Жидов

Krstiti se! vele nam ti napredni ljudi, napuštajte svoje židovstvo potpunoma. Oni će dakle primiti u svoje kolo Židove, kad više ne bude Židovki. Uvjerenje je [tum idealistima nešto, što mi materijaliste i>o nij'hovim etičkim postulatima mora da mijenjamo kao košulju. Ukrštavajte se ženidbama! A ne rokosti li, da mi materijaliste sklapamo brakove samo iz praktičnih razloga, avi samo iz ljubavi, pa nam preporučate, da se ženimo iiz raeijonalističkih razloga! Doista, ti ljudi imaju puno pravo, da napi nameću svoju etiku. Prevelika je mjera ljubavi, kojom nas susreću. Njezin zagrljaj bi nas htio da zaguši.

Imamo na svijetu prijatelja. Stoje na visovima, čovječanstva, ka pio ne dopire mržnja. I imaju odvažnosti, da svoje prijateljstvo otvoreno ispovijedaju. Bilo je takovih uvijek. Nekad su se morali, pišući ili govoreći o nama, braniti, da nijesu prijatelji Židova, kako se danas antisemite brane, da nijesu antisemite. Svijet ih je ipak nazivao židovskim plaćenicima. Ta kako bi se tko mogao zauzeti za nas, alko ga ne potkupimo! Nije tome davno, što smo morali plaćati feudailnicj gospodi tolerancijsku taksu, dat nas bar koje vrijeme ostave na miru. Ta tolerancijska taksa još egzistira, iako u drugra, prikrivenijdm formama. Mnogi vjeruju samo u nesebičnost mržnje, nesebičnosti ljubavi ne vjeruju. Znate li, zašto Masarik simpatizuje sa Židovima i s cijonizmom! Iz političkih razk)oa pokazuje simpatiju; trebaju mu Zidovi. Ta kako i hi bilo moguće, da idealistički arijski svijet sttnpatizuj© sa Židovima, već ako iz idealističkog razloga, jer .mu trebaju!,. Kad mu ne trebaju, goni lih. Istorija je dokaz. Da' je Masarik bio prijatelj Zidova oduvijek i da je Herzlov cijonizam uz Drtinu i Vrhlickoga iskreno pozdravio pred dvadeset godina, tome će biti razlog taj, jer mu je već onda vila prorekla, da će postati predsjednikom eeskoslovačke republike. Možda bi se analizom simpatija svih tih slavenskih i neslavenskih umnika i pjesnika otkrili svuda »praktični« razlozi tih simpatija. Doista, nijedno sredstvo nije dosta loše, e da se iskali mržnja, pa ni sumnjičenje motiva ljudi, ikoji stoj© na visovima.

Od svih antisemita najsimpatičniji su oni, koji ne smatraju potrebnim, da je zari grnu mantijom. Oni bar priznavaju, da im ne dotječe osječaj ljubavi prema bližnjemu. Zanimivo je svakako, da su to posvuda ledovno oni isti Ijudis koji su i drukčije najnesnošljivi, te nemaju osjećaja veza, koje bi u čovjeeanskoj ljubavi spajale razne narodne ili društvene skupove. U Njemačkoj su to bili svenjemci i prorok prevlasti germanske rase Chamberlain; u Franceskoj šovenske nacijonali&te, camelots du roi, gospođa Gyp; u Rusiji najcari stičkija i najcrnja skupina »pravih ruskih muževa«, Kruševan. To su oni, koji su govorili, da oijonizmu žele najbolji uspjeh i sretan put u Palestinu, da se riješe Židova; a u isti mah oni su bili protivnici židovske Palestine. Kako da sebi zamisle Židove u zemlji, n kojoj ne bi osjećali mržnju t

I pored sneg-a toga mi vjerujemo u ljubav, Ovo Jo žaloroo dob», u kam« živima

bilo grozna, no možda posljednja vulkanska provala svih atavističkih instinkta iz dubokih dubina) pravarvarskih. Današnji je svijet svijet jednoga prolaznoga doba, dostojan, da izumre i da se njime zatrpa, krater. A naša je sreća u tome, da gledamo u Obećanu Zemlju, kuda će dospjeti novo čovječanstvo. Zahtjevi židovskog naroda

