Жидов

viih, već za volju stvaranja dOmaje za kolektivnoet. pa balio to 1 uz najveće lično pretapanje. Program ovih (pupa u židovstvu, zvale se one Hapoel Kacair ili Oeire Cijon. nije još ustaljen. I nije im do fcTutih programa- Ove grujie stvaraju stkupove hebalucima, ljudi, koji se Padom u d'aspcri privikivaju aa rad, koji; ih čeka n Palestini. I tako će Palestina da dobije spremno za rad i spremno za žrtve radništvo, koje se rekrutina iz krugova, koji danas nisu proleterski u tehničkom smislu. Ti će krugovi zajedno spremajući se za Palestinu i učenjem jevrejskoga .jezika, unijeti jevrejski jezik u Palestinu. I u trn ne stoje u protimbi prema Ostalim socijalističkim grupama, koje u nadu mehaničko naziranje i koje u krivo shvaćenom demokratiemu otklanjaju »huržoaski« j>ostulat za jetvrejskdm jezikom, jer da je jidiš jezik židovskoga proletarijata. I tako se može reći, da je minula godina bila u znalkn orijentacije židovstva prema palestinskom cilju. • No uz to valjalo je svratiti pažnju ,i na prilike u zemljama, u kojima Zidovi živu sad. Ako Palestina može da obuhvaća, a i to tek u dosta dalekoj budućnosti, tek ograničeni broj Zidova, ne može se pustiti s vida sređenje ahnoTmnih prilika, u kojima živu Židovi, poimence ondje, gdje prebivaju u masama. Pa zločinstva, kojima je minula godina obilovala kao malo koja u istoriji židovskoga naroda, bila sn i naima i svijietu jedna u svome užasu neminovna opomena, da se bar pokuša; dokrajčiti Ovo za nias i za svijet neodrživo stanje. Uz cijOnistieku upravu u Londonu, galutska je nevolja Židova učinila nužnim, da se stvori židovska delegacija kod konferencije mira u Parizu, koja nastoji d!a sklone sve države na garancije za rasne, religijske i jezične manjine. Zemlje, koje imaju najveće mase Židova: Poljaka i Rumunjska, najjače su se protivile tim zahtjevanim garancijama. To su zajedno žemlje, koje su uz Ukrajinu grozotama počinjenim na Zidovima najviše dokazale potrebu takovih garancija Mi smo o tome već pisali (vidi »Židov* br.

28.) i »takli, da u tim formalnim garancijama, protiv kojih se bune brutalni instinkti; ne vidimo nfeakovih garant*: dogod ne nastupi moralna reakcija: i u savezu s njome spoznaja tih naroda o zločinaštvu, koje poći nja ju. Toj ge reakciji mi malo nadamo. I zato se bojimo, da je pitanje garancija u galntu ono pol je, na kume ćemo postići najmanje uspjeha. • Godina, koja nam je donijela ostvarenje naših nada, ispunjenja je neprekidnim nizom golemih nesreća za židovstvo istočne a djelomice i srednje Evrope Ti su se događaji, koji još uvijek trajn, živo usjek ii u naše duše i ništa ih ne može i« njih istrti. Za njih nam svijet ne može dati nikad zadovoljštinu. I mi s bolom i ogorčenjem, ali i g gađenjem motrimo, kako se sve to može zbivati beskažnjivo, a tek u pojedinim državama prosv ječe noga zapad a bi li su ti događaji kadri' izazvati svečane manifestacije odlučne moralne osude. Većina svijeta u Evropi nije moralno sazrela toliko, te bi spoznala da joj je dužnost, da progovori, e da se šutnja njezina ne bi tumačila kao odobravanje tih zločina. Del su Zidovi skup samih zločinaca, i onda bv pogromi, koji su zaredali istočnom Evropom, Madžarskom i Slovačkom, bili jedna životinjska infamija, od koje se svijet, koji ju je vršio i svijet, koji ju jp šutke gledao, nikad ne će oprati. Ruski pogrom i izbl'jeđ uju upravo pred zvjerstvima, okrutnostima i nasiljima, što ih je počinjala kroz pnnu godinu damu razjarena masa i soldateska',. U Poljskoj je to »oslobodilačka« vojska, koja na svome »pobjedonosnome« putu uništnje sve, što je židovsko. Potomci Košćinnskog« pošti su u boj za slobodu ali ne protiv neprijateljske vojske, protiv ugnjetača njihove slobode već protiv mirnih starih Zidova, protiv nejakih židovskih žena i nevine d jece. A sve se to događalo pred očima oblasti. Što više, često su baš oblasni organi oni, koji priređuju pogrome. U Ukrajini nesmiljeno je uništio pogrom cijele židovske općine. Na stotine hiljada Židova postalo je žrtvom pogroma, S jedne strane ih je rulja i vojska generali a

