreban je samo jedan povjerenik, a ako ih ima više. to oni stupajte u zajednički rad i jedinstveno ga predlažu centrali narodnoga fonda u Zagrebu. Ima se, provesti sveopće samooporezovanje. Dosada je akcija slabo uspijevala, ali mi je moramo pridigmiti. Samooporezovanje ne ćemo više taksirati na 1 ili 2 krunu, već trefba svako da se obveze, da će davati toliko, koliko mu ikako dopuštaju njegove prilike. Novac, što ulazi kod raznih zgoda jest slučajan, ali samooporezivanje jest stalne. Tom će akcijom ući znatne svote, a ujedno potsjetit će svakog mjeseca člana organizacije, da joj pripada i da radi za nju. U svezi sa samooporezivanjem treba svaki mjesec * prazniti škrabioe. Onda se ne će moći dogoditi, da povjerenik nakon godine dana nađe filir ii škrabici, kao što se nedavno dogodilo. Na j znatni ja akcija,’ kojn kanimo ove godine provesti neka bude Nalila, trebamo da nakupujiemo zemljišta, treba, da pribavimo domove našoj braći, koja bježe iz sadanjeg boravišta, gdje su pogromi na dnevnom redu, bježe oni u svoju domaju, gdje, kako mi jedan reče, voli i kamenje tući, nego u Poljskoj milijunarom biti. Nachla sastoji se od 100 dunama zemlje za naseljen je jedne obitelji. Mogućnim neka uplaćuju čitave Nahle, na ime osobe, koju žele počastiti, a za manje imućne ostaju akcije darivanja pojedinih dumuna, drva i još mnoge druge. Promjenom prilika dobit ćemo u naš djelokrug pojedine zemlie koju će doskora pripasti Jugoslaviji. 11 svako mjestance tih zemalja razapet ćemo mi naše žice. TJ koliko ne budu osviješteni, pobrinut će se po svoj prilici organizacija, da im pošalje ljude, koji će ih privesti na pravi put, a onda ne će ni fondu biti težak daljnji posao. Evo po cijelom mom referatu vidi se silna važnost narodnog fonda, pa za to prihvatimo se još većim marom, većom ljubavi radu za našu stvar. Stavite se u

službu narodni fonda, pružite niu moralnu i materijalnu pripomoć, da uzmogne osigurati narodno zemljište. Priredite narodu bez zemlje, zemlju novog, cvatueeg života, naroda bez slobode disanja, miran dom u dragoj nam domaji u Erec Izraelu. Slijedi referat prof. Alekse Szemnitza o židovskoj Štampi. Referent govori najprije općenito o štampi, koja je, kao nijedna druga moć na svijetu, kadra da utječe na mišljenje i osjećanje čovječanstva, a zatim se iscrpivo bavi židovskom publicistikom, koja je veoma zaslužna za napredak i proširenje židovskog nacijonalnog i radničkog pokreta i kojoj se u prvom redu, da je uspjela revolucija „židovskih duhova i da su konačno priznate židovske težnje. Da-s bome, da je strahoviti rat ljuto harao i na području židovske publicistike. Ali su neka glasila ipak junački ustrajala. I baš njihova je zasluga, da nije ratni mač mogao prekinuti one niti, što su vezale članove židovstva raznih zemalja i da nije mogao rastrgati veze izmedju jugoslavenskih i ostalih Židova. Što više, koncem god. 1916. i početkom 1917. nastao je preokret na bolje i mnogi časopisi i listovi počeše izlaziti, pa su u zajednici sa raznim židovskim korespondencijama zadobili snažni utjecaj na nežidovsko javno mnijenje, naročito u zemljama velikih zapadnih demokracija. Držeći se talmudskog načela, koje glasi: „Na tri emelja počiva svjetski poredak : Na istini, pravdi i miru“, židovska je publicistika postala najdoličnije i najuspješnije borbeno sredstvo preporodjenog židovstva, a naročito u minulom ratu, bila je židovstvu u njegovoj borbi za opstanak, gotovo najvažnijim organom. U okviru svoga referata, posvetio je g prof. Szemnit* odlično mjesto prikazu židovske publicistike na hrvatsko-srpskom jeziku. Djelovanje uglednog časopisa „Židovska Smotra* 1 , koja je izlazila od god. 1907. do početka rata 1914. spomenuto je s izrazima priznanja, jer je Židovska Smotra zavrijedila, radi svojeg biranog sadržaja i otmenog načina propagande, svaku hvalu. Nastavak djelovanja ..Židovsk«* Smotre** zapalo je list „Židov** ,Jiajhudi“, koji je počeo izlaziti sredinom septembra 1917. u oči Roš hašane 5678. Ovaj je list imao svrhu da uspostavi kontinuitet rada, da prired, tlo za rad u budućnosti i da bude jugoslavenskom židovstvu izvjestitelj, putokaz i branič u težko ratno vrijeme. „Židov** je izlazio sred najtežih prilika, ali nije smalakiao, jer je imao da udovolji neodgodivoj potrebi vremena. On je došao u pravi Čas i njegova je zasluga, da je jugoslavensko Židov o moglo bar donekle pripravljeno docekkti svršetak rata. Šaka ljudi, što se kupila oko „Židova** načinila je most izmedju prošlosti i budućnosti-, pripomogla je raširenju i ojačanju cijonističke ideje i popularizaciji naročito Židov, narod, fonda. Usprkos mana i nedostataka ~Židov“ je u glavnome zadovoljio i općenito je priznato, da je bilo svakako za našu stvar bolje, što smo imali i takav list, nego da nijesmo imali nikakav list, za trajanja rata. Da je „Židov" uspio dokazuje i broj pretplatnika, kojih imade već preko 1800, dok se list radi velike potrage štampa u 2000 primjeraka. U zajednici sa „Židovom" radi na osviješćenju židovstva sarajevska „Židovska Svijest", koja je počela izlaziti nakon jesenskog prevrata u Jugoslaviji, f ovaj list

