Жидов

Nasuprot je stanje Židova, pod boljševičkom vladavinom n Rusiji, vrlo bijedno. Denuncijacijama su širom otvorena vrata, Pa se svaki l;ez dug« procedure osuđuje kao proturevolueijcnaian. U toon pogledu ističu se osobito židovski komunisti (bnndistii, koji vode žestok boj protiv svega što je izrazito i svi.jesno židovsko. Pokušali su najprije da predobijiu židfovske mase za boljševičke ideje, pa kalci im to nije uspjelo, baciše se na uništenje svega židovskoga, ne aaziruei mi od 'čega. Općine •< dobrotvorne institucije ukidaju, jer su preostatak kapitalizma; škole sn rasadište protu re volu c i joi i aru i h težnja, a cijonistička organizacija im je zazorna kao atntantofilna i nacijonaina, jer je n protimbe s IkiOsmopolitskoim idiOgmbm boljševizma. Zabranili srt izlaSženje židovskih novina, štampanje knjiga i iz »razloga sigurnosti« rekviriraju židovske tiskare. Apšenja su na dnevnom redu, pa su svi viđenijl ži-\ dovski prvaci/ morali pobjeći.

U kratko treba da se osvrnemo na prilike ii nas. Oktobarski prevrat pratile su mamile pojave, koje su Židovima na drastrčala način dokumentirale slijepu mržnju inteligencije i po njiorj podjarivane i zavedene široke mase. Započelo je odmah iza prevrata: pljačka,nje i bezmisleno uništa:vanje židovskih doliara. Milijuni su uništeni i preko noći j>ostali sn imućni ljudi prosjaci, te moradoše pobjeći da spase goli sami život. Mnogo je tom© doprinijelo tendencajozno prctužidcvsko pisanje cijelokupne štampe u< krajevima bivše monarhije, koji su se sajediuili u našem kraljevstvu. Nije bilo dama, te nismo čitali po koji napadaj na židovstvo. Oblasti su se vrlo često pasivno držale prema svim tim imjavama, Asemitski se kurs zvaničnili krugova što otvoreno priznavao, što činima dokumentirao. Tek što se stišao antisemitizam brutalnog čina, došla je naredbb o izgOmi nepoćudnih stranaca, koja it ako nije bila izričito uperena protiv ŽidOva, opet je imala da pogodi njih u prvom redni, ix>i inence u Bosni, kako je to istakao jedan zagrebački dnevnik- Ta u Bosni ima još uvijek kotar brčkanski kamo upravitelj, pOtred opotzova naredbe }¥> vladi, ne pušta, da se izagnani Židovi povrate. Pokušalo se, da se ovaj kurs, koji svagdjte izbija, unese i u zakonodavstvo poznatom zakonskom osnovom o državljanstvu, koja je međutim povučena. Na svim li ini jama opažamo, da se pod titulom nacijoinal izaći je narodne privrede provodi istiskivanje Židova iz svili gospodarskih pozicija. Židovu se na svakom koraku pravi poteškoća u izvršivanju zvanju. Javna je u nas tajna:, da su izvjesna mjesta, poimence na sveučilištu, nepristupna Židovima. Izuzev partija u kraljevini Srbiji, manifestira se u organima i izjavama mal ne svih stranaka očiti antisemitizam. ti svonV-e zboru u Ljubljani, jugoslavenska je demokratska stranka jednodušno prihvatila rezoluciju protiv ŽidOva. Katolički? organi vrve imsultima punima; mržnje na: Zidove, a i u stupce naprednih revija ušli sn antisemitski članci, tek tu itamo opaža se nastojanje da se i židovsko pitanje objektivno ptosndjuje (Novosadska Zastava). T’nutar židovstva krenulo je stanje na bolje. Nastalo je osviješten je Židova u pojačanoj mjeri, koje se osobito očitovalo ne-