Pelljure übijala i zlostavljala, a s druge su strane nastojale boljševičke čete, koje su se povlačile, da se osvete Židovima*, jer da Židovi šuruju! s proturevolucijom. Borbe još uvijek nijesu dovršene, a direktorij ikraj najbolje volje nema dosta moći ni autoriteta, da zapriječi daljnja krvoprolića. I tako nam gotovo svaki dan donosi ridvth vijesti o potkoljimai n Ukrajini, a prosvjećena Evropa sve to rniripo gleda) i trpi. Rumunjska naravno nije zaostala za svojim uzorima, za Ikojima se povodila već i u mirno dofba, I tu je rumunjsikal vojska glavni faktor pri priređivanju pogroma. Golema je šteta, koja je prouzročena ne samo u Rumunjskoj, veo i u krajevima, koje su Rumunji okupirali. Do danas još nitko nije ni pomislio, da bi trebalo podaviti ovu nepravdd i pomoći jiTeživjeliin žrtvama pogTOmaPrvi put javljaju se pogromi u 1 Mađarskoj. Već odmah iza prevrata, pokušali su reaikcijonarni elementi, da udese pogrome. Brzo organizovana samoobrana mladih Židova spriječila je svaki pokušaj priređivanja izgreda protiv Židova. Sad nam novine javljaju grozote- bijelih garda. Teroristički režim crvenih garda Osvećuju Ibiljele na Židovima, jer je šaka Židova bila Pristala uz boljševizam. Klerikalna struja, koja se svakim danom sve to više širi, ne pita za to, jer njoj nije toliko do istine, već do sticanja moći. Reakcija št opet diže protiv Zidova. Činovnici bivaju otpušteni, djacima zabranjuje se polaizak visokih škoto, pojedini) se Zidovi zlostavljaju, a vodje reakci.je prijete, da ne će mirovati, dok ne unište cijelo madžarsko židovstvo. U ostalom, to se moglo očekivati u zemlji, koja je jedared proživjela sramotu procesa! radi ritualnog umorstva, a u kojoj je reakcija oduvijek prejaka, a da prevladaju slobodnjačka načela snošljivosti prema drugim narodima'. Čitava istorija Madžarske jest istorija ugnjetavanja drugih naroda. Antisemitizam kao jak, val, jači no što je bio već odavna, širi se mal ive svim zemljama. srednje i istočne Evrope. U Njemačkoj došlo je do protužidovskili izgreda, u Njemačkoj: Austriji, jtfotužidovski duh je mal ne ušao u zakonodavstvo n pogledu državljanstva, i svuda si* reakcijonarni elementi* pokretači. I u Slovačkoj i Češkoj došlo je do malih pogroma. U mnogim Je gradovima bilo dosta teških izgreda protiv Zidova. U Slovačkoj razvija se protužidovski pokret, koji javno propagira min i star za Slovačkim, dr, Srobar. Nastojanje .je klerikalnih elemenata, da raspirivanjem mržnje odvrate narod od poteškoća. Jer ne mogu pomoći narodu, daju narodu Židove kao objekat, na kojem će moći da iskali svoj jad. S druge strane idte njihov rat} za sistematskim gospodarskim uništenjem slovačkih 2idova> Oduzimaju im stečena prava, istiskuju ih iz svih gospodarskih [jozicija i onemogućuju im gotovo svaku privredu. I na kulturnome polju nastoje da im priječe napredak; zatvorili su im pučke i srednje škole. U oči lih pojava dužnost, nam jie, da istaknemo stajalište internacijdnailne socijalne demokracije, koja je u izjavama svojih najviđenijih predstavnika, u zvaničnim izjavama pojedinih narodnih skupina i u svojlim raznim konferencijama dala svoju uglednu moralnu potporu oijonističkim težnjama i s najvećom odlučnošću istupila protiv progona Židova.

Benami 'nije mogao više ostati ti školi. Otpustiše ga,, rastaviše ga oni mile inu djece, jer nijemi melamed ne može učiti djecu. Mladić je uzeo putnički, štap, maHo kraha, sira i vode i pošao u svijet. Nastanio se u šumi kraj jednog bunanat U blizini bunara bilo je nekoliko paslma i Benami se najviše hranio datuljama. PallniS i bunar, kolibu i šumu, cvijeće i životinje, kamen je i izvore iblagosivljao je uvijek tankim providnim dobrim rakama svojim. Palmi je kazivao: budi redna i slatka, izvoru: budi hladan i bistar. Tko zna, kako dugo bi u šumi živio benami sa svojim blagoslovljenim rakama i sve milovao, da nije jednoga dana neki bogataš prošao onom šumom. Bogataš se navrati Benaanjju, jier je noć bila već zagrlila zemlju, a bila je mračna noć bez mjesečine. Bogataš ispriča u maloj kolibi Banalniju tužnu istoriju svoga života, ieče mu, da mu liOgatstvo nije ništa, da mu zlato ne donosi nikakve sreće, jer nema djece ni blagoslova u kući. Benami upozna u bogatašu poslanika svoje sudbine. Iz bogataša je njemu govorno višnji glas, da ne smije više ostati a Osaim-

Ijencsti, da mu valja otići uneđju svoju Igraću, dal mora svojim blagoslov Ijen Lm rukama pomagali 'i govOrriti životu, jer je bogata 'kuća života bez blagoslovljenih ruku pusta, hladna i zapuštena. Odsele je B&niaoni živio u maloj kućici blizu velike kuće bogataševe u gradu. U bogataševoj kući je otvorio sve prozore i sva vrata, gostio siromahe i kazivao dobrim rukama svojim barataš u, da se strpi. Benamijeve ruke blagosloviše bogataševa kuću, toplo je sunce ulazilo kroz prozore i vrata; ruke su govorile svemu, da ne prestane živjeti, da bude sve veselo i zahvalno. Bogataševa žena rodi djecu i kuc® je bila puna dobrote i veselja. Benama je iimao uvijek mile, vesele i dobre oči. Njemu su dolazili ljudi iz grada, dolazila su i mnoga djeca; Benami j€ svima bio brat, učtelj, prijatelj i savjetnik. Tako, djeco, govore blagoslovljene ruke i šire dobrotu a svijetu još i danas. Pamtite, da naše ruke mogu stvarati sreću, pa zato vtailja uvijek imati časte ruke i njima milovati sve. Ništa ne valja odgurnuti od sebe bez blagoslova.

BROJ 29. i 30.

»Z I D 0 V« (HAJHUDI

3