broji već preko 1100 predplatnika, a raširen je naročito, medju sefardima. Oba spomenuta Židov, nacijonalna lista potrebna su, jer u plemenitom natjecanju rade z» jedan te isti uzvišeni cilj, za Cijon. Nakon ovog prikaza o djelovanjn židovske štampe do konca godine 1918. pozabavio se g. referent i sa zadacima židpublicistike u bližoj budućnosti. Ističe, da „Židov", koji je već proglašen zvaničnim glasilom saveza cijonista, treba da izlazi svakog tjedna; „Židovska svijest“ treba da nastavi u dojakošnjem duhu, a kao treći drug u kolu, biti će potreban židovski list u Beogradu. Osim ovih glasila, kojima je glavna svrha propaganda, biti će u informativne svrhe potrebno izdavanje „Židovske korespondencije za Jugoslaviju". Ova će korespondencija obaviješćivati nežidovsku javnost Jugoslavije i židovsku i nežidovsku javnost ostalih zemalja. Nadalje je potreban takodjer organ, koji će se baviti više pianjima židovske znanosti, književnosti I umjetnosti pa bi bilo poželjno, da opet počne izlaziti Lichtova „Židovska Smotra". U savezu s prikazom židovske štampe, dotakao se g. prof. Szemnitz i pitanja žh dovske propagandističke, poučne i zabavne književnosti na hrv, srp, jeziku. Prije svega valja se pobrinuti za prikladno štivo našoj mladeži! našoj djeci kako bi već zarana usadili u miadjana srca smisao i ljubav za židovstvo. A i duševnoj, hrani naših starijih moramo posvetiti veliku pažnju. Izdavanjem dobrih original*, ali u prvom redu. valjanih prijevoda: moderne židovske književnosti, kao i pbpularnih knjižica u propagandističke svrhe, bilo bi donekle udovoljeno velikoj potrebi. Vrlo bi poželjno bilo Izdavanje udžbenika za školsku mladež, a naročito jednog popularnog žid. kalendara. Dosadašnje žid. publikacije na hrv, srp. jeziku kao : Lichtov prijevod Rosenfeldovih „Pjesama iz geta"; prijevodi Nordauove, Lichtheimove i Ehrenpreisove brošure; izvještaji „Bar Oiore" i „Judeje", Spomenica NarVijeću S. H. S. itd. raspačane su, pa smo danas, skoro bez ikakog propagandističkog materijala. Medjutim, istodobno raste dnevno potreba židovskog štiva, nesamo radi većeg broja Židova u novoj Jugoslaviji, već i radi toga, što se danas uopće opaža veliko zanimanje za židovska pitanja. S tim činjenicama valja računati. da bude uspjeha, mora se rad usredotočiti u okviru Saveza; mora se osnovati nakladni zavod, koji bi ujedno bio i knjižara za židovsku književnost, umjetnost i glazbu, dok bi se izdavanje dobrih publikacija podupirale iz sredstava već osnovanog nakladnog fonda. Izdavanjem dobrog štiva najbolje će se moći djelovati na pristaše i ujedno će se uspješno' moći suzbijati anacijonalne i destruktivne tendencije nekih krugova. A i 'nače je uzgojna vrijednost valjane publicistike upravo neprocijeniva. Zato moramo nastojati, da svim silama, podupremo svoju štampu i knjigu, jer ćemo time, u neku ruku, pomagati takodjer na djelu ostvarenja naše velike 1 lijepe ideje. Dajući izražaja zahvalnosti svima onima, što su bili dosada saradnici, podupirači i prijatelji židovske štampe, ističe prof. A Szemnitz, da je židovska štampa kulturno orudje i da je njezino djelovanje miroljubivo. Medjutim, i ta miroljubivost mora

STRANA 8.

>Z I D OV« (HAJ’hUDI)

BROJ 2. i 3.