Čuditi se moramo velikom malih naroda;, koji su u ratu oslobođeni, pa su sada došli do spoznaje svojih narodnih potreba i teže za nesmetanim narodnim životom. Među ovim narodima, što sada traže svoja prava, zaprema neko osebujno mjesto narod Zidova. Iznikavši iz dalekog istoka, iselio se prije dvije hiljade godina iz Palestine, koju su osvojili Rimljani i raz.šao se preko svih zemalja zapada. Zidovi su donijeli narodima zapada blago odabrane duševmosti, oni su surađivali svagdje na materijalnoj i duševnoj kulturi drugih naroda. Na oko srašten sa svijetom svoje okolice, nosio je židovski narod kroz tisućljeća u svojim uaj.intimnijim čuvstvima sliku prastare istočnjačke domaje. I vatzda su uzdisaji pobožnih duša i snovi njegovih pjesnika kružili oko daleke zemlje, koja je međuto pala u ruke tuđi'naea i pretvorila se u tužnu pustoš. Kroz sva vremena vezala je jedina nikad neprekinuta nit židovski narod s pradomovinom. Vazda su putovali pobožni Zidovi u Palestinu, da tatino završe svoj život. Zidovi su posvuda sačuvali svoje narodne osobine, ali najizrazftije* u slavenskim zemljama istoka, gdje žive n većim malsama. U tim je središtima živjela narodna misao meslomljeno kroz tisućljeća. Mržnja, tlačenje, progoni, kojima je židovski narod bio n svako doba izvrgnut, ni jesu mogli uništiti snagu njegovu. Ta životna snaga najjače se očitovala upravo ondje, gdje je vladao najveći pritisak. I tako smo prije 22 godine doživjeli provalu svijesnog narodnog preporoda Židova u cijonizmiij On je sabrao raštrkano židovstvo cijelog svijeta pod pojam političkog i kulturnog jedinstva, i u ispravnoj spoznaji, da je preduvjet opstanka jednog naroda u prvom redu vlastita zemlja, postavio je u program osvojenje Palestine, stare domaje, boja. je spojena s narodom neuništivim čuvstvenim vezama. Razvitak, koji je stvoren ovim ratom, dovukao je i židovsko pitanje pred svjetski forum. Na mirovnoj konferenciji, koja treba da odluči o sudbini naroda, morati će se odrediti i budućnost židovskog naroda. Već su uviđavni dalekovidni državnici priznali opravdanost zahtjeva židovskog naroda na Palestinu ... Cijeli židovski narod, a naročito velike mase istoka, očekuju sad s napetošću odluku. Židovski narod hoće da na vlastitom tlu procvate na novi, zdravi život. On će izaći i* nezdravog socijalnog poretka, koji ga je strpao onda u gradove i osudio da se bavi jednostranim trgovačkim zanimanjima. Zidovi će zadojeni vrućom ljubavi prema zavičajnoj grudi svojim trudom učiniti R Palestine plodnu i bujnu zemlju. Oni će iz zdravih materijalnih preduvjeta crpsti sd« za snažan i produktivan narodni život Time, što će podržavati veze »a srodnim dubom istočnjačkih naroda,

biti će židovski' narod oplođen i oplodšt će druge, a onda će možda hiti stvoren d uspon k jednoj novoj kulturi. I ako će Židovi izvojštiti Palestinu, to time još nije riješeno cijelo židovsko pitanje. Morati će ostati milijuni, koja ne će htjeti da se odreknu svoje tako snažno izražene narodne ličnosti. Nijesu jedini Židovi iznijeli želju za narod, autonomijom. Svi maii narodi, koji su uprstkani u velika narodna tijela, formulirali su danas jasno ovaj zahtjdv. Dabome, su svi ti narodi u sretnijem položaju, jer sjede na čvrstom teritoriju, dok su Židovi rasijani posvuda. Ipak je, u smislu socijološkom, prava zajednica sam narod, a ne zemlja, S toga se ne smiju naravna prava oteti niti onom narodu, koji radi osobitog udesa ne živi gusto na nekom teritoriju. Židovski narod, koji je dokazao, da posjeduje i izvan Palestine volju za narodni samostalni život, mora dobiti ovlaštenje, da danas, u vrijeme prava samoodređenja naroda, može živiti svojim osebujnim narodnim životom. (Iz »Züricher Post« od 3. marta.)

Omladinski pokret.

Elementarnom snagom izbija u svoj židovskoj omladini volja za stvaranjem, za foplim, iskrenim, zdravim židovskim životom, loga će po svojem razvitku i posljedicama biti kadar, da stvara vječne vrednote, gdjegod se ona nalazila i djelovala, u Palestini za Palestinu; u galutu za gialujt, sjedinjena za cio židovski narod, a preko toga posredno i za cijelo čovječanstvo. Ta omladina izrasla je pod dojmovima najrvećih istorijskih događaja, sudbonosnih jednako za narode kao i za pojedince. Očelioena i sama u velikom broju n ovoj titanskoj, nadčovječnoj borbi, zadojena je sva visokim etičkim i socijalnim idejama, koje idu za revolucijoniranjem svega društvenoga života, duševnoga i ekonomskog. U očekivanju odlučnih momenata, n predzorju još neviđenoga! i neslućenoga aktivizma vječno mladoga naroda, hoće da se spremi, da se i ona odluči ne obzirući se na opreze i sićušne obzire, koji su se dosad možda činili opravdani ili barem razumljivi. Ni naša omladina nije više voljna da tek prisluškuje, čuje i sluša, već hoće da i sama progovori, da se izgrađuje, da radi i gradi prema svojim silama i sposobnoatima. Ta omladina ne će da bude »generacijom pustinje«. U duši svojoj predvidjeti veličanstveni cilj naših čežnja, očima promatrati nas tajnu zgradu i izgradnju jedne idealne za>jednice po drugima, sretnijima, a biti svijestan svoje bespomoćne nepripravnosti n duševnom i ekonomskom pogledu, značilo bi zdvojjti u pustoši, kad ne bismo imali svoje omladine, koja hoćeizahtijeva zdrave preduvjete, t© će joj omogućiti dostojni udio u renesansnom radu našega naroda. Stvarati te preduvjete prelazi granice znanja, moći i sredstava om lađi nara, pa i samih omladinskih organizacija, koje se stvaraju. U stvaranju njihovu treba nnžno suradnje sviju faktora, osobito kod nas, gdje sa bez egzckntdvnih organa, židovskim duhom i znanjem zadojenih učitelja, vođa omladinac«, ni kraj najljepših programa, od kraj najboljih Statuta tec može mnogo postići. Treba da računamo ■ oahn, Sto imamo

STRANA 2

»Ž I D OY. (HAJHUDI)

BROJ 11.