nadanim učestvovanjem Židova u posljednjoj zemaljskoj cijonističkoj konferenciji. Odbor Save za cijo ništa Jugoslavije jednako kao L* Politički Odbor u Sarajevu iznijeli sn pred Narodna: vijeća stajalište i želje narodnih Židova, za koje su naišli na razumijevanje. Nije ovdje i sad mjesto, da' se in-jkaže sav opće židovski i cijonistički rad u kraljevstvu SHS. Teik može da se istakne ka': radosna pojava,’da je naeljonalno židovstvo stalo ulaziti u općine i da ima dosta znakova, te će se sve to većina očitovati, poimence u mladeži, težnja za aktiviranjem židovstva najpaee n duševnom pogledu. Svuda se stvaraju oijonistička udruženja i ima nade, da će ®e za sad još uslijed spoljpšnjih prilika nepotpuna organizacija razgranati- u sve krajeve našega kraljevstva vežnći židćvstvo u živo jedinstvo. Stvorio se nakon đvadesetgodišnjeg nastojanja Savez židovskih općina;. No u , čemu se tužne razlikuj)3 izvjesno židovstvo u našem kraljevstvu još uvijek od ostaloga) židovstva, to je porazna' Ičliinjenica, da je nj najpotresnije katastrofe, koje sn židovstvo zadesile, nijesn mogle potaći ni na platonsku izjavu sančfcsća, kao što ga ni istoirijski zamašni nicomenti nijesn mogli uzbuditi bar toliko, da ih se sa sirapatljiamai shvaćalo- Još uvijek je tjesnogru/dncst i strah od dokivrnen tovanja hitru, značajka mnogih naših Židova). SvOrn se snagom na pragu ostvarivanja nove budućnosti židovstva očituje sva ] abnormalnost položaja Židova. Gomilaju se ] katastrofe reghi kao zorni dokaz neodrži- ( vosti dosadan jega statnjaj *i zajedno kao i putokaz- Slabi i vßć davno otpali elementi ] traže svoj spas u anacajonalnom, kozmO- , politskom boljševizmu ili n potpunom pre- ( lomu sa židovstvom,. Javlja se mananstvo kao bijeg pred pogibli i bezbroj ljudi ho- , će da zatre trag svome židovstvu krsteći 5 se. U doba. kad su moralne vrednote pale ( tako nisko, ne može to da iznenađuje. Ali , sili nas na razmišljanje o tome, je li je j u Opće ' niOguče, da se unutrašnja i spoIjašaija abnortana struktura židovstva' n l galutn n samome galutu s temelja: izliječi, f I u isti ,ma'h, kad nas u' tome pogledu' sna:- s laže teške brige, otvara nam nova godina , vidik u izlaz, koji se evo ostvaruje, aza | koji je dvijetisuće godina galuta svijesno , ili nesvijesno osjećalo, da vodi do genle. (. Pa kad se širom svi jeta na visoke blag- č dane Židovi budu skupljali u svojim sina- r gogama, u velikome dijelu židovstva drnk- r čije će se 'Osjećati želja: »Lešana habaa bi- r jerušalajim«; neposrednome i pozitivnije no ć ikad, otkako ta. želja ozvanja. I bit će u ž toj želji n isti mah i jedno i drugo, što a nam je prošla godina donijela: I očajni r krik grozna bola i golemja mada u ispu- ž njenje. r

Palestina kao kulturno središte/) 1 Kalci počinje dan, pita se čovjek: »kakav je smisao životu?« a dođe li noć, s ' pita sC: »što stvOrih na zemlji?« I tako n je čovjek uvijek/ pitao za svojini prošlost, d sadašnjost ii budućnost. Najviše je ljude n do danas zadovoljavao odgovor, da je b smisao svega! životnog trvenja kulturno l’ usajvmšavanje čitavog čovječanstva. Ali je r kultura riječ, koju ljudi zlo tumačp i iz- di E *) Konac ciklusa o palestinskim pita- g njima. Ur. t«

d- rabljuju kao riječi ljubav, istina, sloboda, pravednost, samoodređenje, jedinstvo itd. Znam, što nije kultura. Saznani li, da jedan narod stvara svoju slobodnu državu, a ujedno gledam, kako taj isti narod pogiOmiše jednu narodnu manjinu, onda znam, da je to varviarski narod, a nfi kulturan. Slušam li, kako jedan veliki narod govori o slobodi sviju ljudi i zaštiti ljudskog života, a u isto vrijeme saznajem, da vojska toga naroda despotski širi imperijalističke namjere svoje vlade, onda sam uvjeren, da tu nema kulture, 5 da su sva obećanja pusta laž. — : Vidim li, da ljudi jednog građanina nazivlju kulturnim dobročiniteljem, a znam, da su u tvornici tog LstOg čovjeka radnici prevareni i izrabljeni, onda velim, da u tom čovjeku nema ni trunka (kulturne odgovornosti. Kultura' nije potlačivanje, izrabljivanje, laž, sila, brutalna moć, lijepe riječi, sigurno znam, da to sve nije kultura. Ali što je onda kultura? Kult ura je usavršavanje ljudske duše u pojedincu, organski rad pojedinaca u istorijsfcoj narednoj zajednici' i oplemenjivanje čitavog čovječanstva 1 ; dakle harmoničan razvoj pojedinca, naroda i čovječanstva. Kultura je prema tomć vječna zalcteća ljudskog roda, ali! ti jedno vjerovanje u jedan uzvišeni' ideal života, napokon težnja, da ge taj ideal istine, ljepote i dobrote Oživotvori na žemlji. Čemu bi Inače služio sav trud pod nebom, kad ne bi bilo takvog vjerovanja u smisao ovog ljudskog zemaljskog prolaznog života 1 Čemu svi bolovi, ratovi, čemu sve trzavice i oluje u velikom oceanu životnog šarenila. kad ne bi poslije svih tih iskustava došlo vedrije dol>a ljudskog života? Kad dakle znamo, da je kultura' neograničen veliki cilj l usavršavanja ljudskog života na zemlji, onda nam ne će biti žao, što služimo kao verige dugom istorijskom lancu (služili su i drugi priji? i bolji od nas, a sve za nas), pa ne ćemo plakati nad svojim životom. Što učini izraelski narod u doba svoje si oDo d e za Ovu veliku kultura oplemenjivanja IjndškOlg roda? Dosta bi bilo samo reći, dia je vedro vjerovao u zadaću ljudskog roda, pa da je tim božanskima svojim držanjem na zemlji podigao ponos ljudski. Izraelci sn kaO svećenici širili svetost i dizali, odgovornost u čovjeku. Pojedinac je u narodu rnOgao i mOraO usavršili najbolje u sebi, a zlo je morao iskorijeniti iz svoga srca. Čitav je narod radio, a radio je, jer jp vjerovao, da samo radinost čini čovjeka dostojnim života. Tako je pojedinac radio na. sebi, a u narodu za narod, dok je čitava narodna zajednica vjerovala, da je zadaća života, da božanske zapovjedi postanu moralnim smjernicama svakidašnjeg životaOvaj se kulturni duh izražavao u starom Izraelu kod svakog rada: u kući, na ulici, u hramu, u socijalnom životu, n sudstvu, u ljubavi prema svim stvorenjima (o svemu tome je bilo govora u svim dosadanjim člancima ovoga ciklusa), a naročito u vjerovanja naroda u veliku budućnost. Proroci sn prvi narodni učitelji u čovječanstvu, koji su učili svoj narod, da je čitavo čovječanstvo jpdna jedinstvena kulturna zajednica, da je jedan Bog nad svima ljudima, da je jedna njegova vOljas. Proroci su pravi kulturni učitelji, a rodiše se u izraelskoj narodnoj ga-

4

»ŽIDOV. (HAJHUDI)

BROJ 29. i 30.